11. pro 2010.

Violončelistica Monika Leskovar i pijanistica Ivana Švarc-Grenda, takvu su nam radost podarile na trećem adventskom koncertu u Sisačkoj katedrali, kako pojedinačnim umijećem tako i izvrsno uravnoteženim zajedništvom. Dakako, Monika Leskovar je ono veliko ime u svijetu glazbe čije je granice davno razmaknula s kraja na kraj svijeta, a ranim dosezima nagovijestila rađanje svjetski ugledne zagrebačke violončelističke škole Dobrile Berković Magdalenić i Valtera Dešpalja. Osim jednog učeničkog boravka u Sisku sredinom osamdesetih godina, ovo je bilo prvo ozbiljno gostovanje ugledne, a još doista mlade umjetnice, na kojem je i nama pokazala svoju raskošnu darovitost.

 

Ovaj koncert, obilježen vrhunskim muziciranjem i radosnim odobravanjem slušateljstva, pomogao je osobnim zalaganjem i potporom mons. Vlado Košić, u želji da vrijeme adventa u prostoru Sisačke katedrale bude obogaćeno i značajnim glazbenim događanjem. Pomoglo je to i Koncertnom uredu Sisak kao nositelju ovoga koncertnog ciklusa u ponudi osnaženog umjetničkog programa.

 

Treći adventski koncert u Sisačkoj katedrali, u povodu prve obljetnice ponovnog uspostavljanja Sisačke biskupije

Izvjesnost radosti

Uputiti poziv na radost ili zaželjeti nekome radovanje, znakom je prijateljstva. Dublje od veselja, trajnije od sjajnih darova i na putu prema sreći, radovanje je bogatije stanje ljudskoga duha. Radovanju se učimo na lijepim primjerima razumijevanja, povjerenja i odanosti, učimo se i iskrenom uživanju u blistavim trenutcima stvaranja na kojem počivaju sve nebeske i zemaljske mudrosti. A Stvaranje je ona radost bez koje ništa ne bi bilo pokrenuto: niti bi čovjek postao bićem vrijednim poštovanja niti bi naš Sin Božji bio iščekivan s toliko radosti. Ipak, zašto je Stvaranje još uvijek toliko tajnovito da ga moramo svakodnevno pojašnjavati, istražvati ga i ukazivati na nj? Zato, jer nismo podjednako vični stvaranju pa i ne znamo koliko htijenja i truda iziskuje stvaranje.

Radost stvaranja u punoj mjeri žive umjetnici.Vođeni Božjom Providnošću, koju mi svakodnevni smrtnici nazivamo talentom, neizbježna stresna stanja stvaranja te neizvjesnost umjetničkih postignuća, konačno pretvaraju u radost koja zrači umjetničkom porukom i ispunjava svoju božansku zadaću: radost ljudima!

Violončelistica Monika Leskovar i pijanistica Ivana Švarc-Grenda, takvu su nam radost podarile na trećem adventskom koncertu u Sisačkoj katedrali, kako pojedinačnim umijećem tako i izvrsno uravnoteženim zajedništvom. Dakako, Monika Leskovar je ono veliko ime u svijetu glazbe čije je granice davno razmaknula s kraja na kraj svijeta, a ranim dosezima nagovijestila rađanje svjetski ugledne zagrebačke violončelističke škole Dobrile Berković Magdalenić i Valtera Dešpalja. Osim jednog učeničkog boravka u Sisku sredinom osamdesetih godina, ovo je bilo prvo ozbiljno gostovanje ugledne, a još doista mlade umjetnice, na kojem je i nama pokazala svoju raskošnu darovitost. To uključuje izvrsnu tehničku razinu njezinog sviranja, no nije suvišno upozoriti na suvereno vladanje glazbalom čije je tijelo prepuno otpora i zamki bez obzira na izvrsnu graditeljsku radionicu, jer ruke Monike Leskovar proizvode na njemu s lakoćom zavidnu ujednačenost tonskog volumena i obojenosti, na svim žicama i u svim pozicijama. Bez tereta najsloženijih tehničkih zahtjevnosti, tumačila je djela Schumanna, Beethovena i Chopina s uvažavajućim stilskim oblikovanjem svih sastavnica: s izražajnim ritamskim pokretom, ispjevanim melodijskim cjelinama te lijepim dinamičkim nijansiranjem.

Izvrsnosti ovoga koncerta pridonijela je i Ivana Švarc-Grenda, pijanistica izvrsnog temeljnog školovanja kod Olge Detiček i Zvjezdane Bašić u Zagrebu, te u SAD-u, Njemačkoj i Austriji, svirajući klavirsku pratnju temperamentno, sigurno i u potpunom dosluhu sa solisticom pa je moguće govoriti o dvije ravnopravne, jednako važne i dojmljive dionice.

Tako je njihova umjetnička podudarnost rezultirala skladom i glazbenim uzbuđenjima kakve bi bilo izvjesno očekivati od istinskih glazbenika. Obje su umjetnice pokazale snažnu stvaralačku energiju, visoko postavljena izvodilačka mjerila koja su slijedile i na ovom nastupu. Uz sve to, svoje su vrline iskazale i jednostavnim odnosom prema događanju u čijem se su središtu nalazile.

Ovaj koncert, obilježen vrhunskim muziciranjem i radosnim odobravanjem slušateljstva, pomogao je osobnim zalaganjem i potporom mons. Vlado Košić, u želji da vrijeme adventa u prostoru Sisačke katedrale bude obogaćeno i značajnim glazbenim događanjem. Pomoglo je to i Koncertnom uredu Sisak kao nositelju ovoga koncertnog ciklusa u ponudi osnaženog umjetničkog programa.

Tatjana Rožanković

Foto: Miroslav Kiš Mimi

Pin It on Pinterest