mons. Vlado Košić, biskup sisački
HOMILIJA NA 4. NEDJ. DOŠAŠĆA,
Gvozd, 23.prosinca 2012.
Dragi vjernici, draga braćo i sestre!
Želio sam biti s vama danas, pred samo slavlje Božića, da bih Vam čestitao Božić i zaželio da u novoj 2013. godini i vama dođu bolji dani!
Vas sam osobito izabrao, između svih mojih 63 župe, da u ovo sveto vrijeme svoju radost zbog dolazećeg Božića podijelim s vama. Smatrao sam da je potrebno pokazati vam da je istina ono što sam vam rekao kad sam bio kod vas prije dva mjeseca, naime da vas ja neću napustiti, pa ako vas i svi drugi ostave. No, ja se nadam da će vas primijetiti i drugi, posebno oni koji su odgovorni u našem hrvatskom društvu.
Mene su nazvali u lokalnom časopisu „širiteljem mržnje“, zato što sam vam prošli puta rekao da vam dajem potporu da se zadrži ime Gvozd za vaše mjesto. Ja sam upravo to doživio – mržnju prema vama, i zato došao pokazati vam, da kao vaš pastir s vama suosjećam i da vas zaštitim od te mržnje. Ni prema kome nisam niti želim pokazati i malo mržnje, samo ljubav. Doista, ako se tko osjetio pogođen, ja molim za oproštenje. Molim i one koji vas i mene mrze za oproštenje. Mi kršćani ne smijemo mrziti, pa niti svoje neprijatelje. Ta Isus, naš Gospodin, čiji uskoro rođendan slavimo, rekao nam je, dapače zapovjedio nam je: „Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad dobrima i zlima, i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.“ (Mt 5,44-45) A što je to drugo negoli progon koji se nad vama događa, draga moja braćo i sestre? Pa vi ste iz svojih domova, iz svoga zavičaja u Bosni bili protjerani upravo od ovakvih koji vam i sada ovdje, u domovini Hrvatskoj priječe vaša prava i ponovno vas progone, a sve to umotano u „zakonitu proceduru“ u zahtjeve da se „ne mijenja ime mjesta, jer je to uvijek djelo ideologije“, itd. Pa zašto se upravo taj princip danas ne poštuje! Više je dosta tog ideološkog nasilja nad Hrvatima u ovoj zemlji! To sam vam došao reći i to vam žele reći i pripadnici hrvatske specijalne policije i hrvatski branitelji koji su danas s nama ovdje, u Gvozdu!
Čuli smo Božju riječ.
Čitanje iz knjige proroka Miheja govori nam o veličini malog Betlehema. Premda je taj grad bio „najmanji među kneževstvima Judinim“ (Mih 5,1), upravo iz njega dolazi Mesija, vladar nad novim Izraelom, Sin Božji koji će se tu roditi. I što je najvažnija poruka ovog kratkog čitanja o Mesiji koji dolazi iz malog gradića Betlehema? To da će on donije mir, te će svi „u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast na sve krajeve zemaljske. On – on je mir!“ (ib.,4) Kako je to lijepo rečeno! Drugo ime za Krista je – mir: On je mir. Zato s pravom naš narod pjeva u svojim prelijepim božićnim pjesmama: „Svim na zemlji mir, veselje!“ ili „U sve vrijeme godišta mir se svijetu naviješta“. Kristov mir međutim nije kao mir ovoga svijeta. On je naime rekao svojim učenicima: „Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač.“ (Mt 10,34) Ali te riječi je važno dobro shvatiti. Isus nipošto ne poziva na rat ili nasilje. On samo želi reći da je njegov mir drukčiji nego što je to mir ovoga svijeta: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje.“ (Iv 14,27). Kristov naime mir nije pasivnost, on znači neprestano zalaganje, borbu za istinu i dobro, on je mironosac koji donosi pravdu i sreću u ljudska srca, u ljudske duše, ali nakon teškog napora i žrtve.
U drugom čitanju iz Poslanice Hebrejima govori se kako je Krist došao jer Bogu nisu bile mile žrtve i prinosi koje su prinosili Židovi, nego je došao sam svojim tijelom spasiti ljude. Više od žrtava Bogu je milo vršenje njegove volje. Ključne su riječi u ovom čitanju: „Tada rekoh: evo dolazim. U svitku knjige piše za mene: Vršiti, Bože, volju tvoju!“ (Heb 10,7) Krist se tako predstavlja kao onaj koji do kraja vrši Božju volju. A što je volja Božja za nas, što bismo mi trebali činiti, braćo i sestre, danas i ovdje? Sigurno, ono što je i Krist činio: svima činiti dobro, truditi se svima biti sve, pomagati bolesne, imati vremena za osamljene, biti nositelji istine, boriti se za pravednost i ne posustati u traženju i vršenju volje Božje!
U Evanđelju danas gledamo dvije trudne majke: Mariju i Elizabetu. Marija je pohitila u Gorje, u dom Zaharije i Elizabete koja je bila pred porodom. Marija je željela pomagati, biti na uslugu svojoj rođakinji. Marija je stoga ovim svojim pohodom Elizabeti i nama primjer kako trebamo drugima služiti. I kad je Elizabeta ugledala Mariju, povikala je riječi blagoslova: „Blagoslovljena ti nad sve žene, i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“ (Lk 1,42) Tu Elizabeta nazva Mariju „Majkom Gospodinovom“ (ib.,43), pa to teolozi tumače jasnim svetopisamskim iskazom da je Marija Bogorodica. A što je najvažnije, Elizabeta Mariju zove blaženom zbog njezine vjere: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina.“ (ib.,45)
Marija je najveća vjernica. Ona je uzor nama u našoj vjeri. Kad ove godine, koju je Papa proglasio Godinom vjere, razmišljamo kako da osnažimo svoju vjeru, tada se moramo zagledati u Mariju. Neka ona, koja je nama rodila Spasitelja, i nama pomogne da svima donosimo Isusa, da njegov mir ispuni i usreći sva ljudska srca, neka i ovaj Božić bude miran i blagoslovljen za svakog čovjeka. Amen.