Izložba „Mjesta sjećanja – župne crkve petrinjskog kraja“ otvorena je u četvrtak 1. rujna u Galeriji Krsto Hegedušić u Petrinji u sklopu ovogodišnjih Dana sjećanja na poginule, nestale hrvatske branitelje i civilne žrtve Domovinskog rata te teškog razaranja Petrinje u rujnu 1991. godine.

Izložba je nastala kao rezultat suradnje između Galerije Krsto Hegedušić i Sisačke biskupije, a otvorio ju je biskup Vlado Košić. U Domovinskom ratu, od 1991. do 1995. godine gotovo polovica područja današnje Sisačke biskupije bila je okupirana, a samo na području Petrinjskog dekanata granatirano je, minirano, zapaljeno, djelomično ili potpuno srušeno 15 župnih crkvi. Ova izložba fotografija podsjeća kako su te crkve izgledale prije Domovinskog rata, prikazuje što je od njih ostalo nakon agresije, ali i kako ti objekti izgledaju danas. U izložbu uvode riječi sluge Božjega kard. Franje Kuharića izrečene na Lovrenčevu u Petrinji 1991. godine „Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu…“, a postav zaokružuju riječi Tee Benčić Rimay koje govore o sjećanju.

Govoreći o konceptu i sadržaju ove izložbe voditeljica Galerije Alma Trauber istaknula je kako ona želi svakog promatrača i posjetitelja uputiti na promišljanje o crkvi kao prostoru i mjestu koje nije samo mjesto vjere, monumentalni spomenik, već i trajno i kontinuirano mjesto interakcije. „Mjesto koje čuva sjećanja na događaje koji su važni za zajednicu u kojoj je svaka od crkvi podignuta. Stoga, svaka od tih crkvi jest mjesto sjećanja i mjesto identifikacije u kojem su sadržane ideje zajednice o sebi samoj. I upravo na tragu ovih promišljanja, prepoznajemo crkve kao mjesta utočišta, kao živo srce pamćenja. Htjeli smo da ova izložba bude nešto poput velikog obiteljskog albuma zajednice”, rekla je Trabuer te dodala kako je sjećanje izazov, ali i velika kolektivna odgovornost.

Sisački biskup Vlado Košić otvarajući izložbu rekao kako su upravo katoličke crkve bile najčešća meta srpskog razaranja. „To je doista bila nekakva strategija da se sve spali što Hrvati imaju i što im je najvrjednije. Sjećam se kako su mi znali reći moji Hrastovčani i Petrinjci – znate velečasni, više nego za moju kuću, žao mi je za svetog Lovru, svetog Bartola, svetu Katu… Dakle, išlo se na to da se dirne ono što je najdraže i najsvetije i ljudima u jednoj župi, u jednom gradu, selu. Zato je tim veća radost kada se obnavljaju crkve, simboli našeg identiteta te je potrebno to sjećanje koje je mlađim generacijama sada već slabo poznato, sačuvati. Ne zato da bismo nekoga mrzili, da bismo nekome htjeli vratiti to zlo koje smo preživjeli. Postoji zlo sjećanje i postoji izliječeno sjećanje. Memorija bi trebala biti izliječena praštanjem. Ali to je milost koju Bog može dati. Mi se samo možemo moliti za to“, poručio je okupljenim Petrinjcima biskup Košić.

Izložbu se može pogledati do 17. rujna.