U župnoj crkvi sv. Ane u Osekovu u nedjelju 8. ožujka obilježena je 100. obljetnica rođenja mons. Josipa Borošaka (Osekovo 4. ožujka 1915. – Rim 23. prosinca 1990.). Prvi puta zavičajno opširniju biografiju Josipa Borošaka 1999. godine u monografiji Župa Svete Ane Osekovo, objavio je i u ovoj prigodi na to podsjetio njezin autor i urednik Dražen Kovačević. Posebno je naglasio posljedice koje su uslijedile završetkom Drugog svjetskog rata u kojemu je za sve vrijeme (1941. – 1945.) bio župnik u obližnjem Voloderu. Već 6. svibnja 1945. u okolnostima koje su vladale napušta domovinu, a krajem te godine ubijen je njegov nasljednik župnik Dragutin Delija. Josip Borošak ostaje zapamćen po duhovnoj i socijalnoj skrbi za hrvatske i druge izbjeglica poslije u Rimu i južnoj Italiji. Godine 1952. godine postao je misionar hrvatski izbjeglica, a 1962. godine i predsjednik Odbora za hrvatske izbjeglice.
Sveta Stolica 1963. imenovala ga je monsinjorom, a na prijedlog kardinala Šepera papa Pavao VI. imenuje ga 1972. godine prebendarom u bazilici Sv. Petra u Vatikanu. Na Borošakovu značajnu djelatnost iz njegova moslavačkog kraja pročitanim pisanim sjećanjem podsjetio je mons.Vladimir Stanković, a predočio ih autor ovog zapisa. Upoznali su se u vrijeme Drugog vatikanskog koncila, a kontakti su osobito nastavljeni kada je mons, Stanković 1969. godine započeo i puna tri desetljeća obnašao dužnost ravnatelja Ureda za dušobrižništvo Hrvata u inozemstvu, Ured je zapravo započeo u Borošakovom rimskom stanu. Prvi ravnatelj 1966. godine bio je Vladimir Vince. Nakon što je on 1968. godine poginuo u zrakoplovnoj nesreći do Stankovićeva imenovanja Josip Borošak je 18 mjeseci s Aldom Sinkovićem vodio poslove Ureda. Dobio je i povjerenje za potrebe izbjeglih Hrvata raspolaganja novcem u vatikanskoj banci.
U osjetljivo vrijeme vatikanske „istočne politike“ za uspostave odnosa Vatikana i Jugoslavije 1966. godine stvarno je proživljavao ono što kaže uzrečica sentire cum Ecclesia – osjećati s Crkvom, bilježi Vladimir Stanković. Mons. Borošaku rado je navraćao i kardinal Franjo Kuharić. Desetak dana prije smrti s mons. Stankovićem posjetio ga je i u bolnici Santo Spirito in Sasia. Na rimskom groblju Campo Verano sprovod je 26. prosinca 1990. godine predvodio pomoćni biskup zagrebački dr. Đuro Kokša, dugogodišnji rektor Zavoda sv. Jeronima u Rimu, inače i osobni prijatelj pokojnika. Mons. Stanković nazočan ispraćaju spomen „svom Moslavcu „ izgovorio je na Radio Vatikanu. I nakon četvrt stoljeća mons. Borošak u svojoj Moslavini nije zaboravljen, i to u crkvi svog krštenja, a u kojoj ga je u misnu molitvu unio župnik vlč. Nedeljko Pišković.
D. Pasarić
