Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na svetkovinu Krista Kralja u Kloštar Ivaniću
Kloštar Ivanić, samostanska kapela Školskih sestri franjevki, 23. studenoga 2025.
/Čit.: 2Sam 5,1-3; Kol 1,12-20; Lk 23,35-43/
Draga sestro Snježana, predstojnice ovog samostana, drage sestre Franjevke, braćo i sestre,
Puni naziv vaše družbe je Školske sestre franjevke Krista Kralja. Zato je prikladno da danas, na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenoga, slavite ovaj dan kao svoj dan, dan svoje Družbe.
Treba još dodati da je ova godina Godina jubileja 2025., pod geslom „Hodočasnici nade“, a ja sam ju za našu Sisačku biskupiju na M. Bistrici proglasio Godinom nade.
K tome, vi kao nasljedovateljice svetoga Franje, slavite velike franjevčke jubileje: ova je godina 800. godišnjica njegove Pjesme stvorenju, a sljedeće ćemo godine obilježiti 800. godina smrti sv. Franje Asiškoga.
Današnja liturgijska čitanja dobro ocrtavaju Kristovu kraljevsku službu i vlast.
U prvom čitanju, iz Druge knjige o Samuelu (2Sam 5,1-3), govori se o tome kako su Židovi iz svih plemena u Hebronu pomazali Davida za kralja nad Izraelom. Tu je sklopljen savez koji označuje ujedinjenje Izraela kao naroda Božjega. Davidu je bila dana velika vlast i on je postao simbol vladara koji je imao najmoćnije židovsko kraljevstvo. Znamo kako je i Isus došao na svijet u Davidovu gradu Betlehemu i kako su ga više puta oni koji su vapili da im pomogne zazivali: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!“ (Lk 18,38) Naime, mesijanska nada u Izraelu u najvećem dijelu narodu bila je iščekivanje novog Davida, onoga koji će obnoviti veličinu židovskog kraljevstva, njegovu slavu i moć. To bismo mi Hrvati mogli usporediti s našim kraljem Tomislavom koji je prije točno 1100 godina vladao nad hrvatskim kraljevstvom, kada je Hrvatska bila najveća, od Drave do Jadrana, od Istre do Drine. No, odmah treba reći da Isus nije imao namjere obnoviti takvo, zemaljsko židovsko kraljevstvo. Pred Pilatom je jasno rekao: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.“ (Iv 18,36) Očito Isusovo je kraljevstvo drukčije od zemaljskih država i kraljevstava. On je Pilatu koji ga je upitao: »Ti si dakle kralj?« odgovorio: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« Reče mu Pilat: »Što je istina?« (ib., 37-38) Mi znamo, Krist je Istina, Put i Život. I zato ga slijedimo.
Vidite, Isus iz Nazareta cijelo svoje trogodišnje djelo propovijedanja po Palestini posvetio je naviještanju Kraljevstva Božjega. Evanđelist Matej ga radije zove Kraljevstvom nebeskim, jer Židovi nisu spominjali ime Jahve – Bog, a nebo je značilo isto što i Bog. Dakle, to Božje kraljevstvo, o kojem je kao svojoj središnjoj temi govorio Isus, u središtu je i Gospodnje molitve Oče naš, u kojoj nas je naučio da se neprestano Bogu obraćamo s molbom: „Dođi Kraljevstvo Tvoje!“ (Mt 6,10) Ono je dakle čežnja vjernika kroz sva stoljeća, ali ono je s Isusom već došlo na zemlju – kad veli: „Kraljevstvo je Božje među vama!“ (Lk 17,21), no istodobno poziva: “Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” (Mt 3, 2).
Očito riječ je o duhovnom kraljevstvu, prisutnosti i vladavini Božjoj na zemlji, koja se ne ravna zemaljskim mjerilima vlasti, dominacije i moći. Jer Isus je jasno rekao svojim učenicima: „Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga. Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ (Mt 20, 25-28)
Shvatiti Krista Kralja znači usvojiti njegov način ophođenja s ljudima koji treba biti služenje. To nam je on sam pokazao, dapače on se ponizio i postao ne samo nama sličan, jedan od nas nego je i za nas podnio muku i smrt na križu.
Sveti Pavao to kaže u Poslanici Kološanima: „svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu puninu i po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.“ (Kol 1, 19-29)
Evanđelje (Lk 23,35-43) današnje svetkovine donosi prikaz Isusove smrti na križu. Na križu Kristovu Pilat je dao napisati, na latinskom, hebrejskom i grčkom: „»Ovo je kralj židovski.« Riječ je o natpisu koji po prvim slovima latinskog teksta stoji često na raspelima koja gledamo i pred kojim se i mi molimo: INRI što znači „Iesus Nazarenus Rex Judeorum – Isus Nazarećanin Kralj židovski“. Premda je taj natpis bio stavljen na Kristov križ kao rugalica, on za nas njegove učenike sažima svu vjeru u njegovo Mesijansko poslanje. On je pravi kralj.
Lukino evanđelje donosi dijalog Isusa s desnim razbojnikom koji Gospodina moli: „Sjeti me se kada dođeš u Kraljevstvo svoje.“ I čujemo obećanje Isusovo: „Još danas bit ćeš sa mnom u raju“. Ovaj se razbojnik očito pokajao jer je priznao da je griješio, dok je lijevi razbojnik ustrajao u svome zlu. To znači da ulazak u Kristovo kraljevstvo nije samo za one koji nisu griješili nego i za sve koji su se pokajali i u Kristu prepoznali svoga Kralja.
Prekrasno o Kraljevstvu Božjem govori današnje predslovlje. Ono kaže da je to: „kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira“.Kristovo je kraljevstvo duhovne naravi.
Vama, drage sestre, zahvaljujem što širite Kristovo kraljevstvo!
Poklonimo se danas Kristu Kralju, zaželimo biti u njegovu kraljevstvu i odlučimo činiti sve da se njegovo kraljevstvo proširi na sve ljude. Mi prije svega treba živjeti ove duhovne vrijednosti da bismo bili sposobni i drugima naviještati širiti Kristovo kraljevstvo. Tako neka bude. Amen.