U srijedu 28. ožujka u kutinskom Domu hrvatskih branitelja predstavljena je knjiga Damira Borovčaka GVOZDANSKO – Hrvatsko velejunašto bez svjetskog uzora. Organizatori Ogranak Matice hrvatske i Koordinacija braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Kutine pred prepunom dvoranom sadržaj su posvetili spomenu na Plitvički Uskrs 1991. godine. Nakon posjete spomen sobi poginulim hrvatskim braniteljima uvodno su izgovoreni stihovi Plitvičkom Uskrsu i Vukovaru domaćih autora Dragutina Pasarića i Ante Juretića. Spomen večer uz Josipa Jovića, prvog smrtnog stradalog u odori hrvatskog policajca 31. ožujka 1991. u borbi za slobodu demokratski izborene Hrvatske bila je posvećena svim žrtvama tijekom povijesti darovanim domovini.
Autor knjige Damir Borovčak podsjetio je na Gvozdansko sa tromjesečnim otporom turskom nadiranju i 13. siječnja 1578. godine žrtvu posljednjih branitelja smrznutih u snijegu, protivnih svim, pa čak i ublaženim uvjetima predaje. Nažalost to mjesto žrtva je četničkih zločina s 55 smrtno stradalih na Božić 1941. g. zatim bez suda 1946. g. dekretom komunističkih vlasti potpuno raseljenog i do danas bez hrvatskog življa nenaseljenog nedalekog Zrina. Na žrtvama ispisanom prostoru u vatri onih koji ne priznaju stvarnost hrvatske države su i 1991.g. trojica izgorjelih žitelja Gvozdanskog, mjesta čija se demografska slika svela na svega 19 Hrvata. Obnovom školske zgrade s postavljanjem izložaba, znanstvenim tribinama, radionicama za mlade u učenju povijesnih i prirodnih vrijednosti kraja nužno je vratiti dostojanstvo žrtvama, ali i dinamičniji život. Dakako i znatnijim sredstvima za revitalizaciju, a koja su se od Ministarstva kulture kretala od svega 200.000 kuna, dok je spomenik upitne povijesne istine o „partizanskom“ ustanku u Srbu dobio u isto vrijeme gotovo 15 puta više. Vidljiviji spomen s utkanom duhovnom snagom bilo bi izgrađeno svetište u ovom dijelu Sisačke biskupije, a žrtve nas obvezuju da na tome ustrajemo, rekao je odan akcijama spomena i njihov česti predvoditelj biskup sisački mons. Vlado Košić. Obranu Gvozdanskog usporedio s obranom Vukovara koja je također trajala tri mjeseca. Vrlo je važno da ne zaboravimo Gvozdansko kao što ne smijemo zaboraviti Vukovar. Nažalost, događa se zaborav. Vukovar treba biti iznad svih podjela. Vukovar je narodni simbol. Svaki narod mora imati svoj ponos, zaključio je biskup Košić. Biskupu koji je nedaleko tih mjesta živio i kao župnik na prvoj crti bojišnice akademski slikar Josip Oros ovom prigodom darovao je i akvarel s motivom Zrina. Prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva, osobito činjeničnim istraživanjima projekt je nazvao nužnom, a od povijesne znanosti više nego prvenstvenom brigom. Jedino temeljitim i argumentiranim odgovorom, a ne mlakim, gotovo nikakvim reakcijama hrvatske službene politike, može se odgovoriti i nedavnim neprimjerenim izjavama pomahnitalog četništva. Ono i dalje Vukovar spominje srpskim gradom, hrvatski narod koji ima vlastiti teritorij i jezik primitivnim. Naše je upravo biti dostojanstvenima, ali i čvrstim u tumačenju događaja i približavanju ih kao i Gvozdanskog posebno mlađim naraštajima, rekao je Šeparović. Na iznimno dobro posjećenoj kutinskoj spomen večeri tumači knjige i najavljenih akcija dobili su jednodušnu potporu i spremnost da se do 100 kilometara udaljenog Gvozdanskog hodočasti. Sudionici skupa, najvećim dijelom hrvatski branitelji poručili su da će se 9. rujna o. g. uputiti na Zrin i pokloniti se žrtvama poginulih izvješenim hrvatskim barjakom na zidnim ostatcima grada. Inače, što se Gvozdanskog tiče prema njemu odajući počast junaštvu. u svom poznatom maratonu jahali su još 2001. godine moslavački konjanici iz Volodera. Podsjetio je na darujući Damiru Borovčaku fotografiju s događaja vođa konjanika Željko Petters. Na sadržajnom okupljanju gostima i brojnim sudionicima zahvalio je predsjednik Koordinacije braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Kutine Damir Markuš.