Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na nacionalnoj proslavi zaštitnika lovaca sv. Huberta

Sisak, bazilika sv. Kvirina, 9. studenoga 2025.

/Čit. svetkovine Posveta Lateranske bazilike: Ez 41, 1 Kor 3,  Iv 2,13-22/

Poštovani lovci, dragi vjernici,

Danas ovom proslavom želimo zahvaliti Bogu za svetog Huberta koji je zaštitnik lovaca te zamoliti Gospodina da čuva sve koji sudjeluju u lovu, ribolovu i aktivnostima koje su povezane s tom djelatnošću. Pozdravljam gosp. predsjednika Hrvatskog saveza lovaca, kao i predsjednike županijskih lovačkih saveza kao i povjerenika naše Biskupije za lovce. Ova je sveta misa i čitav događaj vašeg okupljanja u Sisku, dragi lovci i lovkinje, prilika da se međusobno i upoznamo i da zajedno tražimo putove kako u ovom sportu i zabavi pronalaziti prave putove očovječenja i širenja dobra.

Lov je svojstven čovjeku i zato je neprestano prisutan u društvu stoljećima. Njime su se bavili velikaši i kraljevi, ali i biskupi i pape; danas je Bogu hvala dostupan svima koji polože potreban ispit i zadovolje sve uvjete za to.

Ipak valja znati da je ta djelatnost prije svega usmjerena na zaštitu životinja a ne na njihovo uništenje, na očuvanje prirode i Božjih stvorenja a ne njihovo pustošenje.

Papa Franjo napisao je čak jednu encikliku „Laudato si’“ o brizi za zajednički dom. U njoj citira svetoga Franju i njegovu pjesmu „Hvaljen budi, moj Gospodine!“ Svetac u toj pjesmi sva stvorenja naziva svojom braćom i sestrama: zemlju, sunce, mjesec, zvijezde, životinje, ptice… Svi smo mi od Boga stvoreni i zato osjećamo povezanost sa svima njima. To je ujedno i obveza da štitimo okoliš, floru i faunu, sav stvoreni svijet. Čovjek je najodgovorniji za to djelo Božje. No, mi nanosimo bol zemlji i stvorenjima neodgovornim korištenjem i zloporabom dobara koja nam je Bog dao. Papa govori i o nasilju, pustošenju i ljudskom ponašanja koje nije primjereno njegovoj odgovornosti. Zato poziva sve da ne budemo ravnodušni, nego da – kako je to sv. papa Ivan Pavao II. govorio – doživimo svi ekološko obraćenje. Sveti je Franjo pozivao na divljenje Bogu u ljepoti prirode i raznih stvorenja.

To je i sveti Hubert osjetio kad je bio u lovu i susreo jelena s križem među rogovima. Bio mu je to znak da je Božje stvorenje pod zaštitom Božjom i da uvijek moramo biti ponizni u susretu sa stvorenjima.

Današnja nam čitanja svetkovine Posvete Lateranske bazilike govore o Božjem Hramu, najprije u Jeruzalemu (Ez 41), ali i u svakom krštenom čovjeku koji je prebivalište Božje (1 Kor 3). Isus u evanđelju  (Iv 2,13-22) iz jeruzalemskog Hrama izgoni trgovce ne bi li im tako posvijestio da se nalaze na svetom tlu, da je Hram mjesto gdje prebiva Bog te da tu treba vladati molitva a ne trgovina.

Govoreći o ljudima, sveti apostol Pavao naziva svakog čovjeka da je Hram Božji jer Duh Božji u njemu prebiva. I stoga zaključuje: „Ako tko sruši ovaj hram Božji, i njega će upropastit Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.“ Te su riječi stajale na kamenoj ploči iznad ulaza u petrinjsku crkvu sv. Lovre prije Domovinskog rata, a stoje i danas. Ipak netko je taj hram razorio, no doživio je ispunjenje tog proroštva koje se tu nalazi, premda je Apostol prvenstveno mislio na čovjeka i potrebu poštivanja svakog pojedinca kao hrama Božjega.

I Gospodin Isus je govoreći o Hramu mislio na svoje tijelo, koje je bilo razoreno, ali je i treći dan uskrsnulo.

To je i naš put, to je i naša budućnost, braćo i sestre. Mi se moramo žrtvovati na ovom svijetu i ovaj naš ljudski hram tijela mora umrijeti, da bismo doživjeli uskrsnuće i novi život, ako Duh Božji u nama prebiva. Također moramo se žrtvovati da svijet bude bolji, da se brinemo jedni za druge i za sva Božja stvorenja jer je to volja Božja.

Dragi lovci, draga braćo i sestre,

Okupljeni smo oko jednog sveca, svetog Huberta. On privlači već stoljećima mnoge, a posebno lovce. On se u lovu obratio, što znači da i svima koji se bave tom ljudskom djelatnošću treba biti na pameti najprije ono što je Božje a tek onda sve drugo. A Božja je volja da se prema svim stvorenjima odnosima s poštovanjem, da se prirodi i svim bićima na svijetu divimo i da Bogu za njih zahvaljujemo. Važan je dio Božje pedagogije prema nama ljudima to što nas on vodi kroz susrete s različitim ljudima, različitim stvorenjima i s različitim događajima da bismo se izgradili u zrele ljude koji sve poštuju a svoje brane i štite.

Da nije bilo lovaca na početku Domovinskog rata, kad smo bili napadnuti, ne bi se naši branitelji – dragovoljci velikog srca – imali čime braniti. Lovačka oprema dakako nije bila dovoljna za obranu od mnogo više naoružanog napadača, ali je to pokazalo koliko su veliko srce imali naši branitelji.

Nalazimo se u mjesecu studenom, koji je posebno težak i tužan za našu domovinu Hrvatsku. Mi u Sisku večeras obilježavamo 35. godišnjicu ubojstva svećenika, župnika Svete Marije vlč. Antuna Grahovara. Ovih je dana bila ekshumacija hrvatskog viteza Francuza Jeana Michela Nicoliera, a idemo ususret tragičnom događaju okupacije grada heroja Vukovara koji je prije 34 godine uništen, stanovništvo raseljeno a pobijeno je s civilima i braniteljima ukupno oko 3.000 ljudi. To su teška sjećanja i bolna jer je svaki taj civil i branitelj nečiji sin, nečiji otac, nečiji suprug i najmiliji. Međutim, koliko god bilo teško ponovno proživljavati te dane, oni su donijeli našu slobodu i darovali čitavom narodu mir. Zato se molimo za sve njih, za sve branitelje Hrvatske i BIH, za branitelje našeg Siska, ali i Vukovara, Škabrnje… Sveti je Hubert znao da bez Božje pomoći ne može nastaviti svoje zanimanje. Obratio se i slijedio Krista. I mi to možemo. I zato se, dok sa zahvalnošću svim lovcima odajemo poštovanje, molimo da ih Gospodin uzdrži u dobru i obdari svojom milošću. Amen.