Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na privremenim zavjetima s. Kristine Terezije od Bezgrješne i s. Bibijane Marije Tarcise od Isusa
Lasinja, 26. listopada 2019.
Drage sestre Kćeri Srca Isusova, majka Marie Nathalie du Sacre Couer, drage zavjetovanice s. Kristina Tereza od Bezgrješne i s. Marija Tarcise od Isusa, draga rodbino naših zavjetovanica, župljani rodnih župa, svećenici, dragi hodočasnici, braćo i sestre vjernici!
U današnjim čitanjima Riječi Božje odzvanja smisao redovničkog poziva:
Odlomak Knjige Post 12,1-4a govori o Abrahamu i njegovu odazivu na Božji poziv. On je krenuo u nepoznato, vjeran Božjoj riječi: „Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati…. I Abraham se zaputi kako mu je Gospodin rekao.“
Bog uvijek zove i svaki je njegov poziv na neki način jedno umiranje, jedno ostavljanje zavičaja, nečega što smo navikli zvati svojim, što nam – mislimo – pripada. Međutim, Abraham je povjerovao Gospodinu da je on taj koji je vlasnik i toga što mu pripada sada i onoga što će mu pripasti ubuduće, te oslonjen na riječ Božju polazi u novi zavičaj, koji već gleda premda ga još ne vidi. Abraham je prozvan ocem naše vjere jer je prvi povjerovao Bogu jedinome i svima nama je primjer kako treba Bogu vjerovati.
I vi ste, drage sestre, pošle iz svoga prijašnjeg načina života, iz zavičaja u koji vas je Bog stavio, od vaših obitelji, roditelja, braće i sestara, od vaših prijatelja – ostavile ste ih i pošle u ovaj samostan u Lasinju, vjerujući da je to vaš novi zavičaj, da ćete ovdje naći svoj dom. to s jedne strane nije lako, jer predstavlja ostavljanje svega do malo prije vašega, onog što ste smatrale da vam je Bog dao. Međutim s druge strane to je lako onima koji vjeruju da im Bog dariva novi zavičaj, da je i ovo mjesto i ovaj način života baš Bog sačuvao za vas, da vas je ovdje nakanio udomiti. Vi ste se odazvale, pošle ste u novi život – jer ste povjerovale. Abrahamu se to što je „povjerovao uračunalo u pravednost“, kaže sv. Pavao (Rim 4,3). I vama to Gospodin nagrađuje novim milostima i zemaljskom ali još više i nebeskom nagradom.
Drugo čitanje iz Pavlove je poslanice Korinćanima (1 Kor 7,25-35). Apostol ovdje daje savjet vjernicima kako mogu bolje ugoditi Gospodinu: „O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao čovjek po milosrđu Gospodnjem vrijedan povjerenja. Smatram dakle: dobro je to zbog sadašnje nevolje, dobro je čovjeku tako biti.“ … djevica ako se uda, nije sagriješila. Ali takvi će imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado poštedio. Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko… prolazi obličje ovoga svijeta… žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. Ovo pak govorim vama na korist, da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu.“ Djevičanski život je dakle način kako biti privržen Gospodinu. Sveti Pavao želi one koji poslušaju taj njegov savjet osloboditi od zemaljskih nevolja, jer biti u braku obveza je brinuti se za svoju obitelj, supruga i djecu, a ako se živi bezbračno, može se lakše ugađati Gospodinu. No, bio ovaj ili onaj način života, najvažnije je da budemo privrženi Gospodinu.
To je smisao i vašeg života, drage sestre! vi nećete živjeti u samostanu zato da pobjegnete od dužnosti i obveza obiteljskog života, nego da više pripadate Gospodinu. Vaša je posebna karizma da se molite za nas svećenike. To vas iskreno i molim jer mnoge su zamke, danas osobito, koje nama postavlja ovaj svijet, oni koji ne vjeruju i koji bi željeli da Crkva nestane. Ako mi ne živimo cjelovitim životom za Gospodina Isusa mi nismo sposobni mijenjati ovaj svijet. A zato nas je Gospodin pozvao i poslao. Molite se za nas.
U evanđelju (Iv 17,20-26) nam je donesena Isusova velikosvećenička molitva koju je on pred apostolima izgovorio na oproštajnoj večeri. On je tu molio za svoje učenike, ali i za one koji će povjerovati na njihovu riječ: „da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.“ Veoma je važno naše jedinstvo jer ako smo mi jedno, tada i oni koji ne vjeruju vide da mi svjedočimo, da smo jedinstveno spremni Kristu pripadati. A to je moguće ako „ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima – i ja u njima“, kaže Gospodin Isus. Ljubav prema njemu, dapače da on bude u nama, to je jedini uvjet jedinstva. Tako će i drugi povjerovati, kaže.
To neka i vama, drage sestre, bude način kako ćete moći svjedočiti: da ste poput Abrahama doista došle u novi zavičaj, da ste u djevičanstvu i ovom načinu života zavjetovanih klauzurnih sestara ispunjene ljubavlju prema Kristu sposobne biti propovijed za one koji ne vjeruju. On se žrtvovao za nas pa i nas poziva da se žrtvujemo za braću i sestre.
Želio bih u ovom razmišljanju podsjetiti na riječi utemeljiteljice ove klauzurne redovničke družbe Sestara Kćeri Srca Isusova bl. majke Marije od Isusa koja je u Pismu svojim sestrama od 8. prosinca 1882., dakle nešto više od godinu dana kada je bila ubijena (a to je bilo 27. veljače 1884.) opisala svoje vrijeme i zadaću koju ona osjeća da njezine sestre trebaju ispuniti. Zanimljivo je da ona opisuje svoje vrijeme kao vrijeme velike sotonske borbe protiv Boga i Crkve, a što odgovara u glavnim crtama i našem današnjem vremenu.
Ona piše: „To više nije samo djelomični napad protiv neke točke katoličke dogme i morala ili zabluda koja je bila usmjerena protiv određenih točaka… isto tako to nije više ni slučajna i ograničena pobuna… već je danas to jedan širok pokret u cijelosti suprotan svim vjerskim dogmama i svim moralnim načelima, kao i svim temeljima vjerskog i građanskog društva. To je sveopće zlo i širi se u svim narodima svijeta, neovisno o razlikama u klimi, rasi ili upravljanju, bacajući umove u ogromnu mrežu prikrivenih laži, izrečenih zavodljivim riječima. U duhu velikog broja ljudi sve se istine umanjuju, najčudnija se zastranjenja opravdavaju, najočiglednije pogreške uzvisuju, a najpogubnija načela promiču i prihvaćaju. Nasuprot Crkvi Isusa Krista uspostavlja se, gotovo posve otvoreno, paklenska crkva sotone…“ Ona dakle veoma crnim tonovima oslikava stanje u kojem se našla suvremena Crkva. Pod djelom sotone ona vidi tajna društva, prije svega masone i razne sekte, koje su umreženo djelovale protiv Boga i Crkva. I nastavlja:
„Primijetimo ovdje dobro, sestre moje, kako nije riječ o politici. Politika je sektama tek krinka i svi im oblici vladavine odgovaraju, ako mogu njima upravljati, korumpirati ih i preko njih se kretati prema svom paklenom cilju. Sulude i bezumne tlapnje!… Taj pakleni plan, koji zapravo predstavlja nauku slobodnog zidarstva pretočenu u djelo, navodna ljudska prava stavlja na mjesto Božjih prava i Božjega zakona te radikalnim obratom poretka, čovjeka samom sebi postavlja za cilj. Riječ je o bezbožnom i sotonskom pobožanstvenju čovječanstva ili čovjeka kojega svetogrdno postavlja na mjesto Boga…“
Kao da svetica iz Marseillea opisuje upravo naše duhovno stanje Europe, u kojoj je i naša domovina Hrvatska, danas! Ona toj slici „svetogrdnih napadaja na katolička svetišta, škole bez Boga, bolnice bez svećenika, zakona koji razbijaju obitelj, uklanjanje raspela…, mržnje prema Bogu koja se utiskuje u nevine duše male djece, neograničena sloboda koja se dopušta najizopačenijim tiskovnim izdanjima, nezaustavljivo širenje prevratničkih i sramotnih nauka“ /to su doslovno njezine riječi!/ suprotstavlja svojom duhovnom hrabrošću i hrabrošću svojih sestara novi Božji svijet.
Kaže nadalje: „Suočeni s tako uspješnom zabludom koja već gotovo vlada svijetom, imajući pritom na svojoj strani barem materijalnu snagu, moć i onu prividnu zakonitost kojom se danas nastoje ozakoniti tolika zla, trebamo li očajavati nad sadašnjošću i budućnošću?“, pita se. I odlučno odgovara: „Nikada, sestre moje, nikada! Isus Krist je pobijedio sotonu i svijet. Isusu Kristu pripada sva vlast… tko je kao Bog, sestre moje? Vrata paklena neće nadvladati Crkvu koju je on utemeljio. Konačna pobjeda nikako ne pripada onima koji nose znak zvijeri, već nama koji na čelima nosimo ime Isusa Krista i njegovu Ljubav u našim srcima!“ Što mogu sestre Kćeri Srca Isusova, te slabe žene? – i mi se možemo pitati. Bl. Majka Marija od Isusa odgovara:
„Pakao želi ukinuti nauk Isusa Krista, a mi se trebamo što je moguće bliže posvetiti tome da ga slijedimo i nasljedujemo, a napose u onome što je najviše suprotstavljeno paklenom nauku sekti.
One propovijedaju samo oholost, pobunu i neovisnost, a mi ćemo u školi Srca Isusova naučiti i neumorno prakticirati kreposti ljupke blagosti i duboke poniznosti koje, uz poslušnost i žrtvu, predstavljaju temelj naše male Ustanove. Nastojat ćemo savršenu poslušnost učiniti obilježjem po kojem se razlikuje naša Družba.
Sekte ne naučavaju drugo nego ugodu osjetila, materijalizam i najžešći mogući egoizam, a mi ćemo im suprotstaviti težnju za što potpunijim samoprijegorom, snagu unutarnjeg savršenstva, trajno mrtvljenje u svemu te velikodušnu ljubav prema Križu, duhu žrtve te duhu sjedinjenja sa žrtvovanim Isusom, što je i pravi duh kršćanstva. Također suprotstavit ćemo im uzvišenu čistoću i besprijekornu krepost djevičanstva, zaboravljanje osobnih interesa i potpuno žrtvovanje samih sebe za još veću slavu Božju. Naposljetku, sekte kao ideal postavljaju kaos, raskol, mržnju i anarhiju, no mi ćemo svim snagama težiti ostvarenju najveće Isusove želje: ‘Da svi budu jedno!’ To ćemo postići poštivanjem autoriteta, podvrgavanjem hijerarhiji, ljubavlju prema predaji i pravilima, najnježnijom ljubavlju te najužom povezanošću kako bismo stvorile jedno srce i jednu dušu u Srcu Isusovu.“
To su uistinu prekrasne riječi, kojima ne mogu ništa dodati, već samo reći: drage sestre, tako živite i bit ćete blagoslovljene i svi mi s vama. Amen.