7. ožu 2010.

Na treću korizmenu nedjelju 7. ožujka sisački biskup Vlado Košić predvodio je misno slavlje u sisačkoj katedrali u Tjednu solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. Nakon misnog slavlja s. M. Ozana Krajačić, vicepostulatorica kauze i glavna i odgovorna urednica biltena “Drinske mučenice” upoznala je vjernike o kauzi i svjedočanstvu vjernosti Bogu S. M. Jule Ivanišević i susestara, dok je o primljenim milostima posredstvom „Drinskih mučenica“ svjedočila prof. dr. Ljubica Pribanić. Okupljenim Sisačkim vjernicima promicateljice kauze „Drinskih mučenica“ podijelile su promotivne letke te ih sve pozvale da se mole Bogu za što skorašnjim uzdignućem na čast oltara.

U prigodnoj homiliji biskup Vlado je istaknuo kako danas imamo tri važne teme o kojima nam je razmišljati, ali i nakon promišljanja i zauzimanja stavova, djelovati, o trećoj korizmenoj nedjelji – koja nas u svojim čitanjima poziva na obraćenje Bogu koji je ljubav i koji se brine za nas, o solidarnosti s braćom i sestrama u BIH – budući da se već četvrte godine ove nedjelje u Hrvatskoj skupljaju darovi za Crkvu i ljude u BIH koji su u potrebi, te o Drinskim mučenicima o s. Juli Ivanišević i još četiri sestre koje su svoj život završile u Drini 15. prosinca ratne 1941. godine od ruke ubojica, mrzitelja vjere. Čini se da su te tri teme neovisne i da na prvi pogled nemaju puno zajedničkoga, ali ako dublje pogledamo, vidjet ćemo povezanosti i jedinstvo poruke koja nam se danas daje: obraćenje, na koje nas poziva Riječ Božja ove nedjelje, znači upravo to – spremnost na pomoć drugima, potrebnijima – u ovom slučaju Hrvatski nas Caritas poziva na konkretnu pomoć Bosni i Hercegovini, a onda i na svjedočenje naše ljubavi prema Kristu Gospodinu, što predstavlja uvijek i mučeništvo, jer Božja Riječ uvijek trpi kušnju i suprotstavljanja istaknuo je u svojoj homiliji Sisački biskup

Drinske su mučenice živjele i podnijele mučeništvo u Bosni i Hercegovini, točnije živjele su na Palama kod Sarajeva, a mučene su i bačene u rijeku Drinu kod Goražda. Bosna i Hercegovina doživjela je i u naše dane strašna krvoprolića i teška stradanja ljudi i imovine. No, najgore je što je u nedavnom ratu uništeno međusobno povjerenje i miran život među ljudima pretvorio se u strah jednih od drugih. Te rane može izliječiti samo ljubav – a latinska riječ za ljubav je Caritas. Hrvatski Caritas iz godine u godinu na treću nedjelju korizme organizira skupljanje pomoći za Crkvu i ljude BIH. Zašto? Da tom napaćenom narodu mi, katolici u Hrvatskoj, pokažemo da smo s njima, da smo im blizu kao prava braća i sestre u koje se mogu pouzdati, kao oni koji im žele pokazati geste ljubavi. Ljubav je prava samo ako je djelotvorna. Makar smo i mi stradali, i osobito u ovim krajevima – ja znam reći da je polovica naše Sisačke biskupije bilo razoreno u Domovinskom ratu! – ipak je u BIH bilo još teže, a teško je i danas. Solidarnost znači ne samo pružanje novčane pomoći, nego još više iskazivanje razumijevanja istaknuo je biskup u svojoj homiliji.