11. tra 2010.

Zbor varaždinske katedrale Chorus angelicus pod ravnanjem dirigenta Anđelka Igreca animirao je pjevanje u tijeku misnog slavlja koje je predvodio preč. Blaž Horvat, rektor Varaždinske katedrale, u koncelebraciji s preč. Alojzijem Peranovićem, i mr. Antunom Senteom, sisačkim katedralnim župnikom u sisačkoj katedrali Uzvišenja svetog Križa na Bijelu nedjelju, 11. travnja.

Nakon misnog slavlja upriličen je koncert na kojem su uz zbor nastupili i solisti Jelena Horvat – sopran solo, Lovorka Begović – harfa, Božica Tuđan – orgulje, Borna Šercar – udaraljke, Zvonimir Lazar i Mario Magaš – trublje te Jelena Škvorc i Ivan Magdalenić – tromboni. Gosti iz Varaždina izveli su misu Anđelka Igreca koju je skladao za 5. obljetnicu Varaždinske biskupije, Chichester Psalms Leonarda Bernsteina (verzija za dječački glas, zbor, harfu, udaraljke i orgulje), Agnus Dei Samuela Barbera i obrade uskrsnih pjesama. Koncert je organizirao Koncertni ured Sisak u suradnji sa sisačkim biskupom Vladom Košićem te s katedralnom župom Uzvišenja svetog Križa. AS

Glazbeni događaj u Sisačkoj katedrali

Probudimo se …

Sve što bijaše važno u ljudskim životima bilježeno je, ucrtano i opjevano u tisućama rukopisa nečijih vještih ruku, da bi se danas znalo gdje su izvorišta naših života. Zato znademo i da su negdašnja otkrića ili promišljanja bila ispravna i vrijedna poput naših, ako su pomicala granice razumskog i osjećajnog svijeta i ako su ljudima donosila sreću. A u slavu stvaranja čovjekova i stvaranja Gospodnjega, tisućljećima se sa zanosom klicalo i prizivala ta snaga kojom se s veseljem kročilo kroz život. Na tom je tragu nastajao kršćanski obrednik, gradila se povijest vjere i odgoja na kršćanskim vrijednostima, s tim je zadatkom nedavno obnovljena i Sisačka biskupija, a mala crkva postala katedralom. Zato je i protekle nedjelje, 11. travnja, na Drugu uskrsnu nedjelju, misno slavlje dobilo sjajno ruho europske tradicije duhovnih svečanosti o važnim crkvenim datumima: plemenitošću Kristova poslanja: „Mir vama“ i liturgije sa znalački oblikovanom svečanom misnom glazbom Anđelka Igreca te ulomcima iz duhovnog opusa Mendelssohna, Manfredinija i Händela, s izvrsnim vokalnim učešćem varaždinskog katedralnog zbora Chorus angelicus i pratećih glazbala (orgulje, trube, tromboni, harfa, timpani), ovo je misno slavlje dosegnulo uzvišenost trenutka u kojem se ostvaruje smisao zajedništva izrečeno u 133. psalmu: „Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti“, ali i zadaća koju je glazba dobila u davno biblijsko doba.

I biblijski je kralj David spjevao psalme ovjekovječivši pjesničkim darom svoje vjerovanje kroz usrdne molitve i zahvalnice, kao glazbom vođen; od toga doba pa do danas, malo koji su tekstovi toliko puta uglazbljeni kao što su to njegovi psalmi. Godine 1965. to je učinio i Leonard Bernstein, jedan od najvećih glazbenika 20. stoljeća, izabravši šest psalama na Davidovom hebrejskom jeziku za svoje „Chichesterske psalme“. Jezikom istinske glazbene izvornosti Leonard Bernstein je, kako je to bez iznimke ostvarivao na svim glazbenim područjima koje je dotaknuo skladateljskom ili dirigentskom rukom, ostvario jednu od najsnažnijih duhovnih skladbi suvremene izričajnosti. I to je bio razlog koncertu koji je uslijedio nakon mise, što se pretvorilo u pravo glazbeno slavlje, kako glazbe tako i glazbenog umijeća ansambla iz Varaždina.

„Urah, hanevel, v´chinor! A-irah shahar!“ (Ps 108,2: „Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju!“), zboristi, orgulje, udaraljke i jedan dječji glas – glas budućnosti – pozvaše sva grla i glazbala na radostan pjev u slavljenju Gospoda i Života, na buđenje novih nada u nova jutra, na pripadnost Kristovom poslanju iz Emausa. Prvotnu iznenađenost glazbenim modernizmom na tako tradicionalnom glazbenom području, kakav se doista još nije čuo u sisačkim posvećenim prostorima, ubrzo je zamijenila posvemašnja usredotočenost na osobito lijepu liričnost 23. psalma (Gospodin je pastir moj) i, ponovo, na rijetko dobro zborsko pjevanje, za koje je zaslužan maestro Anđelko Igrec, ali i razvidno ozbiljan i stručan rad s pjevačima te dugotrajna tradicija dobre glazbene prakse u širem smislu. Samo tako je moguće danas ugrađivati složena glazbena djela u liturgijski život, ipak još mlade Varaždinske biskupije, što predmijeva sasvim profesionalan pristup toj sastavnici crkvenoga života. Kako se koncert bližio svojem kraju tako je radost glazbenog doživljaja rasla, s pravom, jer je uslijedio prekrasan „Agnus Dei“ Samuela Barbera, oblikovan u palestrinijanskoj polifonijiskoj raskoši čiju primjerenost nije ometala povremena slobodnija disonatnost, dok su tri uskrsne pjesme u obradi zborovođe, osobito „Gospodin slavno uskrsnu“, vrhunski zaključile ovaj glazbeni događaj.

Nama ostaje nadati se napretku liturgijske glazbene prakse u sisačkoj katedrali, jer će i na taj način naš građanski i kršćanski život postajati boljim. Mladi se vraćaju Sisku željni toga napretka pa, dajmo im priliku.

Probudimo se!

Zasvirajmo naše citre, zapjevajmo čista srca u slavu Glazbe i Vjere, učimo od onih koji znadu – glazba će tako biti u službi naših životnih vrijednosti!

Tatjana Rožanković