Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na posveti crkve Uznesenja BDM u Gori /Bezgrješno začeće BDM i otvaranje „vrata milosrđa“ izvanredne Jubilejske godine/

8. prosinca 2015.

Poštovani i dragi prijatelji, braćo i sestre, upućujem vam svima svoj

1.POZDRAV:

–         Min. kulture također bivše Vlade RH gosp. mr. Boži Biškupiću

–         Županu sisačko-moslavačkom gosp. Ivi Žiniću

–         Gradonačelniku Petrinje gosp. Darinku Dumboviću

–         Gosp. Dragi Miletiću i gđi Mariji Valjato Fabris – projektantima, povjesničarima umj., konzervatorima iz Restauratorskog zavoda

–         Gosp. Damiru Foretiću – nadzornom ing.

–         Gđi Ivani Miletić, ravnateljici Konz. Odjela Min. kulture u Sisku i gosp. Igoru Cindriću, ing. arh., konzervatorima iz Siska

–         Lakošek-projektu d.o. iz Zagreba

–         Gosp. Tomislavu Kršnjaviju, ak. kiparu, autoru skulptura u interijeru i cintoru crkve i supruzi gđi Lindi Kršnjavi, ak. kiparici

–         Gosp. Goranu Kneževiću – predsjedniku Uprave tvrtke „Međimurje graditeljstvo d.o.o.“ iz Čakovca, gl. izvođaču radova

–         Gđa Mariji Halić – direktorici proizvodnje iste tvrtke

–         Gosp. Ljubi Pomperu, voditelju gradilišta

Ne bi bilo kraja nabrajati sve s kojima smo surađivali ovih godina, ali neke ipak treba izdvojiti. To su:

–         MALI JURE, autoprijevoznik, vl. Igor Martinić, Pučišća na Braču,

–         Kamen Pučišća – radionica na Braču, predstavnik gosp. Ivica Nižetić

–         Gosp. Davor Salopek, ing. arh., direktor tvrtke Arhitekti Salopek iz Petrinje, projektant cintora i okoliša;

–         Gosp. Mario Kukavica, nadz. ing. u uređenju cintora

–         Gosp. Davor Vrbanek, direktor tvrtke GME iz Sunje,

–         Gosp. Daniel Antolović, stolar, izrađivač klupa i drvenih elemenata

–         Gosp. Robert Mijalić, ak. slikar, graditelj vitraja u svetištu

Dakako, posebno pozdravljam sve vas, draga braćo svećenici! Ovo je naše slavlje, slavlje Crkve sisačke. Dakle to su:

mons. Marko Cvitkušić, kancelar Biskupije i prepošt Stolnog Kaptola, pozdravljam mons. Lovru Cindorija, bivšeg arhiđakona sisačko-gorskog, sve kanonike, osobito preč. Dragutina Papića, arhiđakona gorsko-zrinskog, sve arhiđakone, dekane, braću svećenike, a osobito župnika ove župe i rektora svetišta u Gori preč. Paška Glasnovića, koji je imao mnogo briga posljednjih godina, a napose ove godine kada se obnova privodila kraju…

Pozdravljam naše đakone, bogoslove, časne sestre redovnice, pozdravljam sve hodočasnike, hrvatske branitelje i drage goste, pozdravljam na poseban način sve vas, dragi župljani župe Uznesenja BDM u Gori!

2.      Danas je velik i radostan dan, danas je posveta župne crkve Uznesenja BDM i marijanskog svetišta u Gori! Dugo, rekao bih i predugo, čekali smo ovaj dan i radovali se njemu, premda smo bili često i nestrpljivi, a ponekad i nezadovoljni što gradnja brže ne napreduje i što nas nije u tim naporima i htijenjima dovoljno pomagala država, prije svega Ministarstvo kulture i potom Ministarstvo obnove i razvoja RH. Premda se bilo teško s njima dogovarati, tako da smo čak zato morali kao Biskupija ući u kredite i sami u najvećoj mjeri financirati ovu obnovu i gradnju, trebamo se ipak zahvaliti i Ministarstvu kulture i Ministarstvu obnove i razvoja RH na dodijeljenoj pomoći u ovom velikom pothvatu ponovne izgradnje ove crkve – marijanskog svetišta. Treba reći hvala i Gradu Petrinji jer i oni su pomogli svojim darovima ovu obnovu.

Na kraju bismo mogli reći: činili smo svi što smo i koliko smo mogli, naravno da je nama u Crkvi, tj. župi i Biskupiji, bilo više stalo da što prije imamo crkvu da u njoj možemo slaviti i župna, nedjeljna i svakodnevna misna slavlja, kao i to da naša Sisačka biskupija dobije svoje marijansko svetište gdje će moći častiti Blaženu Djevicu Mariju, Majku Gorsku, a projektantima i graditeljima bilo je stalo da se ova crkva izgradi kao što vjerniji spomenik kulture, što je značilo da im nije bilo toliko stalo do vremena obnove koliko nama, nego više do kvalitete. No, danas smo, rekao bih, svi zadovoljni – svakako više se radujemo mi, vjernici, predstavnici župe i Biskupije, ali zadovoljno su i svi oni koji su nastojali čitavu ovu gradnju dovesti do kraja i podići ovdje pravi biser srednjevjekovne gotičke umjetnosti. Ova i ovakva crkva nas podsjeća da je Gora doista s pravom bila sjedište templarskog pa potom ivanovskog samostana i crkve, središte Gorskog arhiđakonata u Zagrebačkoj biskupiji te da može i treba i danas biti važno središte duhovnosti kao marijansko svetište Sisačke biskupije. Još nam preostaje urediti vanjsku crkvu i župni stan. To je što se tiče gradnje, materijalne, fizičke.

– Danas se pitamo: zašto se grade crkve? Možda bi prvo trebalo odgovoriti na pitanje: zašto se ruše crkve? I tko je srušio crkvu u Gori?

Poznato nam je da je velebna crkva Uznesenja BDM s visokim baroknim tornjem srušena na jesen 1991. godine. Srušili su ju Srbi u okupaciji ovog sela i župe, kada su okupirali i gotovo trećinu Hrvatske. Tada, na početku Domovinskog rata, bile su rušene ne samo crkve nego i škole, bolnice, paljene kuće, i što je najgore – ubijeni su mnogi ljudi, mirni stanovnici naše Banovine, samo zato jer su bili Hrvati ili pripadnici drugih nesrpskih naroda. Hrvate je odavde trebalo protjerati i svu im kulturu i spomen na njih izbrisati. Bila je to strategija spaljene zemlje, sve se uništavalo što je hrvatsko. No, ipak treba jasno reći da su crkve, i to upravo naše katoličke crkve, zločincima bile prva i najdraža meta. Nisu ih samo rušili, nego su se i iživljavali nad njima – sjetimo se snimke takvog natjecanja i hvaljenja u rušenju župne crkve u Viduševcu, sjetimo se probijene ceste preko oltara župne crkve u Hrastovici, sjetimo se smetlišta na mjestu srušene i raznesene crkve u Petrinji. Očito, one koji ne vole naš narod najviše smeta baš Crkva. Zašto? Jer ona je čuvarica duše naroda, ona ne vuče k sebi, nego dovodi narod k Bogu; Crkva nema drugog interesa nego dobro čovjeka pojedinca i čitavog naroda i time čuva ono najljepše i najvažnije u narodu što mu je potrebno za njegov opstanak i za njegov napredak. Mogli bismo, braćo i sestre, reći da i danas jednako nekima smeta Crkva Katolička i kad se pitamo, zašto, tada je odgovor isti, kao i prije kada smo se pitali, zašto su neprijatelji našega naroda srušili ovu crkvu, koju smo mi eto nakon 24 godine ponovno podigli: rušitelji Crkve ne žele čuvati dušu čovjeka, ni dušu naroda, oni žele trovati duše i na tome zarađivati. A mi gradimo crkve. Uporno, premda ih razni mrzitelji Boga i čovjeka uzastopce ruše i ruše: bili su tu prije Srba i Turci. Turci su 1591. srušili prvotnu crkvu – upravo ovakvu kakvu smo mi sad opet podigli – a onda su u 17. st. naši stari podigli ponovno crkvu, koju su 1991. Srbi srušili. No, mi smo opet podigli novu crkvu. Mi želimo biti graditelji, ne rušitelji. Crkva je svetinja, svaka bogomolja je svetinja, bilo koje vjere bila, ali katolička crkva je nama najsvetija – jer je simbol našega Gospodina Isusa Krista uskrsnuloga, prisutna na zemlji među nama. Simbol je i naše vjere u Krista.

3.      Crkva danas slavi blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, blagdan kojim se spominje Marijina početka. Marijini roditelji, prema predaji sv. Joakim i Ana, dali su kao i svi roditelji život svojoj kćeri i njezino je začeće, dakle sam početak njezina života posebnom milošću obdario Bog jer ju je izuzeo od svake ljage istočnoga grijeha, od te iskonske udaljenosti čovjeka od Boga. Ne, ona nije bila udaljena od Boga ni jednog časa, Marija je već od samog svog začeća bila u dubokom prijateljstvu s Bogom, tako da tu bliskost s Bogom koju su praroditelji svojim nepovjerenjem prema Bogu oduzeli svim ljudima kao svojim potomcima, Bog je posebnom milošću Mariji vratio jer ju je želio pripremiti za posebnu zadaću, naime da bude roditeljica Sina Božjega. Bog je graditelj, on je želio izgraditi dostojan stan svome Sinu i zato je Mariju dotaknuo posebnom milošću u času njezina začeća. Marijini roditelji bili su također graditelji jer su stvorili kćer, dali su joj tjelesni život, ali su se brinuli i za njezin duhovni život. Marija je bila najveća graditeljica, ona je sazdala tijelo samom Sinu Božjemu te se u njezinoj utrobi sam Bog utjelovio. Marija je izgradila tako preduvjet spasenja, postavila je temelj za novi život, za bolji svijet. I mi trebamo, draga braćo i sestre, biti graditelji. Svi ne možemo, poput naših graditelja ovog svetišta, tako lijepo crtati ili tako lijepo rezbariti kamen, tako lijepo podizati ovakve zidane i klesane crkve, skulpture, vitraje, ali svi mi možemo pridonijeti da se živa Crkva gradi i da se urešuje, da bude čvrsta poput kamena i lijepa poput Marije. Molimo danas Mariju, Majku naših stradanja, Majku Božju Gorsku da se moli za nas, da nas zagovara kod svoga Sina, da nam pomogne da i mi budemo uvijek graditelji, nikada rušitelji. Graditelji mira, graditelji života i graditelji svetosti.

4. Crkva danas započinje Godinu Božjeg milosrđa, jubilej koji u Rimu činom otvaranja jubilejskih vrata milosrđa na bazilici sv. Petra otvara sam papa Franjo. „Misericordiae vultus“, dokument pape Franje prigodom otvaranja izvanrednog jubileja milosrđa kaže u br. 24: „Moje se misli sada okreću Majci Milosrđa. Neka nas ona svojim umilnim pogledom prati u ovoj Svetoj godini kako bismo svi uzmogli ponovno otkriti radost Božje nježnosti. Nitko nije prodro u dubinu otajstva Boga koji je postao čovjekom tako kao Marija. Sav je njezin život oblikovan prisutnošću utjelovljenoga milosrđa. Majka Raspetoga i Uskrsloga ušla je u svetište milosrđa, jer je intimno sudjelovala u otajstvu njegove ljubavi. Izabrana da bude Majka Sina Božjega Marija je oduvijek pripravljena Očevom ljubavlju da bude Kovčeg saveza između Boga i ljudi. Čuvala je u svome srcu Božje milosrđe u potpunome skladu sa svojim Sinom Isusom.“ Papa Franjo tumači razloge zašto je odlučio otvoriti izvanrednu Godinu milosrđa u Crkvi. On kaže: „Sveta godina započet će 8.prosinca 2015., na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM. Ta liturgijska svetkovina pokazuje način Božjeg djelovanja od praiskona. Nakon grijeha Adama i Eve, Bog nije htio ostaviti čovječanstvo samo i prepušteno na milost i nemilost zlu. Zato je svrnuo svoj pogled na Mariju, svetu i bezgrješnu u ljubavi (usp. Ef 1,4) izabravši je za Majku Otkupitelja čovjeka. Na težinu grijeha Bog odgovara puninom opraštanja. Milosrđe će biti uvijek veće od svakoga grijeha i nitko neće moći postaviti granicu ljubavi Boga koji oprašta. Radujem se što ću otvoriti Sveta vrata na svetkovinu Bezgrješnog začeća. Toga će dana Sveta vrata postati Vrata milosrđa. Svaki onaj koji kroz njih uđe, moći će iskusiti ljubav Boga koji tješi, koji oprašta i daje nadu.“ (MV, 3)

5. U današnjem prvom čitanju iz Knjige Postanka slušamo Božju riječ upućenu zmaju, tj. đavlu: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.« (Post 3,15). U Evanđelju (Lk 1,30.37) anđeo kaže Mariji: „Ne boj se, Marijo!…Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Dakle, jest činjenica da uvijek postoji neprijatelj, ali i da je Bog odlučno uz svoju djecu, uz svoj narod i da on hrabri one koji su njegovi da se ne boje, jer on pobjeđuje, njemu ništa nije nemoguće.

Braćo i sestre, danas nas ova svetkovina doista mora ispuniti radošću, dapače i novom snagom da vjerujemo kako s Bogom, kao i Marija, i mi uvijek pobjeđujemo, pa i kada se to čini nemoguće. I mi danas sudjelujemo jednoj pobjedi, pobjedi nad neprijateljstvom i mržnjom, i to smo postigli svi zajedno ljubavlju i zalaganjem, vjerom da je i nemoguće moguće – jer Bog je bio i jest s nama. Ostanimo i dalje, uvijek graditelji s Bogom, gradimo ne samo porušene crkve, kuće i zgrade, nego podižimo nadu u ljudima, izgrađujmo čovjeka, primajmo i odgajajmo djecu, poput Marije Bezgrješne povjerujmo da Bogu i nama s njim ništa nije i ne može biti nemoguće. Na sva rušenja mi ćemo odgovarati tako što ćemo graditi. Uvijek i na svaki način! Na početku Godine milosrđa i mi povjerujmo da je bolje dobrom pobijediti zlo, nego nanositi zlo drugima; povjerujmo da je s Isusom koji je bio milosrdan potrebno neprestano druge obasipati ljubavlju i milosrđem, jer to je jedini put izgradnje novoga, boljeg svijeta.

Majko Božja Gorska, moli za nas! Majko Božja Gorska, Isusova mati, sunce naših stradanja, ne prestani nam sjati. Amen.