20. lip 2013.

Misu zadušnicu za poginule hrvatske branitelje predvodio je u četvrtak 20. lipnja u crkvi Pohoda BDM na sisačkom Viktorovcu biskup Vlado Košić u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Brankom Koretićem. Uz obitelji poginulih branitelja misi su nazočili i članovi Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Sisačko-moslavačke županije koji su danas proslavili i 20. godišnjicu svoga rada.

U homiliji biskup je rekao kako je baš ovo obilježavanje 20. godišnjice UHDDR-a prilika i nužna potreba da se kao vjernici pomolimo za naše poginule suborce, ali i za sve nas, posebno branitelje i njihove obitelji, za nestale, za ranjene, za čitavu našu Domovinu Hrvatsku.”Doista, bez dragovoljaca Domovinskog rata mi danas ne bismo bili ovdje, stoga bismo trebali u dragovoljce ubrojiti sve one domoljube, koji su na bilo koji način izložili sebe i svoj život, darovali svoje zdravlje i bili spremni podnijeti i najteže žrtve – za slobodu svoje Domovine. Danas bismo im svima morali reći veliko HVALA! I ovo je način kako to možemo učiniti, jer je sv. Misa – od davnine zvana “euharistija”, što upravo znači “zahvala”. Dakako, to je prvenstveno zahvala Bogu, ali u Bogu zahvalni smo i svima koje je Bog osposobio i nadahnuo, dao im hrabrost i požrtvovnost da se bore za svoju Domovinu”, dodao je biskup.

U nastavku je istaknuo i kako prisjećajući se i moleći za poginule branitelje vjerujemo da njihovo djelo i njihovi životi nisu bili uzalud. “Vjerujemo da je ono za što su se oni borili i poginuli, nešto veliko i da to trebamo čuvati i mi koji smo ostali živi, i novi naraštaji koji dolaze. Trebamo znati istinu i ne smijemo odustati od obrane istine, vjerujući da nas samo istina oslobađa. Zato je nedopustivo da se u našoj Domovini može, i to čak iz školskih udžbenika, učiti i neka druga, nedogođena povijest o Domovinskom ratu. I to naša država tolerira! To ne bi bilo moguće ni u jednoj normalnoj zemlji na svijetu, a kod nas jest. Djeca srpske manjine u RH uče kako Domovinski rat nije bila agresija Srbije na Hrvatsku nego – građanski rat. Izjavio je to neki dan predstavnik te manjine u RH. A u našoj Županiji, čujem, na mjesto dožupana zasjeo je gospodin koji je bio ratni novinar SAO Krajine i koji je poticao ratna djelovanja pobunjenika protiv ove iste zemlje, kojom će tobože sada upravljati – na čiju korist? Neviđeno ali ipak istinito – gdje? U Hrvatskoj, u Sisačko-moslavačkoj županiji. Ali to ne smije biti tako”, upozorio je biskup i poručio okupljenim braniteljima: “Upravo vi trebate dići svoj glas i ne dopustiti da se obezvrjeđuju poginuli, da se njihova krv prezire jer – ona ne smije biti prolivena uzalud. Domovina koju su željeli kad su za nju ginuli mora biti onakva kakvu su oni sanjali. I kad odgovorni ne znaju što bi i kako postupili, neka pitaju mrtve, upravo poginule branitelje, neka se u svojoj savjesti njima obrate i učine ono što bi oni željeli, za što su oni dali svoje živote. Dakako, tu je i drugo pitanje: ne vjerujemo mi samo da su naši poginuli ostali živi u svojim djelima, u Domovini i u srcima nas koji smo ih poznavali i voljeli, koji smo dužni da branimo i dalje vrijednosti koje su bile njima svete, nego mi vjerujemo i da su oni – premda poginuli – sada živi u Bogu, u vječnosti. Stoga je to “lijepo i plemenito djelo moliti za mrtve”, kako kaže Knjiga o Makabejcima, jer postoji uskrsnuće, jer mi vjerujemo “da će pali vojnici uskrsnuti”. Uskrsnuće je čudo Božje ljubavi, čudo koje je prvi prošao naš Gospodin Isus Krist, čudo koje se ima ostvariti na svima nama koji u Krista vjerujemo i slijedimo ga”.

Homilija u cijelosti

Misi je prethodilo polaganje vijenaca na grob pokojnih generala Janka Bobetka i Đure Brodarca, te polaganje vijenaca i zajednička molitva ispred centralnog križa na Gradskom groblju Viktorovac.

Pin It on Pinterest