Mons. Vlado Košić, biskup sisački slavio je misu za blagopokojnog kardinala Franju Kuharića na 8. obljetnicu njegova preminuća u četvrtak 11. ožujka u sisačkoj katedrali Uzvišenja svetog Križa u koncelebraciji s preč. Alojzijem Petranovićem, župnikom u miru i mr. Antunom Senteom, katedralnim župnikom.

U prigodnoj homiliji biskup Vlado je rekao kako se za pokojne biskupe mise zadušnice, na dan njihove smrti, organiziraju u katedrali u kojoj su oni stolovali, tako da se danas slavila misa u zagrebačkoj prvostolnici, mislio sam da je prikladno da i mi ovdje, u novoj katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku slavimo ovo misno slavlje za kardinala Franju Kuharića, na dan kada je prije 8 godina blago u Gospodinu preminuo. Naime, on je bio nadbiskup i za Sisačku biskupiju, i kada još nije bila obnovljena, jer je kao pastir predvodio Crkvu od koje se prije nešto više od tri mjeseca osamostalila naša Sisačka Crkva.

Neka on zagovara i nas u Sisku, neka moli za nas kod Gospodina, da i naša obnovljena biskupija nastavi djelo koje je i on vršio, a to je spasavanje čovjeka, osobito u molitvi, u hrabrom zauzimanju za istinu, u principijelnosti, u štovanju Bogorodice, u ekumenskim nastojanjima, u Caritasu i pomaganju i poštivanju svakog čovjeka, rekao je biskup Vlado koga je kardinal Kuharić krizmao, redio za đakona, redio za svećenika i suzaredio za biskupa, te kao pomoćni biskup živio uz njega, doslovno soba biskupa Vlade bila je uz sobu kardinal Kuharić na Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu.

U svojoj homiliji sisački biskup je za kardinala rekao da je on bio čovjek molitve, te se prisjetio zajedničkih vožnji automobilom tokom kojih bez previše okolišanja predlagao i uvijek uspio sve potaknuti na zajedničku molitvu krunice, koju je često i sam uz šetnju u vrtu Nadbiskupskog dvora molio. Nadalje, nadbiskup Franjo bio je hrabar čovjek. Dok su mnogi povijali leđa, zbog mogućih neugodnosti i progona zatvarali oči pred nepravdama i pred zlom koje ih je okruživalo – prema onoj: mi i tako ne možemo ništa promijeniti, on se svom dušom zalagao za propast bezbožnog komunizma. Njegovo je načelo bilo: ne uzmicati pred zlom. Nije se dao prestrašiti ni prijetnjama protiv vlastitog života – znano je da su mu komunisti spremali atentat još dok je bio župnik u Mariji pod Okićem. Također je poznato koliko su njegove propovijedi, osobito na Stepinčevo, izazivale službenih negativnih reakcija. Vlast je doslovno drhtala kad bi on progovorio. Sjećam se kad sam bio bogoslov kako je kružio već glas da će ga uhapsiti poslije jedne propovijedi u zagrebačkoj katedrali na spomendan smrti, sada blagdana, bl. Alojzija Stepinca posvjedočio je biskup Košić.

Sisački biskup Vlado još je rekao da je nadbiskup kardinal Franjo Kuharić volio upravo ovaj sisački kraj. Rado je u njega dolazio, osobito u ratu, te se prisjetio kako je rado obilazio baš prognanike, tako da je k njemu u Mošćenicu, dok je još bio župnik Petrinje i Hrastovice, dolazio svake ratne godine. Znamenite su njegove riječi koje je u ratu izgovorio upravo u Petrinji. A kad je oslobođena Petrinja, želio je slaviti Lovrenčevo u samom gradu, no kad to nije bilo moguće, rado je došao u Hrastovicu, gdje je slavio prvu misu na Bartolovo na mjestu razorene crkve istaknuo je biskup Vlado.

Kardinal Kuharić bio je principijelan čovjek. Kako su velike bile njegove riječi: „Mali s velikima ne smiju pregovarati na koljenima, nego na principima.“ Koliko bi se sačuvalo ponosa, a siguran sam i vlastitih prava, kada bi naši političari pred svjetskim i europskim predstavnicima pokazivali više samopoštovanja i dali drugima do znanja da imaju kičmu, rekao je za kardinala Kuharića biskup Vlado i dodao kad se jednom popusti i ovi s druge strane shvate da vas mogu lomiti, tada se to samo nastavlja i nastavlja.

Kad bih trebao dalje nabrajati, kakav je bio kardinal Franjo Kuharić biskup Vlado je rekao da je on bio i neobično blag i jednostavan biskup. Silno je volio istinu. Za nju se lavovski i beskompromisno borio, ali u susretu s ljudima, pa i slabim i grješnim ljudima, bio je pun blagosti i pristupačne jednostavnosti. Njemu nije bilo teško razgovarati ni s – uvjetno rečeno – velikima ni s malima. Svi su naime oni za njega bili ljudi vrijedni poštovanja. Njegovo je biskupsko geslo bilo: „Deus caritas est – Bog je ljubav“, podsjetio je biskup Vlado te istaknuo kako je Caritas svesrdno promicao i stvarno je na djelu pomagao najpotrebnijima, pa i u samoj Nadbiskupskoj kuriji, što je bilo jedinstveno na svijetu – da je jedan biskup dao da u njegovom dvoru bude Caritas istaknuo je biskup Košić, te dodao kako su mnoge lijepe vrline resile tog Božjeg čovjeka, i možemo reći da nam ga je sam Bog poslao. Nije nevažno da su to prepoznali i mnogi ljudi koji nisu direktno crkveni, o čemu svjedoči njegova bista postavljena u Hrvatskom saboru kao jednom od najzaslužnijih ljudi za uspostavu hrvatske države. On međutim nije bio čovjek politike u užem smislu, ali se zalagao za pravo naroda polazeći upravo od obrane prava pojedinca i dostojanstva svakog čovjeka. Ako svi drugi narodi na svijetu imaju pravo na vlastitu državu, tada to pravo imaju i Hrvati. To je bilo njegovo načelo, pogotovo što su Hrvati u zajedničkim državama s drugim narodima uvijek bili nadglasavani i lišavani prava da sami upravljaju svojom sudbinom istaknuo je biskup Vlado.

Pri kraju svoje propovijedi o kardinalu Kuhariću sisački biskup istaknuo je kardinalovu ljubav prema Presvetoj Bogorodici. Uvijek je završavao svoje propovijedi spomenom Presvete Bogorodice. Znali smo da je to kraj, kad bi spomenuo Bogorodicu. I baš ju je tako oslovljavao: nije spominjao njezine druge titule koliko upravo taj, Bogorodica. To je i ekumenski naslov za Blaženu Djevicu Mariju. On je naime u duši bio velik ekumenist, želio je kršćansko jedinstvo i zauzeto ga i strpljivo gradio. Sjećam se s koliko je ljubavi pozdravio pravoslavnog patrijarha koji je došao u Zagreb, a i kako je s jednim episkopom volio dugo razgovati koji je odsjeo upravo u Nadbiskupskom dvoru. On je znao da to nije posao velikih nego malih koraka, i nije bio nerealan, već je uvažavao okolnosti u kojima živimo. Nije o kršćanskom jedinstvu govorio euforično nego trijezno, a to je upravo put kojim se može doći do cilja. U tom je njegovom viđenju crkvenog jedinstva, ali i ukupnog kršćanskog života, osobito mjesto dodijeli Mariji istaknuo je biskup Vlado te dodao kako je volio hodočastiti u marijanska svetišta, te je često išao i pješice na Mariju Bistricu, a kada bi držao korizmene susrete za svećenike uvijek bi ponio sobom kipić Majke Božje te tek nakon što ga je postavio na stol pred sebe počeo bi s izlaganjem. Upravo je kardinal Kuharić uveo blagdan Gospe od Kamenitih vrata kao slavlje zaštitnice grada Zagreba, što sve odražava njegovu djetinju ali i iskrenu i veliku ljubav prema Bogorodici zaključio je biskup Vlado Košić. AS

foto: Stjepan Vego