Misu zahvalnicu povodom oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, predvodio je sisački biskup Vlado Košić u petak 16. studenog u Sisačkoj katedrali. U koncelebraciji bili su kancelar i prepošt mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik vlč. Ivica Mađer, župnik župe sv. Josipa iz sisačkog Galdova fra Nikola Jureta i začasni kanonik Stolnog Kaptola Svetog Križa preč. Alojzije Petranović. Zajedništvo molitve i zahvale Bogu okupilo je predstavnike Hrvatske vojske, branitelje i obitelji poginulih i nestalih, a nazočni su bili i gradonačelnik Grada Siska Dinko Pintarić i saborski zastupnici Ivan Šantek i Ivanka Roksandić.
„Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se Njemu!“ riječi su iz Psalma 118 kojima je biskup Košić započeo prigodnu homiliju ističući kako je svu dubinu ovih riječi doživio danas naš narod kada je u Haagu izrečena oslobađajuća presuda za hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača, nakon čega se katedralom progrmio gromoglasni pljesak. U nastavku, biskup je rekao i kako isti psalam poziva „Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!“, te se zapitao kome danas trebamo biti zahvalni i zašto ovo okupljanje u katedrali. „Okupili smo se ovdje da bismo zahvalili Bogu. Samo on nam je darovao ovaj dan, kada se – kako vidjeh da kaže jedan natpis na plakatu – ‘vraćaju naši vitezovi’. I odmah se nastavlja ispod tog teksta ova poruka rečenicom: ‘Hvala Ti, Bože!’ Pitam se, jesmo li mi kao narod svjesni koliko smo Bogu dragi, koliko nas Bog voli, koliko nam pomaže – i kada nas svi ostave, kada nas vlastiti izdajice predaju krvnicima i naše najbolje sinove prodaju za sitne novce, kao Jakovljevi sinovi svoga brata Josipa, kao Juda Isusa. Mogli bismo govoriti čak i o posebnom izabranju koje naš narod ima jer – mi smo miljenici Božji. Doduše, to je najnormalnije – da svaki narod ima pravo na poštovanje istine i da mu se ne podmeće nepravda, već se na istini pravedno prosuđuje ono što on proživljava. Međutim, nama se do danas upravo to nijekalo, neprestano nas se ponižavalo, nametala nam se krivnja i optuživali ne samo naši branitelji, već i čitav naš hrvatski narod. No, tomu je danas došao kraj! I zato je važan današnji dan. Možda je stoga bolje večeras i ne govoriti previše, neka naša molitva govori, neka govori naša pjesma, neka Bogu naše suze, naša zahvalnost govori“, rekao je biskup i podsjetio na riječi gosp. Karlovića, autora knjige „Preživio sam Ovčaru“ koji je u njoj između ostalog posvjedočio da kada su ga vodila dvojica neprijateljskih stražara, došli su do hangara u kojima su bili hrvatski uglavnom civilni zarobljenici, a iz njih čula molitva. Oni su zastali i jedan je od tih vojnika rekao: „Mi ne možemo dobiti ovaj rat, ovi se ljudi mole.“ Molitva zatočenih Hrvata u neprijateljskom vojniku pobudila je sumnju i pitanje, je li pravedan njegov osvajački rat. Molitva je doista bila – i ostaje – znak raspoznavanja: što je dobro, što zlo. „I vjerujte, dragi moji Siščani, molitva ima veliku moć. Čovjek koji se Bogu izruči u svojim potrebama, u svojim tjeskobama, u svojim nevoljama, spreman je od Boga primiti snagu da vrši volju Božju. Ne svoju, već Božju volju, no jedino je to pravi put čovjekovog ostvarenja – odnosno spasenja. I mi smo molili za slobodu naših generala. Molili smo ovih dana, molili smo posebno jučer, i u ovoj našoj katedrali. A danas zahvaljujemo Bogu što nas je uslišio“, rekao je još između ostalog biskup Košić ističući na kraju kako se danas dokazalo da mi nismo narod zločinaca, već narod heroja i čestitih ljudi, mi smo se u Domovinskom ratu samo branili, i bila je to opravdana i pravedna obrana. Zato su naši generali zaslužili slobodu i svako poštovanje, a s njima i sav naš narod, svi mi koji smo na strani istine i borbe za svoju Domovinu.
Misno slavlje završeno je zajedničkim pjevanjem himana Tebe Boga hvalimo i hrvatske himne, a druženje i proslava uz prigodan program u organizaciji Grada Siska i katedralne župe nastavljeni su ispred katedrale.
