Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Vazmenom bdjenju

Sisak, bazilika sv. Kvirina, 30. ožujka 2024.

Draga braćo i sestre, dragi katekumeni tj. pripravnici za sakramente krštenja, krizme i euharistije!

Sve vas pozdravljam na ovom najljepšem liturgijskom slavlju u godini: Vazmeno je bdjenje, proslava Isusove pobjede nad smrću – majka svih bdijenja, kako bi rekao sv. Augustin. Ljepoti ovog slavlja poslužio je i svečani ulazak uskrsne svijeće u crkvu, koji je označio pobjedu Krista koji je Svjetlo svijeta nad tamom i grijehom. To je bila Služba svjetla ili lucernarij koja je završila prelijepim Hvalospjevom uskrsnoj svijeći (Exsultet). Riječ je o jednome od najljepših lirskih tekstova zapadne liturgije napisanom oko 400. godine. 

Nakon toga je slijedio drugi dio, Služba Riječi koja je najstariji dio Vazmenog bdijenja, a u prvo vrijeme činila su je čitanja iz Knjige Izlaska (Izlazak Izraela iz Egipta), te Knjige Postanka (Stvaranje i žrtvovanje Izaka) i naravno Evanđelja. Broj čitanja u različitim se liturgijskim tradicijama kretao od pet do petnaest, dok u današnjoj liturgiji Vazmenog bdijenja imamo sedam čitanja. Mi smo poslušali 5.

Dragi katekumeni, draga braćo i sestre,

u čitanjima iz Starog zavjeta iznose se velika Božja djela: Bog je stvorio čitav svijet, stvorio je i čovjeka, kao muško i žensko, i podložio im sva stvorenja da njima upravljaju i budu im gospodari (Post 1, 1-2,2). Čovjek je na žalost tu šansu izgubio, prvi su ljudi sagriješili i odbacili su poslušnost prema Bogu Stvoritelju te je slijedio izgon iz raja zemaljskoga. I mi danas to nastavljamo, taj odlazak od Boga, tu neposlušnost koja nas ne samo odvodi od Boga nego i vodi u propast.

Sve je bilo dobro što je Bog stvorio pa ipak ,tko je to pokvario i učinio da ne bude dobro? Čovjek i samo čovjek. Svojim postupcima, svojim odnosom jednih prema drugima, ali i prema svemu stvorenju u kojima se zapravo zrcali odnos prema Bogu.

Ipak Bog ne odustaje od grješnih ljudi, svojih stvorova. Čuli smo u čitanju Knjige izlaska (Izl 14, 15 — 15) kako se Bog borio da izvede svoj narod, koji je četiri stotine godina bio u egipatskom ropstvu, na slobodu. Proveo ih je po suhu posred Crvenog mora, i to kada ih je faraon progonio jer ih je želio vratiti u Egipat da mu i dalje budu robovi. Faraon je tu simbol đavla koji nas neprestano želi zarobiti različitim napastima. A Bog je svoje konačno oslobođenje čovjeka izveo po Isusu Kristu koji je umro i uskrsnuo za sve ljude i tako ih preveo na drugu stranu, preko vode a koja je po njegovoj zapovijedi voda krštenja. Ta voda je znak novog života, tko preko nje prijeđe, koga ona opere, taj je slobodan, taj je čist, tome se otvara novi život.

O toj novosti govori i prorok Izaija (Iz 55,1-11) koji poziva: „O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu!“ On prenosi Božje obećanje: „Sklopit ću s vama savez vječan, savez milosti Davidu obećanih.“ To je poziv na krštenje u kojem je voda znak saveza koji Bog sklapa s čovjekom.

Nakon Slave čuli smo riječi svetog apostola Pavla (Rim 6,3-11) koji kaže da smo po krštenju „u smrt njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.“ Ta novost života o kojoj govori Apostol jest uskrsnuće: s Kristom smo i mi uskrsnuli. Zato svima koji su kršteni poručuje: „smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!“

Evanđelista Marko (Mk 16,1-7) opisuje prvo iskustvo učenika nakon uskrsnuća: žene su došle na Isusov grob, a veliki grobni kamen je bio već otkotrljan i grob prazan. Zato anđeli poručuju ženama: „Ne bojte se! Isusa tražite, Nazarećanina, raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje!“

Uskrs nas poziva na susret s Kristom koji je živ, koji nije među mrtvima. I mi smo pozvani na život, na život milosti jer nas po krštenju Gospodin dariva oproštenjem grijeha i daje nam život u istini, pravednosti i svetosti. To je uskrsnuće naše, jer je to sve suprotno smrti. Smrt je pobijeđena i mi se trebamo tako ponašati da naš život bude svjedočanstvo tog novog života.

Izvrsni sažetak smisla i sadržaja Vazmenog bdijenja donosi nam papa Benedikt XVI.:

Ova jedinstvena subota završava Vazmenim bdijenjem koje uvodi u najvažniju nedjelju čitave povijesti, nedjelju Kristova Uskrsa. Crkva bdije uz novi blagoslovljeni oganj i razmišlja o velikom obećanju, sadržanu u Starom i Novom zavjetu, o konačnom oslobođenju od staroga ropstva grijehu i smrti. U tami noći novim je plamenom zapaljena vazmena svijeća, simbol Krista slavnoga koji uskršava. Krist, svjetlo čovječanstva, razgoni tmine srca i duha te osvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. Uz vazmenu svijeću u Crkvi odjekuje veliki vazmeni navještaj: Krist je doista uskrsnuo, smrt nad njim nema više moći. Svojom smrću on je zauvijek pobijedio zlo i svim je ljudima podario sam Božji život. Prema drevnoj tradiciji za Vazmenoga bdijenja katekumeni primaju krštenje, čime se ističe dioništvo svih kršćana na otajstvu smrti i uskrsnuća Kristova. Iz blistave uskrsne noći, Kristova radost, svjetlo i mir šire se životom vjernika svake kršćanske zajednice i dostižu svaku točku u prostoru i vremenu. (Iz Kateheze pape Benedikta XVI.)

Sada će, nakon homilije, biti krštenje za novokrštenike, kao i podjela krizme, a na kraju je euharistijska služba.

Euharistijska služba predstavlja vrhunac Vazmenog bdijenja. U njoj se, nakon prisutnosti u simbolu uskrsne svijeće, prisutnosti u riječi te u snazi krštenja, ostvaruje najviši stupanj prisutnosti uskrslog Krista pod prilikama kruha i vina.

Euharistijsko slavlje je četvrti dio bdijenja i njegov vrhunac, jer ovo je najpotpuniji vazmeni sakrament, naime spomen-čin žrtve križa i prisutnost Krista uskrsnuloga, dovršenje kršćanske inicijacije, predokus vječnoga Vazma. (Br. 90)

Želio bih prenijeti nekoliko misli svetog Ćirila Jeruzalemskog, kako ih je iznio u svojoj katehezi papa Benedikt XVI. na općoj audijenciji u srijedu 27. lipnja 2007.

Govoreći o Ćirilu Jeruzalemskom i njegovim katehezama koje je održao kao jeruzalemski biskup oko 350. godine u Bazilici Svetoga groba novokrštenicima neposredno nakon krštenja, Papa je istaknuo da su te kateheze bile upućene katekumenima ili onima koji imaju biti prosvijetljeni (grč. fotizomenoi). To ste upravo vi, dragi katekumeni, koji ove svete noći primate krštenje i potom svetu krizmu.
Katekumenu on poručuje: „Pao si u mrežu Crkve (usp. Mt 13,47). Dozvoli dakle da budeš izvučen živ; nemoj bježati, jer je Isus taj koji te izvlači svojom mrežom, kako bi ti dao, ne smrt, nego uskrsnuće nakon smrti. Moraš doista umrijeti i uskrsnuti (usp. Rim 6,11.14)… Umri grijehu i od danas živi za pravednost” (Prokateheza 5).
Evo jednog teksta koji tumači otajstvo krštenja: „Triput ste bili uronjeni u vodu i svaki ste od ta tri puta ponovno izronili, označujući tako tri dana Kristova ukopa, to jest nasljedujući ovim obredom našega Spasitelja koji je tri dana i tri noći proveo u krilu zemlje (usp. Mt 12,40). Prvim izranjanjem iz vode proslavili ste spomen na prvi dan što ga je Krist proveo u grobu, kao što ste prvim uranjanjem spomenuli prvu noć što ju je proveo u grobu: kao što onaj koji je u noći ne vidi, a tko je pak na danu uživa svjetlo, tako i vi. Dok ste prvo bili uronjeni u noć i niste ništa vidjeli, ponovno izranjajući našli ste se na potpunom danu. Otajstvo smrti i rođenja, ova je voda spasenja za vas bila grob i majka… Za vas… trenutak smrti bio je istodoban s trenutkom rođenja: u jednom jedinom trenutku ostvarena su oba događaja.“ (Druga mistagoška kateheza 4).

Draga  braćo i sestre, koji primate svete sakramente krštenja, krizme i euharistije! Svima nama ova je sveta noć dragocjen trenutak susreta s Uskrsnulim Gospodinom. Neka i vama bude za sjećanje i neka vam ova otajstva koja primate budu početak jednog novog života. Neće to biti život lišen iskušenja, pa ni grijeha, ali bit će život s Gospodinom Isusom. U njegovu društvu, kao prijatelj s prijateljem, pođite i ne bojte se! On vas neće ostaviti nikada. On je pobjednik nad smrću, on će i vama darovati pobjedu da sve napasti i zla nadvladate i slavite život, njegov dar, te da i svojim bližnjima čitav život svjedočite ljepotu života s Bogom.

Neka vam Gospodin bude uvijek u srcu! A sad pristupimo obredima podjele sakramenata inicijacije.