Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na Vazmenom bdjenju 2023.
Sisak, bazilika sv. Kvirina 8. travnja 2023.
/Mistagoške kateheze Ćirila jeruzalemskog iz 4.st./
Dragi naši novokrštenici, draga braćo i sestre!
Ove svete vazmene noći u kojoj se spominjemo da je Gospodin naš Isus Krist pobijedio smrt i uskrsnuo, tradicionalno se u Crkvu primaju novi članovi po sakramentima krštenja, krizme i pričesti. Stoga posebno pozdravljam vas, dragi katekumeni, dragi kumovi i rodbina, budući da je ovo osobito vaš dan. Svečana proslava Isusova uskrsnuća ujedno je i dan vašega krštenja odnosno krizme i ulaska u Crkvu. Razmotrit ćemo sadržaj koji se stavlja pred nas danas u ovim svetim obredima.
Mistagoške kateheze sv. Ćirila Jeruzalemskog iz 4. stoljeća tumačenja su uvođenja u kršćanstvo katekumena u Vazmenoj noći, staro svjedočanstvo koje dakle već više od 17 stoljeća živi u Katoličkoj Crkvi.
U Prvoj mistagoškoj katehezi sv. Ćiril tumači što se događa u svetoj vazmenoj noći s onima koji su pristupili krštenju, krizmi i svetoj euharistiji. Najprije se dolazi u prostor koji se zove predkrstionica. Tu se odvijaju obredi: odreknuće od đavla, pristanak uz Isusa Krista i vjeroispovijest.
I mi ćemo ove noći proći upravo to. Da bi se katekumen, tj. kandidat za krštenje, mogao krstiti i tako ući u krug Isusovih učenika tj. u Crkvu, potrebno je prvo da se odrekne đavla. Krstitelj izričito pita: „Odričeš li se đavla?“ Ili „Odričeš li se Sotone, i svih djela njegovih i svega sjaja njegova?“ Pri tom bi u slučaju jeruzalemske liturgije iz 4. st. katekumen bio okrenut na zapad, jer je zapad simbol zalaska sunca, a đavao je vladar tame. Ćiril to povezuje sa starozavjetnim izlaskom Židova iz egipatskog ropstva. Pri tom faraon označava đavla jer je on „tiranin koji je tlačio židovski narod i držao ga u mučnom ropstvu“. Kad je Mojsije izveo svoj narod iz Egipta, faraon je pošao za njim u potjeru, progoneći ga do Crvenoga mora, koje označuje vodu krštenja. O tome smo slušali čitanje iz knjige Izlaska. U Crvenom je moru faraon sa svojom vojskom potonuo, a židovski se narod konačno oslobodio ropstva. Đavao je taj tiranin koji tlači i progoni čovjeka, ali kad dođe do spasonosnih voda, tu je kraj njegovu djelovanju.
Stoga svaki novokrštenik treba đavlu reći odrješito i jasno: Odričem se!
Znamo da je đavao bio ona zmija u vrtu koja je navela na grijeh naše praroditelje, te su oni učinili otpad /apostaziju/ od Boga i bezakonje /anomiju/. Djela njegova su upravo grijesi, a njegov sjaj znači blještavilo, njegova lažna privlačnost. To odreknuće mora biti konačno, krštenik koji se odrekao đavla to je učinio jednom zauvijek i ne smije se više vraćati u stari život, inače će zapasti u još gore ropstvo.
Nakon odreknuća od Sotone slijedi prianjanje uz Isusa Krista.
Znakovitost odbacivanja đavla i prihvaćanje Krista vidjela se nekad u obredu okretanja od zapada prema istoku. To sv. Ćiril naziva „sintaksis“ što je vojnički izraz svrstavanja. Katekumen dakle stupa u Kristovu vojsku. A gledati prema istoku značilo je gledati prema svjetlu jer sunce izlazi s istoka. Isus je mlado Sunce s visine, onaj koji je Svjetlo svijeta.
Slijedi vjeroispovijest kojom se potvrđuje vjera u Boga Oca, i Sina i Duha Svetoga. Bez te ispravne vjere u Presveto Trojstvo nije se moguće krstiti. To je u biti sadržaj metanoje tj. obraćenja. Krštenje može biti plodonosno jedino ako mu prethodi iskreno i potpuno obraćenje, a to znači obrat ili zaokret od zla prema dobru, od đavla prema Isusu.
Nakon toga su katekumeni pošli prema krstionici. Tu su svukli svoju staru odjeću da bi se u krštenju obukli u Krista, a to najprije simbolizira prvo tzv. katekumensko pomazanje. Danas nema više u krštenju odraslih prvog pomazivanja jer slijedi poslije krštenja krizma koja označuje puninu pomazanja Duhom Svetim. Kad se međutim dijete krsti, prima to prvo pomazanje. Sveti Ćiril govori o maslini od koje dolazi ulje koje se upotrebljava u sakramentu krštenja i krizme. Postoji, kaže on, pitoma i divlja maslina. Nekršten je divlja maslina ali se po krštenju od nje on otkida i ucjepljuje u Krista, pitomu maslinu.
U jeruzalemskoj Crkvi katekumen je bio triput uronjen u vodu, a Ćiril to tumači kao Isusov boravak tri dana u zemlji, poslije smrti a prije uskrsnuća. Zbog toga se krsna voda naziva spasonosnom vodom. Ona je i grob i majka. Ta se simbolika nije izgubila ni u krštenju trostrukim polijevanjem, na koji je obred prešla zapadna Crkva. U krštenju krštenik umire grijehu, a uskrsava na život vječni. Krštenje je „kairos“, milosni trenutak duhovnog rođenja i ćudorednog preporođenja. Novi početak!
Poslije krštenja oblači se bijela haljina, koju ćemo mi večeras zamijeniti bijelim šalom, što označava novi život koji treba biti bez grijeha, čist. Kršteni ne mogu uvijek hodati u bjelini, ali u duši trebaju zadržati tu čistoću i nevinost koju bjelina simbolizira.
Potom slijedi krizma. Krizma je ime za samo ulje a znači i pomazanje.
Prvo je pomazanje Duhom Svetim kojim je poslije Ivanova krštenja primio Isus. Njega je Otac nebeski nevidljivo ali stvarno pomazao tj. ispunio Duhom Svetim. Na njegovu sliku pomazuje se i krštenik koji prima pomazanje svetim uljem, krizmom. Krizma podjeljuje Duha Svetoga, kao što je Duh sišao na Isusa, samo se to u kršteniku događa u protuliku tj. slično Isusu. Učinak je isti premda je oblik različit. Krizmanje se izvodi tako da se tijelo maže materijalnim mirisavim uljem, ali duša se posvećuje Duhom Svetim. Pomazanje se izvodi na čelu koje predstavlja čitavog čovjeka.
Krizma je primanje punine Duha Božjega, duha Božje ljubavi bez kojega ne možemo ljubiti ni Boga ni bližnje, kako nam je Isus zapovjedio. Zato je neopohodno primiti to sveto pomazanje, Duha Svetoga. On će počinuti u vama, dragi krizmanici, tako što će odsada biti stalni ali tihi gost vaše duše. Kad kažem tihi gost, hoću reći da on neće bučiti, neće vas ni na što prisiljavati, ali će vam blago savjetovati i neprestano govoriti što je Božja volja, što trebate činiti. Slušajte Duha Svetoga, on je Duh Kristov. Stoga upoznajte Evanđelja i Isusove riječi i djela pa ćete dobro čuti i glas Duha Svetoga. Njega se naziva i snagom Božjom i silom. Neka vas ispuni hrabrošću da svoju kršćansku vjeru možete snažno živjeti i ispovijedati. U svakom slučaju očekuje se da od sada budete živi članovi Crkve, da sudjelujete na nedjeljnim misnim slavljima, da primate svete sakramente, da živite po Kristovoj zapovijedi ljubavi.
Isus je uskrsnuo! Čuli smo svetoga Pavla koji nam govori da je Krist uskrsnuo i više ne umire. Ali i nas opominje kada kaže: „Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt, da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života!“ (Rim 6,4) Novost života, to je naš uskrs, to je život u Kristu koji je uskrsnuo. I mi smo uskrsnuli s njime, nama više smrt ne gospoduje, u Kristu mi živimo u novosti života.
U evanđelju po Mateju (Mt 28,1-10) čuli smo kako se Isus uskrsnuli ukazao Mariji Magdaleni i drugoj Mariji. One su zaplakane došle na grob, ali grob je bio prazan. Vidjele su anđela koji im je rekao da se ne boje, da Isus nije ovdje i da to jave apostolima. Nakon toga im se ukazao i sam uskrsnuli Isus koji im također govori: „Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da će me vidjeti u Galileji.“ Galileja je bio kraj gdje su učenici upoznali Isusa i pošli za njim. Treba se vratiti prvoj ljubavi. To je uskrs. Molimo i mi da ostanemo vjerni Isusu cijeli život, da ovaj današnji događaj pamtimo i od njega živimo. A Krist uskrsnuli je uvijek s nama i on nas neće ostaviti. Uzdajmo se u njega i radujmo se! Amen.