Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na primanju u službu lektora kandidata za trajni đakonat

Petrinja, crkva Preobraženja Gospodnjeg, 7. prosinca 2025.

Dragi kandidati za trajni đakonat, Danijele i Zorane, dragi članovi obitelji Markešić i Sučec, dragi svećenici, braćo i sestre,

Ove druge adventske nedjelje mi u ovom slavlju svete Mise primamo naše kandidate za trajni đakonat za lektore odn. čitače Riječi Božje. To je potrebna služba koja se daje prije svetog reda đakonata, kao i akolitat koji potom slijedi. Te dvije službe daju se kandidatima da se pripreme za važno služenje u Crkvi: lektorat se odnosi na Službu Riječi, a akolitat na Euharistijsku službu. Dva glavna elementa u crkvi, ambon i oltar, to označuju.

Dragi naši kandidati, vi ste ove jeseni započeli svoju formaciju za primanje u sveti red đakonata. Bit ćete postavljeni u sveti red đakonata kad završite formaciju i po polaganju biskupovih ruku. Isti je to sakrament svetog reda koji se daje i kandidatima za svećeništvo, samo je razlika ta što ćete vi postati trajni đakoni i nećete moći nastaviti put prema svećeništvu dok svećenički kandidati primaju đakonat kao zadnji stupanj prije svećeničkog reda.

Trajni đakonat oženjenih muškaraca obnovljen je u Crkvi na Drugom vatikanskom saboru. Ta je služba postojala i prije, od samog početka Crkve, u prvom tisućljeću, no onda je zamrla i do Drugog vatikanskog sabora u Crkvi nije postojala. Sada je obnovljena i mi imamo u našoj Sisačkoj biskupiji dva trajna đakona, Vjekoslava i Željka, a zaredili smo trojicu od kojih je u međuvremenu Danijel preminuo. Zato smo smatrali da je dobro da se novi kandidati uključe u ovu crkvenu službu. Oni ostaju u svojem zvanju i u obitelji, međutim moći će preuzeti važnu ulogu naviještanja Riječi Božje i služenja kod oltara kada se zarede.

Kao lektori imat ćete, draga braćo Danijele i Zorane, odgovornost naviještati Božju Riječ, čitajući ju i tako se više vezati uz ambon s kojeg ćete, kada budete zaređeni za đakone, istu Riječ – osobito Evanđelje naviještati i tumačiti.

Danas je Druga adventska nedjelja (A) i čitanja Riječi naviješta dolazak i blizinu Božjeg Kraljevstva.

U prvom čitanju iz Knjige proroka Izaije (Iz 11,1-10) u zornim slikama naviješta se dolazak Božjega Kraljevstva u kojem će vladati mir, međusobna sloga i prijateljstvo. Dapače, i među posve neprijateljskim stvorenjima – koja označuju različite pojedince i narode – moguć je zajednički život u miru: „Vuk će prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pâsti, a djetešce njih će vodit. Krava i medvjedica zajedno će pâsti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu ko govedo.“ Te su slike prelijepe, ali čine nam se iluzijom poput bajke. Pa ipak, takav je sklad moguć! Takav će mir donijeti Mesija. A on dolazi.

Apostol Pavao (Rim 5,4-9) nas poziva: „Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju.“ I nastavlja kako je Krist došao ne samo Židovima nego i poganima i želi od sviju stvoriti svoj sveti narod.

To su dakle te podijeljene i često suprotstavljene skupine ljudi, ali Bogu je sve moguće, on će sve pomiriti i ujediniti. Zato nas poziva da pomognemo Kristu da se to što prije dogodi. A to možemo kada jedni druge, pa makar smo različiti, prihvaćamo, Apostol čak veli: prigrljujemo.

Evanđelje po Mateju (Mt 3,1-12) donosi nam nastup Ivana Krstitelja koji sve koji dolaze k njemu poziva: Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko! Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“

Ivan je posebno oštar u pozivanju na obraćenje onih koji su zastranili i koji ne slijede Božji put. On im gotovo prijeti kad kaže da je već položena sjekira na korijen stablima koje će Mesija sasjeći kada dođe.

Ipak znamo Krist nije bio tako silovit niti je nastupao prijeteći. Gospodin Isus više je pozivao u ljubaznom i samilosnom tonu ljude da se obrate i slijede ga. No, da bi se čovjek koji je na krivom putu obratio svakako se mora ostaviti svoga zlog puta. Sveta je Terezija Avilska napisala kako Bog ima svoju pedagogiju pa jedne poziva tako što ih nježno zove, a druge tako što ih oštro opominje.

Što se pak tiče ove službe čitača koju, dragi Zorane i Danijele, danas na ovom slavlju primate – kako kaže obrednik Rimskog pontifikala – „Dok drugima naviještate Riječ, i sami je primite kao dobri učenici Duha Svetoga, marljivo o njoj razmišljajte da si tijekom vremena što potpunije steknete slatki i živi osjećaj te riječi. A svojim ponašanjem očitujte Spasitelja našega Isusa Krista“!

A danas je kalendarski i spomendan sv. Ambrozija, milanskog biskupa i naučitelja Crkve. Postoji legenda kako je kao malo dječak doživio da mu se na lice spustio roj pčela, i dok je djevojka koja se brinula za njega počela vriskati od straha da ga pčele ne izbodu, otac je sve smirio i pčele su doista brzo otišle. Dječaku nisu naudile ni jednim ubodom, dapače ostavile su mu na usnama kap meda. To je roditeljima bio znak da će to dijete biti velik govornik.

I doista, sveti je Ambrozije postao milanski biskup i snažnom riječju je prognao arijansku herezu iz svoje biskupije, a svojim je divnim i dubokim propovijedima obratio i mladog Augustina koji je također postao svet biskup i naučitelj Crkve.

Ja bih vama, dragi kandidati za đakonat, danas kad primate lektorat ovaj primjer sv. Ambrozija stavio na srce da se molite te i vama Gospodin podari snažnu riječ naviještanja Gospodina, te da vam riječi budu poput meda koji će hraniti, sladiti, tješiti, vidati rane ljudima koji su željni Boga. Zar nije i za Gospodina evanđelista Luka zapisao da su se ljudi divili „milini riječi tekla iz njegovih usta“ (Lk 4,22)?

Neka tako i iz vaših usta Riječ Božja bude kao med koji ćete vi dijeliti ljudima, vjernicima koji vas budu slušali.

U ovo adventsko vrijeme upravo je prikladno ovakvo slavlje, koje našu pozornost svraća na Riječ Božju koja je postala Tijelom. Neka doista svima nama bude Riječ Božja svjetiljka i vođa na putu kroz životni mrak.

Neka vas sve blagoslovi Gospodin koji dolazi i koji traži našu pozornost.

Amen.