15. ruj 2018.

Svetkovina Uzvišenja sv. Križa, proslavljena je u petak 14. rujna u Sisačkoj katedrali. Svečano misno slavlje predvodio je provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavko Slišković u zajedništvu s generalnim vikarom i prepoštom Stolnog Kaptola mons. Markom Cvitkušićem, kancelarom mr. Jankom Lulićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom i petnaestak svećenika. Uz brojne vjernike slavlju ju nazočio i sisački biskup Vlado Košić.

Na početku sve okupljene, a posebno gosta, pozdravio je mons. Cvitkušić istaknuvši kako se Kristov križ nalazi u središtu naše vjere i naše ljubavi prema Bogu i njegovom sinu.

U homiliji fr. Slavko je istaknuo kako je križ do Isusa bio oruđe za izvršenje smrtne kazne, predviđeno za najteže zločince i nepopravljive buntovnike, a nakon Kralja židovskog postao je znakom spasenja, ali i opomenom kako se ne treba ponašati prema onima koji su drukčiji, nadilaze naše uvriježene vjerske, nacionalne i političke sheme. „Upozorenje moćnicima ovoga svijeta kako lako mogu osuditi i ubiti nevinoga koji ne pristaje na kompromise sa zlom, nepravdom i sebičnim interesima, koji se bori za slabe i nemoćne, koji diže glas za one čija se istina ne čuje, prihvaća one koje društvo i njegove elite isključuju iz života uzimajući im dostojanstvo, posao i dobar glas, a takvih je danas nažalost većina čak i u našoj domovini za koju smo se nadali da će biti zemlja pravednosti, solidarnosti, istine te su za te vrijednosti mnogi žrtvovali i vlastite živote. Zato slavlje Sv. Križa nije poziv na inertnost, beskičmenjaštvo i mirenje sa sudbinom, nego na aktivnost koja će biti obilježena borbom protiv svakoga križa koji je natovaren na leđa bilo kojega našega brata i sestre, našega naroda i cijele Crkve“, ustvrdio je propovjednik dodavši kako nije Bog dao križ, već križeve stvaraju sami ljudi grijehom.

Homilija fr. Slavka

Govoreći o pročitanoj Božjoj Riječi i čitanju iz Knjige brojeva fr. Slavko je rekao kako ovo čitanje ne govori da su zmije prestale ujedati, nego da se svaki koji pogleda mjedenu zmiju spašava. „Spasenje života počinje pogledom na sliku onoga što oduzima život. Otkriti što umanjuje životnost, znači početak kvalitetnijeg života. Tko pogleda u zmiju i otkrije tko je ona i što se skriva iza nje taj živi. Tako će onaj tko u Isusu otkrije Spasitelja živjeti. Čovjek koji jasno vidi laž zmije i istinu križa, svojim djelima očituje djela Božja u svijetu. Isus naučava da ne ulazi u smrt, nego da će sve uzdignuti sa zemlje, područja zmije, kako bi živjeli s njime. Sin nije došao suditi, nego upraviti pogled na više, da ne ostanemo u vlasti zmije, nego se okrenemo prema Bogu koji ljubi čitav svijet i ništa nije isključeno iz njegove ljubavi. Učinio je to preko drva križa, podsjećajući da nas da se čitava povijest spasenja odvija između dva stabla. Iako se za stablo spoznaje dobra i zla ne kaže da je u središtu rajskog vrta, ono se takvim nametnulo nakon zmijinih riječi upućenih Evi. Stablo života postalo je sporedno. Isus pokazuje što je bitno, a što sporedno.  Da bi sprao ljagu jednog stabla, Isus umire na drugom. Mogao je umrijeti na različite načine, ali izabrao je drvo križa da nas podsjeti na njegovu simboliku. Svi smo mi poput stabla ukorijenjeni u osobnu prošlost i tijek generacija sve do početaka čovječanstva i svega stvorenja. Ukorijenjeni smo u povijest grijeha, ali i spasenja. Oblik križa očituje kozmičku dimenziju spasenja. Svojim krakovima obuhvaća čitav svemir. Šireći ruke na križu Isus je sve ljude sabrao u jedan narod. Očitovao je širinu, dužinu, visinu i dubinu ljubavi koja nadilazi svako shvaćanje.

Iako slavimo križ, mi nismo oni koji ga traže. Patnja, bol i razni križevi prečesto su nam nametnuti. U Kristovu križu mi otkrivamo da Bog nije uklonio križ iz svijeta nego ga prihvatio i pokazao da ima smisla. Križ je postao mjesto na kojemu nam je postao najbliži“, zaključio je propovjednik.

Na kraju je sve okupljene pozdravio i preč. Karača posebno zahvalivši biskupu na predvođenju ranojutarnjeg slavlja u katedrali.

Misno slavlje animirao je Biskupijski zbog pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice. Misi je prethodila molitva Večernje kanonika Stolnog Kaptola sv. Križa, kao i trodnevna duhovna obnova koju je predvodio fr. Domagoj Augustin Polanščak.

Pin It on Pinterest