13. ruj 2010.

Na svetkovinu Uzvišenja Svetog Križa, patrona sisačke katedrale 14. rujna mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup predslavio je misno slavlje u sisačkoj katedrali u zajedništvu s mjesnim biskupom Vladom Košićem, te brojnim svećenicima i vjernicima.

Na početku misnog slavlja biskup Vlado pozdravio je svoga prijatelja i brata po biskupskom ređenju biskupa Josipa te mu zaželio ugodan boravak u Sisku, gradu kojega je i sam često posjećivao kao pomoćni biskup zagrebački.

U prigodnoj propovijedi biskup Josip je istaknuo kako danas ljudi rado uzimaju samo nešto od onoga što Isus naučava, ono što Crkva naučava, ali ne cjeloviti nauk već samo ono što njima odgovara, neke dobre i ugodne stvari, dok bi stvari koje od čovjeka zahtijevaju žrtvu promijenili, uz obrazloženje kako sada živimo u drugom vremenu, te je potrebno nešto promijeniti i osuvremeniti. No, križ Isusa Krista, zakon ljubavi kojega Krist križem svjedoči, je nepromijenjen. Ne može se mijenjati, ni prilagođavati. Križ ostaje zahtjevan.

 Stoga često znam ponavljati kako biti kršćanin nije lako, ali u tom našem hodu u vjeri mi nismo ostavljeni sami, bespomoćni. Prisjetimo se, Isus je nosio svoj križ za nas, nosio ga je s nama, i kada je umirao na križu, umirao je sa svakim od nas. Kristov križ nam omogućuje prijelaz iz ovoga vremenitoga života u vječnost, te postaje znak nade. Zato križ ima više značenja o kojima bismo mogli razmišljati i primjenjivati ih u našemu životu: i kao znak nade i kao znak ljubavi, rekao je biskup Mrzljak.

Kada na poseban način gledamo ovo raspelo kojem je posvećena ova župna crkva, i katedrala, ono više nije samo stvar s dvije prekrižene grede, nego u križu prepoznajemo Onoga koji je prisutan u euharistiji i koji nam bez riječi govori, koji nam – svjedoči. Nije čudo da se govor ljubavi, taj govor bez riječi, s križa danas slabo čuje i razumije. Prisutnija je neka galama i riječi koje se čine primamljivije i lakše za život. Možda je i to razlog da ljudi bježe od križa. Priznajmo, i mi sami, nismo baš željeli križeve koje je teško nositi. Ipak nitko nije bez križa. Molitvom upućenoj Kristu, koji je i sam nosio križ da nam olakša breme vlastitog križa, na neki način se povezujemo s Njime u zajedništvo milosti, zajedništvo Njegove ljubavi prema nama ljudima. To zajedništvo nam omogućava da i mi možemo nositi svoj svagdanji križ. Zato neka nam današnji blagdan Uzvišenja svetog Križa, taj Isusov križ bude neprestano uzvišen i neka bude svet u našem svagdanjem životu, proučio je biskup Josip Siščanima.

Pri kraju misnog slavlja biskupu je u znak zahvalnosti za predslavljenju euharistiju, obitelj Benić darovala reljef sisačkog akademskog kipara Marijana Glavnika, koji prikazuje oplakivanje Krista. Obitelj Benić ima samo dva člana: majku Anu i sina Velimira, a otac Velimir poginuo je u Bosni 6 mjeseci prije nego mu se rodio sin Velimir. Ova ranjena hrvatska obitelj predstavlja brojne ranjene i stradale obitelji u Domovinskom ratu koje su svoj dom pronašle u župi Uzvišenja Svetog Križa u Sisku, objasnio je tom prigodom katedralni župnik Antun Sente, ml.

Ljepoti misnog slavlja doprinijeli su članovi Biskupijskog zbora pod ravnanjem Jelene Blašković, dipl. crkvene glazbenice, dok ih je za orguljama pratio Robert Jakica, mag mus., biskupijski orguljaš.

Samoj proslavi patrona sisačke katedrale Uzvišenja Svetog Križa prethodila je bogata trodnevna duhovna priprava. Prvu večer štićenici zajednice Cenacolo u noćnim su satima izveli predstavu „Iz tame u svijetlo“ na prostoru gdje se okupljaju mladi i konzumiraju različita opojna sredstva. Upravo na tom prostoru drugi dan trodnevne duhovne pripreme mladih sisačke katedralne župe molili su pobožnost križnog puta, te zajedno sa starijim vjernicima upriličili procesiju sa svijećama i moćima Isusova križa.

Misna slavlja tokom trodnevne priprave vodili su don Ivan Filipović, voditelj zajednice Cenacolo u RH i BiH, mons. Josip Ćorić, generalni vikar Sisačke biskupije i preč. Marko Cvitkušić, kancelar Sisačke biskupije.

U sklopu trodnevne duhovne pripreme za župnu svetkovinu otvorena je i izložba svetih sličica pod nazivom: „Pobožnost puka Sisačkog“ u prostorima Narodne knjižnice i čitaonice u Sisku. Otvorenje izložbe bilo je u nedjelju 12. rujna 2010. godine na kojoj je govorila gospođa Snježana Pokorny, ravnateljica Knjižnice, gospodin Vid Balog, glumac i pasionirani istražitelj pučke pobožnosti i mr. Antun Sente, katedralni župnik. AS

 

Pin It on Pinterest