Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Pepelnicu

Sisak, Pastoralni centar katedralne župe, 18. veljače 2026.

Draga braćo i sestre,

Papa Lav XIV. dao je poruku za ovogodišnju Korizmu koju je naslovio: “Slušati i postiti. Korizma kao vrijeme obraćenja”.

U ovoj poruci papa uz ostalo poziva: „Zato vas želim pozvati na veoma konkretan i često podcijenjen oblik suzdržavanja, a to je suzdržavanje od riječi koje bole i povrjeđuju naše bližnje. Započnimo s razoružavanjem svoga jezika: odrecimo se oštrih riječi, brzopletih sudova, toga da loše govorimo o onima koji nisu prisutni i ne mogu se braniti, te klevetanja. Umjesto toga, nastojmo naučiti odvagivati svoje riječi i njegovati ljubaznost: u obitelji, među prijateljima, na radnome mjestu, na društvenim mrežama, u političkim raspravama, u sredstvima komunikacije i u kršćanskim zajednicama. Tada će mnoge riječi mržnje ustupiti mjesto riječima nade i mira.“

I ja želim ovo naglasiti: ne odričimo se samo stvari, nego se odrecimo loših navika, posebno upotrebe govora i njegujmo lijep govor, pazimo na riječi da ne ranjavamo svoje bližnje, bdijmo nad našim riječima!

U tom smislu je poziv Pape na slušanje još važniji: važnije negoli govorenje je slušanje. Najprije valja nam slušati Boga, biti pozoran na njegovu govor. To možemo tako da se usredotočimo na Riječ Božju koja se čita u liturgiji, a možemo to i tako da više čitamo i razmatramo Sveto pismo kod kuće. Također Boga možemo čuti u govoru i vapaju siromaha, u opravdanim zahtjevima naših bližnjih za zaštitu od nepravdi, u želji da im pomognemo kad im je teško, kad su sami, kad pate.

Osim toga valja nam slušati i čovjeka. Bog govori preko ljudi, ali i ljudi imaju što reći i vapiju prema Bogu, a Bog često njihov vapaj usmjeruje prema nama i traži da ih čujemo i učinimo nešto za njih.

Tako ćemo poslušati Papinu molbu da ove Korizme više slušamo.

Pročitali smo Riječ Božju. Jesmo li ju čuli? Ona nam je upućena da ju čujemo i o njoj razmišljamo…

Odlomak iz Knjige proroka Joela (Jl 2,12-18)
»Sada, govori Gospodin, vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć.« Razderite srca, a ne halje svoje!“ – Bogu je dakle važnije srce nego vanjština, on ne želi da nosimo pokorničke haljine a da se u srcu ne obratimo i vratimo Bogu: „Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.“ Prorok poziva na iskreno pokajanje: „Između trijema i žrtvenika neka tuže svećenici, sluge Gospodnje. Neka mole: »Smiluj se, Gospodine, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže među narodima: Gdje im je Bog?« I tad će se Bog smilovati svome narodu.

U Drugoj poslanici Korinćanima (2Kor 5,20– 6,2) sveti apostol Pavao
sve nas nagovara i poziva umjesto: „dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.“ Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje.“ „Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa!“

Doista, ovo korizmeno vrijeme je vrijeme milosti, vrijeme spasa. Vrijeme je to prikladno za obraćenje i za pomirenje s Bogom i s ljudima.

Djela pobožnosti o kojima govori Gospodin Isus u evanđelju po Mateju (Mt 6,1-6.16-18) su: milostinja, molitva i post. Ovo bi vrijeme Korizme trebalo obilovati upravo tim djelima. Međutim, Gospodinu je stalo s kojim motivima činimo ta djela. On otvoreno kaže: »Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima… Kada dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to po sinagogama i ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.
Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!
Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.
I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.
Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«

Što zapravo Isus želi reći? Zar nije dobro davati milostinju, pomagati siromahe; zar nije dobro moliti se; zar nije dobro postiti? Ništa on ne kaže protiv tih djela, dapače! Međutim, ako se ona čine da bi nas ljudi hvalili, neće nam Otac nebeski dati plaću, neće nas za to nagraditi. To sve dakle treba činiti ali „u skrovitosti“. Što to znači? Ako se treba moliti iza zatvorenih vrata, zašto se mi onda okupljamo u zajednici vjernika? I kako nas to Bog može vidjeti u skrovitosti?

Neki prijevodi za ove grčke riječi „en kripto“ donose izraz „u tajnosti“. No, možda bi bilo najbolje reći: „u srcu“  da je to znano samo Gospodinu. Što činim dobra, ne činim to radi slave ni hvale ljudi, zato vide li me oni ili ne, to mi je svejedno – nekada nije moguće to izbjeći jer javne osobe ili javni postupci su svima vidljivi, međutim pitanje je s kojom ja to motivacijom činim… Ne činimo dakle ništa radi ljudske hvale, divljenja i slave, nego samo i jedino radi Boga. I on će nas čuti i uzvratiti nam.

Na drugom je mjestu Gospodin čak ovako rekao: „Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.“ (Mt 5,16)

Ne treba se dakle skrivati u činjenju dobra, ne treba moliti samo u osami i skriven od očiju ljudi, ne treba ni postiti a da to nitko ne zapazi. Ali nakana je važna: to neka bude svjetlost koja se vidi da bi se slavilo Oca nebeskoga!

Molimo iskreno Gospodina da ovogodišnja Korizma bude plodna u našim srcima. Neka prije svega nama osobno donese više svjetla, više radosti i mira, neka nas ispuni zadovoljstvom i predanjem u Očeve ruke.

Neka po našem odricanju i po nastojanju da više slušamo pomogne i našim bližnjima koji s nama žive… ne mislimo sad na prvom mjestu na one u Ukrajini, u Palestini, u Zambiji i u dalekom svijetu – mada i na njih trebamo misliti i za njih se moliti. Nego počnimo s našim ukućanima. Sveta Majka Terezija je govorila da mir počinje tako da muž voli ženu, žena muža, da djeca vole svoje roditelje i roditelji vole svoju djecu.

Smisao korizmenih čina otkrivaju nam i predslovlja misnih slavlja.
Tako u I. predslovlju slušamo: ˝…Jer Ti nam svake godine daješ da radosno čekamo vazmene blagdane, pokorom čistimo dušu, revnije se molimo i vršimo djela ljubavi, te nas primanjem svetih otajstava obdariš svojim božanskim životom.˝ A u II. predslovlju: ˝… Ti si nama na spasenje odredio ovo korizmeno vrijeme da se obnovimo u čistoći srca, oslobodimo od sebičnosti, te u ovom prolaznom svijetu postignemo neprolazno spasenje…“

Neka nam je svima sretna i blagoslovljena Korizma! Amen.