249. obljetnica posvete katedrale Uzvišenja svetog Križa u Sisku proslavljena je u petak 27. lipnja svečanim mislim slavljem koje je predvodio župnik iz Kutine i kanonik preč. Dragutin Papić u zajedništvu s kanonicima Stolnog Kaptola Svetog Križa u Sisku: prepoštom mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom, župnikom iz Hrvatske Dubice preč. Milanom Begićem, župnikom iz Lekenika preč. Tugomilom Radičekom i sisačkim župnikom u miru preč. Alojzijem Petranovićem.

U homiliji govoreći o posveti crkve i katedrale preč. Papić je rekao kako u danu kada se slavi posvećenje crkve, to je prilika se produbi svijet o Crkvi kao zajednici Kristovih vjernika. „Obred posvete je znak. U tom se prostoru okuplja živa Isusova zajednica koja se posvećuje okupljanjem unutar zgrade. Posvetom Crkve posvećuju se ljudi. Dakle braćo i sestre, zgrade se zovu crkve po nama, po Crkvi, po živim ljudima koji se u tim crkvama okupljaju da se Bogu mole i klanjanju. Što smo mi sami više Crkva, što iskrenije živimo zajedništvo vjere i ljubavi, to i naše crkve imaju više značenja i smisla“, poručio je okupljenima preč. Papić.

U nastavku propovjednik je rekao kako slaveći ovaj dan trebamo se zapitati kakav je naš odnos prema križu. „Lijepo je vidjeti kada putujemo da na raskršćima uz putove ima puno križeva – raspela, ali bude li oni u nama želju da čujemo glas Raspetoga – Dođi, slijedi me? Lijepo je vidjeti da mnogi kršćani nose oko vrata lančić na kojem je križ, ali malo će to vrijediti ako život koji žive, djela koja čine, nisu u skladu s Križem, ako u srcu ne nose Raspetog. Lijepo je vidjeti da križ zauzima dostojno mjesto u kršćanskim domovima, ali malo to znači ako u tim istim domovima vlada nesloga, svađa, nerazumijevanje i psovka. Zato preispitajmo svoj odnos prema Križu i odlučimo da ćemo ga častiti kao najveću svetinju, kao temeljni znak našeg spasenja“, zaključio je propovjednik.

Slavlje je animirao Mješoviti zbor katedralne župe, a prethodila mu je molitva Večernje.