Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na spomendan bl. Alojzija Palića
Crkva Bezgrješnog začeća BDM, Zagreb – Dubrava, 20. veljače 20205.
Poštovana i draga braćo i sestre,
U subotu, 16. studenog u Skadru u Albaniji, pod misnim slavljem koje je u katedrali Sv. Stjepana predvodio prefekt Dikasterija za kauze svetaca kardinal Marcello Semeraro, blaženim su proglašeni fra Alojzije Palić i don Ivan Gazula. Tu su u zajedništvu s kard. Semerarom, uz brojne nad/biskupe, bili su i vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić i mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić.
Tko je bio fra Alojzije Palić? O njemu se malo zna, a on je naš zadnji proglašen blaženik. K tome, drugi bl. franjevac Janjevac.
Alojzije Palić rođen je kao Matej, 20. veljače 1877., u Janjevu, hrvatskom katoličkom mjestu na Kosovu gdje je živjela njegova obitelj. Roditelji su mu bili Toma Palić i Paulina, rođena Đurić.
Po dolasku u franjevački red, Matej 23. rujna 1896. dobiva redovničko ime Alojzije. Studij filozofije završava u Skadru (Albanija), a teološko obrazovanje stječe u Bologni i Parmi. Svečane zavjete položio je 1901., a za svećenika je zaređen 1902. godine.
Služio je u Albaniji, u Skadarskoj nadbiskupiji, i na Kosovu kao župnik (Đakovica) te rektor hospicija u Peći i Glođanama. Bilo je to teško vrijeme. U tijeku su bili tzv. balkanski ratovi, za vrijeme kojih su srpske i crnogorske vojne postrojbe počinile strašne zločine nad albanskim i hrvatskim stanovništvom Kosova i Albanije, nad muslimanima i katolicima. Kao župnik u Glođanama fra Alojzije Palić se suprotstavio nasilnom pokrštavanju muslimana u okolnim selima, od strane pravoslavaca. Zbog toga je uhićen 4. ožujka 1913. godine te je nekoliko dana proveo u zatvoru u Peći gdje je pretučen i mučen te prisiljavan odreći se svoga svećeništva i katoličke vjere, kako bi prešao na pravoslavnu vjeru. Ubijen je već prije suđenja, 7. ožujka 1913., od strane crnogorskih vojnika blizu sela Janoš.
Njegovo tijelo je nađeno i preneseno u crkvu u Zjumu, na jugozapadu Kosova. Ima je dakle samo 36 godina. Sjećanje na njega održali su hrvatski vjernici rodom iz Janjeva, a 2002. u Skadarskoj je biskupiji – u okviru kauze 40 mučenika ubijenih zbog mržnje prema katoličkoj vjeri od 1913. do 1974. u Albaniji – započeo proces za njegovu beatifikaciju.
Dana 5. studenoga 2016. u Skadru je beatificirano 38 albanskih mučenika, među kojima su i Hrvati fra Serafin Glasnović Kodić i don Anton Muzić. Zaseban proces za fra Alojzija nastavljen je 9. ožujka 2012. u Rimu. Papa Franjo odobrio je 20. lipnja 2024. da prefekt Dikasterija za kauze svetaca kardinal Marcelo Semeraro objavi dekret o mučeništvu iz mržnje prema vjeri sluge Božjega fra Alojzija Palića.
Blaženstva su odraz Isusova lica
U prigodnoj homiliji 16. studenog prošle godine u katedrali u Skadru kard. Semeraro je govorio o blaženstvima ističući kako su ona „obris, odraz Isusova lica“.
„Događa se da nas te riječi na kraju navještaja blaženstava vraćaju na priče o boli koju su pretrpjeli mnogi kršćani, sve od početka do danas, možda i na boli koje smo osobno pretrpjeli. Ali te riječi vraćaju nas i na priču o mučeništvu i smrti dvojice mučenika koje je Crkva danas proglasila blaženima; tako ih je pribrojila trideset osmorici mučenika koji su ovdje u Skadru proglašeni blaženima prije osam godina, 5. studenoga. Prvi blaženik Alojzije Palić, prezbiter je Reda Manje braće, rođen u Janjevu na Kosovu, zemlji koju je Sv. Ivan Pavao II. svojedobno pamtio kao ‘bogatu slavnom poviješću…’ ; drugi je Ivan Gazula, dijecezanski prezbiter ove svete Crkve u Skadru. Za obojicu su se obistinile Isusove riječi: ‘zbog mene će vas pogrditi i proganjat će vas i sve zlo će slagati protiv vas…’“, kazao je kardinal.
Danas smo u Božjoj Riječi čuli sljedeće:
Iz Knjige mudrosti (Mudr 3, 1‐9), kako su duše pravednika u ruci Božjoj i premda se „očima bezbožničkim čini da oni umiru, i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća; i to što nas napuštaju kao propast, oni su u miru... Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni.“
Ovim riječima Sveto Pismo nas uči gledati ljude i događaje Božjim očima. Doista, za naše ljudske oči, odlazak pravednika s ovoga svijeta, i to pod mukama, u velikim kušnjama, čini nam se kao nesreća i propast. Ali Mudrac kaže da je to tako za bezbožničke oči. Oni koji ne vjeruju tako doživljavaju tragične događaje u kojima umiru i odlaze s ovog svijeta pravednici. Za Božje oči, i one koji pokušavaju gledati na božanski način događaje i ljude, to nije tako. Naprotiv! Oni koji su prošli kroz velike nevolje, u miru su jer ih je Bog našao da su ga dostojni… njima dapače povjerava da sude druge i da s njim u vijeke kraljuju.
U poslanici sv. Pavla Rimljanima (Rim 8,18-23)apostol govori kako „sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.“ I tu dodaje kako i sve stvorenje čezne sudjelovati u slobodi i slavi djece Božje. O čovjeku dakle ovise i stvorovi, i oni su pozvani na proslavu, ali čekaju kako će se ponijeti čovjek. Na nama ljudima je odgovornost i za spasenje čitave zemlje, pa i svemira. Ako mi svojim životom, i smrću, proslavimo Boga, i sve će stvorenje biti spašeno. Mogli bismo tako reći: po svetosti naših svetih i blaženih, proglašenih i neproglašenih, i naša zemlja Hrvatska postala je sveta. I Kosovo, i sve zemlje u kojima su živjeli i žive sveti Hrvati i drugi sveci… i fra Alojzije je jedan od njih. Kao i sveti naš blaženik Alojzije Stepinac, koji je također svojom žrtvom i ljubavlju prema Bogu duboko obilježio našu Domovinu, naš narod i našu prošlost, sadašnjost i budućnost. Po svetim ljudima i zemlja se posvećuje.
U Evanđelju (Lk 21,9-19) kao da Gospodin govori upravo nama i to baš danas: “Kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.” … “Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti… No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. .. nemojte unaprijed smišljati obranu… Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.”
Fra Alojzije upravo je to proživio: i progon i smrt. A to da se zalagao za muslimane i njihovu slobodu vjere, bilo je Božje nadahnuće jer nasilno krštenje pred Bogom ništa ne vrijedi, a pravoslavci su željeli njegove susjede muslimane na silu učiniti pravoslavnima, pa onda i njega, no on je radije pristao na mučenje i smrt nego da izda svoju Crkvu i Krista.
Neka i nama izmoli takvo junačko držanje kada je teško, kad se lome preko nas svjetovi, ubijaju narodi, zatire vjera…
Bili su to doduše krvavi balkanski ratovi, ali nije li i nedavni Domovinski rat bio zapravo zametnut s Balkana, da bi se balkaniziralo i Hrvatsku, no to bi značilo za nas Hrvate gubitak katoličkog identiteta i europske pripadnosti. I zato smo se morali braniti i s neviđenom hrabrošću uspjeli opstati, što je očito bila Božja volja. Pa premda nas i danas neki stavljaju na Balkan, mi nikada to nismo bili ni zemljopisom ni srcem ni vjerom, ni mentalitetom. To je zapravo mentalitet nasilja i progon neistomišljenika.
A fra Alojzije Palić bio je svjestan svojeg identiteta i hrabro je odlučio ostati vjeran Bogu i Crkvi katoličkoj. Zanimljivo je da je poginuo od ekstremnih pravoslavaca, a danas ga ni Albanci (svi) ne poštuju jer ga proglašavaju albanskim blaženikom. On je ipak sačuvao i svoj katolički i hrvatski identitet.
Hrvatski i janjevački blaženik danas je posebno čašćen u Kistanjama, u župi Zadarske nadbiskupije, gdje živi zajednica katoličkih Hrvata doseljenih iz Janjeva. Ali i u Zagrebu, osobito u zagrebačkoj Dubravi živi znatan broj Hrvata Janjevaca, pa i u mojoj Sisačkoj biskupiji, osobito u Dumačama, župi Gora kod Petrinje.
Ovo razmišljanje želim završiti Molitvom blaženom fra Alojziju Paliću:
Gospodine Bože, ti si blaženoga fra Alojzija pozvao da ti služi kao svećenik u savršenstvu redovničkoga života. On je ljubav i vjernost prema tebi posvjedočio mučeničkom krvlju. Daj da sveta Crkva ovoga tvoga blaženika ubroji među svete tvoje da i mi po njegovu zagovoru postignemo milost za koju te molimo i vječno spasenje. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.