Ususret 420. obljetnice sisačke bitke, predavanje na temu “Sisačka bitka 1593. godine u svjetlu osmanskih osvajanja Banovine tijekom 16. stoljeća” održao je u srijedu 19. lipnja u Dvorani bl. Ivana Pavla II. sisačkog Velikog Kaptola dr. sc. Hrvoje Kekez.
Uz brojne Siščane i goste, predavanju je nazočio i sisački biskup Vlado Košić, a na početku predavača je pozdravio i predstavio kancelar i prepošt Stolnog Kaptola Svetog Križa mons. Marko Cvitkušić.
U svom predavanju Kekez je dao sliku osmanskih osvajanja hrvatski zemalja tijekom 16. stoljeća i razvoj događaja koji su kasnije doveli do same sisačke bitke, a ona do kasnijeg velikog rata. Tako je detaljnije prikazao širenje Osmanlija po jugoistočnoj Europi, obranu hrvatskih zemalja nakon pada srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva 1463. godine, objasnio proces formiranja crte obrane na Kupi u drugoj polovici 16. stoljeća nakon prodora osmanlija preko Une, kontekstualizirao gradnju i ulogu sisačke utvrde u drugoj polovici 16. stoljeća, te objasnio promjenu osmanske osvajačke strategije u zadnjem desetljeću 16. stoljeća.
Govoreći o samoj sisačkoj bitki predavač je uz neke poznate činjenice donio i detaljan opis tijeka i posljedice te tada treće opsade Siska 22. lipnja 1593. godine. Između ostalog iznio je podatak da je osmanska vojska imala oko 12 do 15 tisuća vojnika, a ona kršćanska predvođena banom Tomom Bakačem, vojvodom Ruprechtom Eggenbergom i karlovačkim generalom Andrijom Auerspergom tek oko pet tisuća boraca. Sukobivši se između Kupe, Save i Odre s Osmanlijama koji su se prethodno bili prebacili s desne na lijevu obalu Kupe, nakon što su ih djelomično odbili, slovenski i njemački strijelci odbili su turski protunapad, te prisilili Osmanlije na povlačenje prema Kupi. U međuvremenu je sisačka posada izašla iz utvrde i zauzela mali most kojim se prelazilo na desnu obalu Kupe, te je tako Turcima zatvorena odstupnica. Nije im stoga preostalo ništa drugo, nego da pokušaju preplivati rijeku i tako naći spas. Mnogi su se pritom utopili, a među njima i Hasan-paša Predojević. Ostatak se osmanlijske vojske razbježao, ostavljajući za sobom naoružanje.
Na kraju, dr. Kekez je još naglasio kako je ta bitka bila i povod kasnijem velikom ratu što su ga Turci objavili Habsburškoj Monarhiji. Iako je Sisak već nekoliko dana kasnije bio osvojen, ali i nakon godinu dana oslobođen, bitka kod Siska bila je prekretnica koja je naznačila zaustavljanje osmanskog prodiranja dalje u Europu, a imala je i osobiti psihološki utjecaj, jer je njome prvi put nakon Krbavske bitke uspostavljena ravnoteža na hrvatsko-turskoj granici. O važnosti ove pobjede govori i to da se vijest o sisačkoj bitki iznimno brzo proširila cijelom Europom sve do Britanskog otočja.
