Svetkovina Uzvišenja Sv. Križa svečano je proslavljena u srijedu 14. rujna u Sisačkoj katedrali. Misno slavlje u 19 sati predvodio je predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, kancelarom i prepoštom Stolnog Kaptola mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom i tridesetak svećenika.
Na početku sve okupljene pozdravio je biskup Košić, posebno zahvalivši nadbiskupu Puljiću na dolasku i predvođenju slavlja.
U homiliji govoreći o blagdanu Uzvišenja sv. Križa nadbiskup Puljić je rekao kako nema kršćana koji ne poželi vidjeti mjesto gdje je Sin Božji sebe prinio Bogu za spas čovječanstva, gdje je bio pokopan i uskrsnuo od mrtvih. „Zato je kršćanima Jeruzalem najdraži grad, a bazilika Svetog groba i uskrsnuća najsvetije mjesto na svijetu. Zajednica isusovih učenika od početka je s pažnjom i poštovanjem čuvala uspomene na ta mjesta, iako su prva tri stoljeća bila obilježena žestokim progonima apostola i njihovih sljedbenika. Početkom drugog stoljeća car Hadrijan ugušio je Drugi židovski ustanak, a na ruševinama podigao je novi grad i posvjetio ga božici Afroditi. Prostor svetog Groba i Kalvarije, prema povjesničaru Euzebiju zatrpao je s puno zemlje, a onda popločio. Nad tim svetim mjestom, piše sv. Jeronim, pogani su podigli Jupiterov i Venerin kip koji su tamo stajali do cara Konstantina. U tih stotinu osamdeset godina kršćani su usmenom predajom prenosili svetu tajnu da se ispod tih poganskih obilježja nalaze Isusov grob i Kalvarija. Kada su kršćani dolaskom Konstantina dobili slobodu (313.), otkopali su zemlju i našli sveta mjesta Isusove smrti i pokopa. Tako je, eto, poganski car Hadrijan i ne želeći zaštitio sveti prostor za bolja vremena. Na nagovor jeruzalemskog biskupa Makarija, a po nalogu cara Konstantina započela je na tom mjestu 326. godine gradnja velebne bazilike koju je vodio poznati sirijski graditelj Zenobios. Za devet godina veličanstvena crkva bila je posvećena, u predvečerje 14. rujna 335. godine. Tako je i nastao ovaj blagdan Uzvišenja sv. Križa. Bazilika će nažalost u više navrata, prilikom osvajanja Perzijanaca i muslimana, biti do temelja porušena, pa obnovljena“, podsjetio je nadbiskup te dodao kako je jednu od tih obnova vodio i Hrvat franjevac, Bonifacije iz Dubrovnika 1555. godine, a koji je u to vrijeme bio kustos Svete zemlje.
Govoreći o pročitanoj Božjoj Riječi nadbiskup Puljić je rekao kako knjiga Brojeva donosi zanimljiv događaj, s aktualnom porukom, između naroda i Jahve, te između Mojsija i naroda. „Nije lako bilo Mojsiju voditi ljude iz egipatskog ropstva. Jer, narod, kod narod. ‘Putem su postali nestrpljivi te počeli govoriti protiv Boga i protiv Mojsija: Zašto nas izvedoste da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo ogadilo se dušama našim…“ Nije lako bilo Mojsiju jer je bio razapet između Jahve i ljudi. Pitam vas, je li ovo čitanje aktualno i ima li neke sličnosti s našim vremenom, ili se to dogodilo samo Izraelcima i njihovom vođi Mojsiju? Čini mi se, kako je tekst vrlo suvremen za naše doba i za današnje ljude. Ruku na srce, zar i mi nismo često poput Izraelaca? Nezadovoljni smo sa sobom, sa svojim mjestom, kao i s ljudima s kojima živimo i radimo. A k tomu vrlo brzo zaboravljamo brojna dobročinstva koja nam je Bog iskazao, ne samo u zadnjih 25 godina, već kroz prošlih 13. stoljeća. Nije lako ni voditeljima koji su zaduženi za opće dobro: biskupima, svećenicima, učiteljima poslodavcima, političaraima i drugim javnim djelatnicima. Kao što nije bilo lako ni Mojsiju koji se u jednom trenutku našao u vrlo nezgodnoj stisci: odustati od povjerenog zadatka, naljutiti se na ljude koje je poveo iz ropstva, okrenuti im leđa i povući se u privatnost. Hvala Bogu da Mojsije to nije učinio. Ali, kako je uspio nadvladati krizu i othrvati se napasti povlačenja? Otkrio je, naime, kako ga Bog treba. To mu je davalo snage da izdrži do kraja. Kako je čovjeku drago otkriti da ga netko treba: unuk djeda, otac sina, žena muža, đaci učitelja, vjernici pastira. Svi smo mi zapravo potrebni jedni drugima“, zaključio je nadbiskup.
Misi je prethodila molitva Večernje kanonika Stolnog Kaptola Sv. Križa, a nakon mise brojni okupljeni vjernici nastavili su druženje u pastoralnom centru „Petar Žagmeštar“ gdje su mogli pogledati za tu prigodu otvorenu izložbu „Križevi za Križevo“. Ovom izložbom članice Kreativne radionice katedralne župe proslavile su 10 godine neprekidnog djelovanja.