mons. dr. Vlado Košić

Homilija na misijsku nedjelju – misa primanja u kandidaturu za trajni đakonat
nedjelja, 24. listopada 2010.
Petrinja, župna crkva sv. Lovre

Draga braćo i sestre,

Danas Crkva slavi Misijski dan, prigodom kojega je Papa Benedikt XVI. uputio svima nama svoju poruku u kojoj kaže:

„Predragi, na ovaj Svjetski misijski dan u kojem se pogled srca širi na nepregledna područja misije, svi se osjetimo protagonistima crkvenog zauzimanja za naviještanje evanđelja. Poticaj na misije je uvijek bio znak vitalnosti za naše Crkve (usp. Redemptoris missio 2) i njihova je suradnja jedinstveno svjedočanstvo jedinstva, bratstva i solidarnosti koje daje uvjerljivost navjestiteljima Ljubavi koja spašava!“

Papa nastavlja:

„Stoga ponovno upućujem poziv svima na molitvu i, usprkos ekonomskim teškoćama, na pružanje bratske i konkretne pomoći kao potpora mladim Crkvama. Ta gesta ljubavi i dijeljenja, koju će dragocjena služba Papinskih misijskih djelâ, kojima izražavam svoju zahvalnost, pobrinuti širiti potpomoći će izobrazbu svećenika, sjemeništaraca i bogoslova i kateheta u najudaljenijim misijskim krajevima i biti poticaj mladim crkvenim zajednicama.

U zaključku godišnje poruke za Svjetski misijski dan, želim, s osobitom ljubavlju, izraziti svoju zahvalu misionarima i misionarkama, koji, često i vlastitim životom, svjedoče u najudaljenijim i najtežim krajevima događaj Božjega kraljevstva. Njima, koji su prethodnica naviještanja evanđelja, ide prijateljstvo, blizina i potpora svakog vjernika. Neka ih „Bog (koji) ljubi vesela darivatelja“ (2 Kor 9,7) ispuni duhovnim žarom i dubokom radošću!

Poput Marijinog „da“, svaki velikodušni odgovor crkvene zajednice na Božji poziv na ljubav braće pobudit će novo apostolsko i crkveno majčinstvo (usp. Gal 4,4. 19. 26), koje dopušta da ga iznenadi otajstvo ljubavi Boga, koji „kada dođe punina vremena, odasla… Sina svoga“ (Gal 4,4), i koje daje povjerenje i odvažnost novim apostolima. Taj će odgovor sve vjernike osposobiti da budu „u nadi radosni“ (Rim 12,12) u ostvarivanju Božjeg nauma, koji želi „da se cijeli ljudski rod oblikuje u jedan Božji narod, da sraste u jedno Tijelo Kristovo i da se izgradi u jedan hram Duha Svetoga“ (Ad gentes 7).“

Želio bih, draga braćo i sestre, podijeliti sa svima vama radost današnjega dana kada ovdje u Petrinji, pod ovom svetom misom na Misijsku nedjelju slavimo i primanje trojice mladih muževa u kandidaturu za trajni đakonat, nakon što im se podijelila služba lektora tj. čitača. Vjeko, Danijel i Željko kao osposobljeni lektori pročitali su Riječ Božju, ali žele sudjelovati u misijskoj djelatnosti Crkve navješćujući Evanđelje Krista Gospodina kao trajni đakoni. Za tu će se službu još pripremati, budući da još moraju prije primiti i službu akolite tj. poslužitelja kod Euharistije tako da će, ako Bog da, krajem sljedeće godine biti zaređeni za đakone.

Trajni đakonat nije novost u povijesti Crkvi, dapače, to je služba koja je na samom početku apostolskih vremena pa sve do srednjega vijeka bila prisutna u Katoličkoj Crkvi. Obnovio ju je Drugi vatikanski sabor odredivši da se mogu rediti za đakone oženjeni muškarci. Oni će svojim životom u svijetu biti bliži vjernicima, a prvim stupnjem svećeništva imat će zadaću navješćivati Evanđelje i dijeliti sakramente kako je to određeno za tu službu. Njihovo je sudjelovanje u životu Crkve za nas jedno veliko obogaćenje, i osobito za našu Sisačku biskupiju bit će to veliki blagoslov i nadamo se dobrim duhovnim plodovima.

Čestitam našim kandidatima što su zadovoljili do sada te ispunil postavljene uvjete i školovanja i obiteljskog života. Njihovo će služenje Crkvi biti na dobrobit i radost. Razmotrimo s njima zajedno što nam poručuje Gospodin po svojoj Riječi koju su oni pročitali danas, odnosno Evanđelje koje još ne mogu čitati u crkvi, ali će ga uskoro naviještati kao i tumačiti.

Najprije, važno je pred Bogom imati ponizan stav, ne nadmeni, ne samodopadan. To je poruka Kristova Evanđelja. Gospodin nam u prispodobi predstavlja lik molitelja kojeg Bog uslišava. Onoga koji se sam hvali i uspoređuje s drugima, ističe svoje prednosti i druge ponižava, Bog ne gleda i otpušta ne uslišavši ga. Naprotiv onoga koji je svjestan svojih slabosti te koji se kaje moleći oproštenje Bog gleda s naklonošću i uslišava ga. Naše služenje, dragi kandidati za đakonat, draga braćo i sestre, mora biti uvijek ponizno. Nismo mi u prvom planu, nego Gospodin. Ne želimo promociju samih sebe, već slavu Gospodinovu i dobro svoje braće i sestara.

O tome govori i Knjiga Sirahova. Bog „sluša molitvu potlačenoga, ne prezire jauk siročeta ni udovice… Tko Bogu služi svim srcem svojim, bit će uslišan… Molitva poniznog prodire kroz oblake.“ Uvidimo ove riječi: Bogu treba služiti svim srcem svojim. Doista, jedino ako čitav čovjek pripada Bogu, a to znači i u svojim riječima, ali i u svojim mislima i svim svojim djelima, u svim svojim odnosima i svim nastojanjima ravna se Božjom riječi, jedino tada kao Božji čovjek može biti navjestitelj Božji. Inače je bilo svoj navjestitelj bilo navjestitelj ljudski, koji zagovara ovog ili onog pojedinca ili skupinu, a ne zastupa i ne gradi Kraljevstvo Božje. A to je naše temeljno poslanje. Izgrađivati u ovome svijetu Kraljevstvo Božje.

O tome nam govori i sv. Pavao u Drugoj poslanici Timoteju. On je svjestan da je njegov život bio ispunjen borbom jer kaže: „Ja se prinosim za žrtvu ljevanicu…Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.“ K tome veli da su ga svi napustili, da je bio sam kad mu je bilo najteže: „Za moje prve obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše.“ No, razlog njegove izdržljivosti i pobjede nije ni u njemu ni u ljudima nego kaže:„Ali Gospodin stajaše uza me, on me krijepio.“ A zašto je on živio, što su bila Apostolova nastojanja i glavna briga? On kaže: „da se po meni potpuno razglasi poruka te je čuju svi narodi“. Evo, to je upravo i naše poslanje, draga braćo i sestre, jer čuli smo – što Papa kaže za današnju Misijsku nedjelju kad poručuje: „svi se osjetimo protagonistima crkvenog zauzimanja za naviještanje evanđelja“ – a to je na poseban način vaše poslanje, dragi kandidati za trajni đakonat. Imajte na pameti da vas je Gospodin izabrao, da vas on šalje da ne govorite neke svoje riječi, već da širite Njegovu poruku. On će stajati uz vas, krijepiti vas i uslišati vaše molitve. On će dati snagu vašim slabim koracima ako ćete ići u poniznosti i služiti mu svim svojim srcem. On će vas ispuniti radošću i dati vam mir, te će po vama mnogi zadobiti mir duše i biti ohrabreni da služe Gospodinu, da biju dobar boj vjere i zasluže s vama vječnu nagradu. Amen.