Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u utorak, 23. prosinca u Zatvoru u Sisku misno slavlje za službenike i zatvorenike. U koncelebraciji bio je povjerenik za pastoral zatvorenika vlč. Mario Stjepan Šikić.
U homiliji, govoreći o pročitanoj Božjoj Riječi i Božiću, biskup je istaknuo kako sv. Ivan Evanđelista govori da je Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. „Kada govori ‘Riječ Božja’, u grčkome je to ‘logos’, on misli na Božju mudrost odnosno na Božjeg Sina koji je oduvijek onaj koji izriče Boga, koji je stoga Riječ Boga Oca. On Boga pokazuje, on je govorio po prorocima u Starome zavjetu, a u Djevici Mariji uzeo je tijelo i rodio se kao čovjek jednak nama, da nas može našim riječima i gestama uvjeriti i pokazati nam tko je i kakav je Bog. Ivan Evanđelista naziva Sina Božjega ne samo ‘Riječ’ nego i ‘svjetlo’ kada kaže da ‘svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet i bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.’ To svjetlo, Krist Gospodin, obasjava srce svakog čovjeka koji želi znati istinu i koji želi slijediti istinu. No, mi smo ljudi slabi i često se zatvaramo u tamu, jer ‘on je svojima došao, ali oni ga nisu primili’. Sjetimo se kako je u Betlehemu Krist rođen u jednoj štali jer ga pod svoj krov ljudi nisu željeli primiti i svi su mu zalupili vrata svojih kuća. Došavši Josip i Marija među pastire, našli su smještaj u jednoj pastirskoj štali gdje se Isus rodio i tu ga je Marija položila u jasle. Tako je rođen Sin Božji, potpuno izvan velikog grada, bez velike slave, bez velikoga sjaja, te su samo pastiri čuli pjesmu anđela i došli vidjeti kakvo je to dijete rođeno u jednoj njihovoj štali“, rekao je biskup te poručio okupljenima da trebaju postati kao malo dijete Isus. „Prihvatimo svoj život da smo maleni pred Bogom, da smo kao dijete prepušteni ljubavi roditelja i zajednice, da nas Bog jedino drži i da se ne oslanjamo na svoje snage i moći, nego priznajmo svoje nemoći i slabosti. Tada nas Bog prima, onda smo njemu jednaki i onda je moguće naše prijateljstvo s Bogom koji je postao malo dijete.“
Na kraju biskup je ohrabrio okupljene istaknuvši kako to, što su u zatvoru, ne mora značiti da su zarobljeni kao ljudi jer najgora je nesloboda u duši, te ako su upoznali Boga, mogu biti slobodniji u duši nego ljudi koji su izvan zatvora a žive bez Boga.