Sisački biskup Vlado Košić predovodio je u nedjelju 9. prosinca u crkvi sv. Lovre u Petrinji svečano misno slavlje tijekom kojeg su među kandidate za sveti red đakonata i prezbiterata primljeni bogoslovi Sisačke biskupije Robert Jakica iz župe Preobraženja Gospodnjeg iz Petrinje i Mario Šagolj iz sisačke župe Sv. Josipa Radnika. Koncelebrirali su kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, prefekti Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa vlč. Ivan Dodlek i vlč. Dubravko Škrlin Hren, upravitelj župe Preobražnja Gospodnjeg vlč. Josip Karas i dekan i župnik sv. Lovre preč. Josip Samaržija.
U prigodnoj homiliji obraćajući se kandidatima biskup Košić je rekao kako će im se obrati s nekoliko misli, a to su zapravo poruke koje smo danas čuli u pročitanoj Riječi Božjoj, koje baš pristaju za njih, na osobit i jedinstven način, ali i za sve ostale, na drugi način. „ Najprije, prorok Baruh, nakon Jeremijinih tužaljki tješi Božjom riječju Božji narod i poziva ih na radost: ‘Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje…’ Prorok govori o promjeni koja se dogodila narodu koji se ponovno vratio iz babilonskog sužanjstva, te se posvuda osjeća neki novi duh, polet i radost. Konačno je zavladao mir u Jeruzalemu. Bog dapače daje novo ime svome narodu: ‘Mir pravednosti“ i „Slava bogoljubnosti’. Kao da vidimo ovih dana da se konačno i u naš narod vratio mir, da je zavladao optimizam i veselje. Završio je Domovinski rat, sprana je ljaga s naših branitelja i s našega naroda i mi se možemo – i moramo – posvetiti obnovi, izgradnji hrvatskoga društva. ‘I naredi Bog: Neka se snize sve visoke gore i neka se doline ispune … da Izrael čvrsto kroči u sjaju slave Božje.’ I daje obećanje: ‘Bog će voditi Izraela u radosti, svjetlom svoje slave prateć ga milosrđem svojim i pravednošću.’ (Bar 5,9) Lijepo je ovo obećanje, ali zahtijeva i naš odgovor: Bog traži od nas da s njim surađujemo u izgradnji novoga svijeta, u obnovi naše Domovine, u izgradnji Crkve i u vlastitom posvećenju. To je zadaća sviju nas, no posebno je to dano pastirima koji trebaju voditi Božji narod. Oni moraju toga biti svjesniji jer kako će druge voditi oni koji ni sami ne znaju kamo trebaju ići? Dakle, dragi kandidati za đakonat i svećeničko ređenje, vi sve više trebate upoznavati i preuzimati ulogu vodstva, svjesni da je duhovno zvanje prema čijem ostvarenju danas na poseban način krećete, zvanje kojim ćete morati biti svojoj braći i sestrama putokaz na njihovu životnom putu. Budite svjesni da je Bog uvijek izbavitelj, da ni vas ni povjereni vam narod neće ostaviti same, da će se brinuti za vas, da vam priprema mir koji međutim i sami morate izgrađivati“, istaknuo je biskup odbrajajući se Mariju i Robertu te nastavio kako je posebno lijepa i poruka današnje poslanice sv. Pavla Filipljanima (Fil 1,4-6.8-11) u kojoj je sv. Pavao koliko je volio Filipljane nazvao ih „corona mea et gaudium meum – vijenac moj i radost moja“.
Biskupova homilija u cijelosti
„Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim, kaže Pavao svojim dragim Filipljanima. Molitva na prvom mjestu! Molitva je za nas najjače oružje, najvažnije naše djelo, naš – da tako kažem – prvi posao. Ništa ne može biti važnije ni preče, nikakav rad ni aktivnost. Sve će drugo doći i uspjeti ako imamo vremena za Boga, za molitvu. I to za molitvu za druge, za one koji su nam povjereni. Neki kažu: Što molitva može? Ali neka znaju: molitva je svemoćna. Još ako zajedno, da li fizički, da li samo vremenski, ili samo u duhu, mole na istu nakanu mnogi, to će sigurno Bog uslišiti i ta će molitva uroditi mnogim dobrim plodovima. To imajte i vi na umu, i – ne propuštajte molitve, budite neprestano u Božjoj blizini. I on će vam otvarati nove poglede, davati nove snage, biti vam radost i mir“, poručio je još biskup kandidatima.
Na kraju čestitajući Mariju i Robertu na primanju u kandidate za svete redove, biskup je zaželio neka ustraju u svom pozivu i putu na kojem se nalaze, te pozvao vjernike da mole za njih, druge bogoslove, te sva duhovna zvanja.
