Dvadeset i šesta godišnjica mučeničke smrti vlč. Antuna Grahovara obilježena je u srijedu 9. studenoga u crkvi Pohoda BDM na sisačkom Viktorovcu misom zadušnicom koju je predvodio sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji bili su kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, ekonom Biskupije mons. Zdravko Novak, domaći župnik vlč. Branko Koretić, župnik iz Prelošćice vlč. Damir Ceković i župni vikar iz Galdova fra Vladimir Vidović.
Vlč. Grahovar bio je župnik sisačke župe Pohoda BDM, a mučenički je ubijen 9. studenoga 1990. godine ubodima nožem u župnoj kući nadomak crkve u kojoj je danas smještena zajednica „Betlehem“.
Na početku mise biskupa je pozdravio vlč. Koretić zahvalivši mu što svake godine održava misu za pokojnog vlč. Grahovara i tako održava živom uspomenu na njega.
U homiliji biskup je rekao kako je ubojstvo vlč. Grahovara najavilo silne patnje našega katoličkog naroda, jer je već sljedeće godine započeo krvavi Domovinski rat u kojem je Sisak i područje Sisačke biskupije bilo sustavno razarano. „Pola je teritorija bilo okupirano na kojem su porušene sve katoličke crkve, kapele, samostani i župni stanovi, pobijeno je mnogo ljudi, a svi preostali prognani. Bile su to godine velikih kušnji i teških patnji našeg katoličkog hrvatskog naroda. Zanimljivo, upravo godinu dana prije tog nemilog događaja tj. 9. studenoga 1989. zbio se u Njemačkoj važan i simboličan čin pada Berlinskog zida koji je značio i pad komunističkog sustava u srednjoj i istočnoj Europi, što su narodi iza ‘željezne zavjese’ dočekali s oduševljenjem i velikim nadama, a među tim narodima bio je i naš hrvatski narod koji nije živio u svojoj slobodnoj zemlji. Ipak, i 27 godina nakon pada komunizma i jasnih rezolucija Vijeća Europe o osudi svih totalitarnih režima, njihovih zločina, simbola i predstavnika koje rezolucija iz 1996., pa potom i iz 2006. osuđuje i traži od zemalja u kojima je takav sustav vladao – da odbaci svu tu totalitarnu ideologiju, njegovu ikonografiju te da educira mlade naraštaje o tim strahotama – u našoj Domovini se još uvijek na tom području nije puno učinilo“, upozorio je biskup te dodao kako je tek nedavno u javnost došla strahota partizanskih zločina nad Hrvatima, razoružanim vojnim zarobljenicima i civilima i to prigodom prijenosa kostiju i posmrtnih ostataka 800 od više od 3 tisuće nađenih leševa (od kojih je više od 2 tisuće bilo Hrvata) koji pripadaju ljudima koji su bili živi bačeni u rudarsko okno, tzv. Barbarin rov u Hudoj jami blizu Celja u Sloveniji. „Ako se još netko dvoumio da je to bio zločin, nađene pletenice mnogih djevojaka svjedoče da to nije bila osveta nad poraženim vojnicima NDH nego sustavno ubijanje Hrvata. Takvih grobnica ima samo u Sloveniji preko 600, a u Hrvatskoj preko 900. Radi se dakle o strašnom broju pobijenih ljudi, koji su ubijani bez suda, bez dokazane krivnje, najčešće kao u Hudoj jami i u Jazovki bačeni u jame, ubijeni tupim predmetima ili jednostavno živi bačeni i zazidani, odnosno strijeljani kao u Teznom ili Maceljskoj šumi, u šumi Brezovici kod Siska, u Čemernici kod Gvozda te na drugim stratištima koja na žalost svjedoče o zvjerskim ubojstvima. Na području naše Sisačke biskupije imamo još kao znak tog zločinačkog sustava razorenu župu Zrin, u kojoj je ubijen 291 katolik, imamo i Gvozdansko, pa Malu Solinu, ali gotovo da nema mjesta i župe koja nije bila zavijena u crno“.
U nastavku biskup je rekao kako su tijekom Drugog svjetskog rata udruženo četnici i partizani sustavno istrebljivali katolike Hrvate te kako u Domovinskom ratu opet imamo isti scenarij. „Hrvate se ubijalo i bacalo opet u jame. Zašto? Jer su željeli svoju slobodnu državu, neovisnost od ‘velikog brata’ koji je ubijao i istrebljivao Hrvate. Osim Ovčare u Vukovaru imamo nebrojene jame i u našoj Biskupiji: od Baćina do Glinskog Novog Sela, Petrinje, Gline, Kostajnice… I ako je kardinal Stepinac bio progonjen od bivšeg režima i postao simbol Hrvata katolika, svećenika i biskupa, koji je postao žrtva komunističkog režima, onda bismo mogli reći da je i naš župnik Antun Grahovar postao žrtva i simbol Domovinskog rata“, rekao je biskup te se spomenuo preko 600 ubijenih svećenika u bivšoj državi, od kojih su 22 s područja današnje Sisačke biskupije.
Biskup se i zapitao kako čovjek može biti tako okrutan da ubija druge ljude, pa bili oni i druge nacije, drukčije vjere ili rase. „To je posve nejasno, kad ne bismo mi kao vjernici znali da postoji đavao, ‘otac laži i ubojica ljudi od početka’, kako o njemu reče naš Gospodin Isus Krist. Zanimljivo, on ne veli da je sotona samo ‘ubojica ljudi’ nego i ‘otac laži’. Naime, prvo dođu laži, sije se zlo sjeme razdora, u duše se ubacuju neistine i optužbe koje ne stoje, ali koje ispunjaju ljudska srca srdžbom i nezadovoljstvom. Recimo, tako su Srbi započeli pobunu protiv demokratske Hrvatske: govorili su da je to nova NDH koja će ih ubijati, gdje neće imati nikakva prava pa su se pobunili. A onda su im emisari laži rekli da moraju uzeti i oružje u ruke, da se moraju braniti jer ‘ustaše već ubijaju’, lagali su i mediji, političari i razni anđeli zla koji su obilazili miješana područja i dizali Srbe na pobunu. Prvo dakle dođe laž. Tako je laž bila posijana i u slučaju kardinala Stepinca, tako se sije i danas u vezi s Jasenovcem, tako se optužuje i hrvatski narod u vezi sa stvaranjem svoje države Republike Hrvatske. Danas se proglašava i VRA Oluja zločinačkom, a onda se problematizira i sama država… tako se zapravo čitav narod dovodi u sužanjstvo jer se lakše vlada onima koje se proglasi krivima. Nije li sličan scenarij ovih dana i nad našim ljudima koji su se jedva obranili u Bosni i Hercegovini, a sada ih tamošnje vlasti progone i izgone one koji su još preostali“, upitao se biskup te je još podsjetio na broj stradalih u Domovinskom ratu. „Prema dosad verificiranim podacima Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, na hrvatskoj strani poginulo 14.154 žrtve (a na srpskoj 6.203). Također još imamo tzv. nestalih, tj. neidentificiranih oko 1.000 žrtava, a samoubojstvo je počinio poslije rata čak 2.761 branitelj. Dakle, radi se o preko 17 tisuća žrtava, poginulih hrvatskih branitelja i civila (samo u RH, bez BiH)… Još podnosimo nekako tu činjenicu da se gine u ratu, ali da se uđe u kuću i ubije nenaoružan domaćin, kao što je to bio župnik Antun, tu staje pamet. To je stvarno sotonino djelo“.
