Vjeruj u Gospodina Isusa i bit ćeš spašen ti i Tvoj dom

U periodu od 6. do 13. srpnja 2015. mladi s područja Sisačke biskupije sudjelovali su u Animatorskom ljetu na Malom Lošinju u Domu sv. Martina. Predvođeni vlč. Brankom Koretićem, povjerenikom za pastoral mladih, i animatoricama Nikolinom Milatović, Darijom Jajčević i Nikolinom Mesić, mladi su u proteklih tjedan dana promišljali o važnosti i ulozi obitelji i u društvenom i u intimnom, osobnom životu i to pod geslom: Vjeruj u Gospodina Isusa i bit ćeš spašen ti i Tvoj dom (Dj 16, 31).

Sisački biskup mons. Vlado Košić, proglasio je 2014/2015. pastoralnu godinu Godinom obitelji u Sisačkoj biskupiji, stoga su Nikolina Mesić, Gordana Brkanac i Nikolina Milatović predvođene vlć. Koretićem izradile kateheze za 6 dana na temu obitelji.

Obiteljski ideal, slika obitelji kojoj smo svi pozvani težiti i od koje, unatoč svim poteškoćama, nikada ne bismo smjeli odustati, bila je polazišna točka od koje se krenulo u kateheze. Ideali usmjeravaju čovjekov pogled prema nebu i potiču, bude u njemu onaj stvarateljski duh zahvaljujući kojemu on svakoga dana postaje bolji i  teži za onime što mu je samo prividno neostvarivo i nedohvatno. Iako možda zvuči malo kontradiktorno, ali pravi, istinski idealist ne bježi od stvarnosti. Stoga se na radionicama progovaralao i o svim onim izazovima i poteškoćama s kojima se susreće suvremena obitelj, obitelj kojoj pripada svatko od nas. Na putu prema osnivanju vlastite obitelji mladi se čovjek susreće i s pojmovima zaljubljenosti, ljubavi i spolnosti iz kojih današnji svijet pokušava protjerati Boga i zamijeniti njegovu prisutnost s kratkotrajnim, površnim užicima. Zanimljivo, sudionici Animatorskog ljeta vrlo su pronicljivo i zrelo prepoznali te zamke u koje ih svijet pokušava namamiti i udaljiti ih od izvora, od biti, od ideala. Riječi koje su kroz ovaj ljetni tjedan posebno odzvanjale Domom sv. Martina bile su riječi „molim“, „hvala“ i „oprosti“.  Papa Franjo smatra ih štitovima zdravog obiteljskog života, ali i prijeko potrebnim, neizostavnim riječima kojima čovjek ostvaruje svoju komunikaciju s Bogom. Naposljetku, zaključna kateheza nije mlade dovela do nekakvog zida, do kraja, nego ih je vratila na izvor i na promišljanje o Crkvi kao o školi obitelji. Mladima je, prema njihovim riječima, vrlo zanimljivo iskustvo bio i dan tišine, dan koji ih je učio kako se povući u osamu s ciljem da upravo ta osama ispuni i obogati njihov susret s drugima, posebno s Bogom.

Smijeh, vedrina i ona iskrena, neiskvarena mladenačka radost obilježili su lošinjski tjedan. Zajedništvo koje su učili izgrađivati i čuvati kroz različite igre, ali i kroz realne, konkretne situacije, osvijestila je u mladima odgovornost jednih za druge, kao i važnost međusobnog prihvaćanja. No, bez svakodnevne molitve i bez susreta s Kristom u euharistiji ništa od svega navedenog ne bi imalo toliko smisla i ne bi donijelo tako bogate plodove. Uostalom, bez Krista u svojim  životima, ti mladi koji su proveli zajednički tjedan na Malom Lošinju, postali bi poznanici, prijatelji, ali nikada ne bi bili ono što nas i Krist i Crkva uči da jesmo – obitelj. Jedna šarolika obitelj sa svojim vrlinama i sa svojim manama. Obitelj za koju se isplati boriti, obitelj kojoj se s ponosom pripada; obitelj od koje se nikada ne odustaje…

N.M.