Preminuli svećenik Zagrebačke nadbiskupije, dugogodišnji ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, suradnik trojice kardinala, kanonik mons. Vladimir Stanković pokopan je u srijedu 15. srpnja na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Misu zadušnicu za mons. Stankovića u crkvi Krista Kralja na Mirogoju predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji su bili i vojni biskup Juraj Jezerinac, sisački biskup Vlado Košić, zagrebački pomoćni biskupi Valentin Pozaić, Ivan Šaško i Mijo Gorski, generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis, ravnatelj hrvatske inozemne pastve dr. Tomislav Markić, kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog te još stotinjak svećenika, među kojima i lijep broj onih koji djeluju u inozemstvu.
Na početku homilije kardinal Bozanić spomenuo je kako je pokojnik upravo na ovaj datum, 15. srpnja 1956. godine u Kutini slavio mladu misu.
Podsjećajući na životni put mons. Stankovića, istaknuo je više službi koje je obnašao, no podsjetio je da posebno mjesto u njegovu pastoralnom radu ima služba ravnatelja dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, od 1969. do 1999. godine. „U toj je službi ostvario brojne kontakte sa crkvenim i civilnim institucijama ostavivši dubok trag među Hrvatima raseljenim diljem svijeta. Pamte ga mnogi svećenici, redovnici i redovnice s kojima je surađivao i poticao ih da ostanu uz narod u teškoćama snalaženja i ostvarivanja temelja za život u novim okolnostima. Svjestan da su mnogi u tuđini potrebni ljudske i duhovne pomoći, nastojao je, sam ili kao pratnja hrvatskim biskupima, posebno u pratnji blagopokojnog kardinala Franje Kuharića, često pohađati i ohrabrivati naše sunarodnjake na svim kontinentima”, istaknuo je kardinal, rekavši da se iz bogate biografije prelata Vladimira Stankovića iščitava njegova ljubav prema Crkvi i odanost njezinim pastirima.
„Uime Zagrebačke nadbiskupije i u svoje osobno zahvaljujem Bogu za dar svećenika Vladimira Stankovića, zahvaljujem mons. Stankoviću za službu koju je obnašao i za svjedočanstvo koje nam je ostavio. Bio je čovjek velika srca. Suosjećao je s duhovnim i materijalnim potrebama bližnjih. Zato je vijest o njegovoj smrti u rano subotnje jutro, 11. ovoga mjeseca, odjeknula u Zagrebu i šire. Ovih smo dana primili brojne sućuti, na kojima svima zahvaljujem”, rekao je kardinal Bozanić, te istaknuo kako je mons. Stanković otišao s ovog svijeta u predanju Božjoj volji, upravo onako kako je i živio. Riječi oproštaja uime Prvostolnog kaptola zagrebačkog izrekao je mons. Ivan Miklenić.
„Teška, ali ispunjena srca opraštamo se danas od mons. Vladimira Stankovića, koji je bio jedan od nosivih stupova Katoličke Crkve u Hrvatskoj u drugoj polovici 20. stoljeća, svećenik koji je svojim djelovanjem veoma zadužio hrvatski narod i Crkvu u njemu. ‘Dobar sam boj bio, trku završio i vjeru očuvao’ poručuje nam sa svetim Pavlom danas mons. Stanković koji je sav svoj život pretvorio u odaziv Gospodinu koji ga je obdario brojnim talentima i koji je te talente stavio u službu Crkve i učinio brojna velika, plemenita i časna djela u predanom služenju Bogu, Crkvi i hrvatskom narodu u najtežim povijesnim trenucima”, rekao je mons. Miklenić.
Dajući sažeti prikaz biografskih podataka iz života pokojnika, istaknuo je kako je on već u bogosloviji pokazao svoju osobitu intelektualnu i duhovnu snagu te je započeo pisati dnevnik i to je radio gotovo do kraja života. Dnevnik samo iz prve godine bogoslovskog života 1949./50. objavio je u svojoj 80. godini života i 54. misništva u knjizi pod naslovom “Biti svećenik po srcu Isusovu”, a već taj dnevnik otkriva da je autor osoba iznimnog intelektualnog i duhovnog potencijala i da je onodobni odgoj bio u znaku jednostavne, proučene i čvrste vjere i ljubavi prema Bogu i hrvatskom narodu.
Osvrnuvši se pak na tridesetgodišnji zauzeti rad u službi ravnatelja Hrvatske inozemne pastve (1969. – 1999.), mons. Miklenić je rekao: „u toj službi bio je protagonist jednog od najuspješnijih djela Crkve hrvatskoga jezika u vrijeme komunizma. Mudro je štitio slobodu hrvatskih iseljenika i hrvatskih misija i od jugoslavenskih ambasada i od politiziranih emigranata. U vrijeme početka agresije na Hrvatsku bio je predsjednik Središnjeg odbora Caritasa BKJ (1989. – 1993.), predsjednik Hrvatskog Caritasa (1993. – 1998.) te je zahvaljujući svojim međunarodnim poznanstvima zaslužan što je u Hrvatsku, punu prognanika i izbjeglica stiglo veoma mnogo materijalne pomoći u hrani i mnogim drugim potrepštinama. Nadahnjivao je, gradio i oživotvorivao jedinstvo Hrvatica i Hrvata u inozemstvu i u Hrvatskoj kršćanskim što je rezultiralo osobitim sebedarjem, požrtvovnom ljubavlju koju su osjetili veoma mnogi u potrebi”. Mons. Miklenić se osvrnuo i na službe koje je mons. Stanković obavljao i u Zagrebačkoj nadbiskupiji.
Istaknuo je da je mons. Stanković u svom svećeničkom djelovanju dao važne doprinose svim velikim događanjima Crkve u Hrvata, bio je i autor više himana koji se i danas pjevaju u liturgiji, a izvrsno je surađivao s redovnicima, redovnicama i drugim crkvenim institucijama. Bio je iznimno jaka osobnost te je znao i vrlo hrabro javno istupati da bi zaštitio legalne i legitimne interese Crkve, hrvatskoga naroda, rekao je mons. Miklenić.
„Preslabe su ljudske riječi da bi se izreklo život i otajstvo ikojega čovjeka, a osobito su slabe da bi izrekle sve potrebno i prikladno o tako velikoj osobi kao što je mons. Vladimir Stanković, jer njegovo je djelo tako veliko da će sigurno biti predmet dubljeg proučavanja i novih nadahnuća mnogima. Kao vjernicima ostaje nam dužnost izricanja iskrene zahvalnosti dobrome Bogu koji nam ga je darovao i koji nas je po njemu na mnogo načina oplemenjivao i obogaćivao. Ostaje nam i dužnost da se molimo Gospodinu da mu bude blag i milosrdan sudac za njegove ljudske slabosti te da u uskrsnuću uživa vječnu Božju ljubav i mir. A ostaje nam i dužnost da svatko na svoj način i u svom služenju nastavi veliko i plemenito djelo mons. Vladimira Stankovića. Neka tako bude”, zaključio je mons. Miklenić. Mons. Stankovića pokopan je u kanoničku grobnicu na Mirogoju. Pjevanje su animirale klanjateljice Krvi Kristove, s kojima je mons. Stanković bio osobito povezan.
(IKA/TUZG)
