Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na krštenju petog djeteta obitelji Radman

Petrinja, bogoslužni prostor župe sv. Ivana Pavla II, 15. veljače 2026.

Draga obitelj Radman koji krstite svoje peto dijete, draga braćo i sestre,

Ova nedjelja, 6. kroz godinu, donosi nam više tema za razmišljanje, a možda je najveća tema upravo ovo dijete koje će se sad krstiti.

Prvo, u čitanju iz Knjige Sirahove (Sir 15,15-20), čuli smo Božju riječ ohrabrenja: „Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran.“
Nekada se naime pitamo, kako ćemo ispuniti Božju volju, kako ćemo vršiti Božje zapovijedi. Bog nam poručuje da mi to možemo, možemo biti vjerni. No, treba izabrati: „On je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju. Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati.“ Riječ je dakle o izboru: nudi nam se život i smrt. Neki biraju smrt, a mi kršćani biramo život. Život koji se rađa od oca i majke za nas je svetinja, i to od začeća do prirodne smrti. Sve više naime jačaju zahtjevi da žene mogu birati same hoće li začeto dijete donijeti na svijet ili pobaciti, čak se donose i takvi zakoni koji to omogućuju. Mi međutim znamo da je život Božji dar i da ne smijemo dirati u nj, da ga moramo poštovati jer je to stvorenje Božje, čovjek.

I zato se radujemo da je obitelj Radman danas s nama koja je donijela na svijet svoje peto dijete. I zato biskup dolazi dati potporu obiteljima s brojnom djecom. Vidite, prošle sam godine – u studenom i prosincu – krstio četvero takve djece, ove godine se Bogu hvala to nastavilo tako da sam i prošle subote bio ovdje i krstio ne samo u župi sv. Ivana Pavla II., nego i u župi sv. Lovre takvu brojniju djecu, peto i šesto, jučer sam u župi Posavski Bregi krstio šesto dijete, i danas ponovno ovdje peto. Možemo reći da nas je Bog kao biskupiju obdario velikim darom, da smo u tri-četiri zadnja mjeseca imali deset takvih krštenja. To je velika milost: život.

Kako danas u čitanju iz Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima (1Kor 2,6-10)  Apostol kaže, to nije mudrost ovoga svijeta nego Mudrost Božja: „Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, nego navješćujemo Mudrost Božju, u otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu, a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.“ Mi se kršćani doista razlikujemo od ljudi ovoga svijeta koji se vode svjetovnom logikom, dok mi želimo slušati Božji glas i njegovu vršiti volju.

Gospodin u Evanđelju po Mateju (Mt 5,17-37) danas govori kakav je njegov odnos prema starozavjetnom Zakonu. Neki misle da je on reformator, da je došao ukinuti Zakon i Proroke, no on kaže: „Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.“ Međutim to znači: da naša pravednost mora biti „veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja“, jer inače ako samo ostanemo na razini Starog zavjeta, nećemo ući u kraljevstvo nebesko. Smisao zakona je važan a ne samo slovo zakona.
I nastavlja Gospodin Isus nizati te razlike koje nas, njegove učenike, trebaju krasiti u odnosu na objavljen starozavjetni Zakon: „Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij… a ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu…“ Tko samo pogrdnim imenom nazove svoga brata bit će suđen. Nadalje, kaže: „Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.“ Isusova pravednost i naša veća je od starozavjetne, mi trebamo ne samo izbjegavati vanjštinu krivih postupaka nego i u nutrini čuvati svoj pogled čistim od svakog grijeha, nasilja i nepravde. U tom smislu nas uči kako se treba izmiriti s bratom ako on ima nešto protiv nas, tako da odustanemo od prinosa žrtve Bogu i najprije se izmirimo s bratom. Tako nas je naučio i u molitvi Očenaš moliti: „otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim“.

I onda nadodaje prilično težak zahtjev: „Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao.“ To je doista radikalni pristup: radije ostati bez nekojeg od svojih udova da bismo ostvarili ono što Bog od nas očekuje.

Pitanje je to opet izbora: što nam je važnije, to slijedimo, i da bismo postigli izabrani cilj, valja nam se moći odreći manjih, nepotrebnih a nekad i potrebnih stvari ali s kojima ćemo otići u propast, a nama je cilj doći Gospodinu koji očekuje od nas hrabrost u izborima u životu.

»Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je.“, kaže nam Gospodin. Valja nam dakle biti od riječi.

—-

Svakako je danas hrabrost imati više djece jer većina roditelja to ne čini, imaju jedno ili dvoje djece. Mogli bismo reći da je potrebno preskočiti i ljudske obzire – jer ljudi komentiraju, u smislu: pa što će vam još jedno dijete, to je samo briga… nećete moći nikuda ići, ono će vam uzeti svo vaše vrijeme, a zatim se čuju i mišljenja: pa tko će moći hraniti, oblačiti i školovati toliko djece… – a potrebno je preskočiti i pouzdanje u same sebe i – osloniti se na Boga. Zato je to hrabrost koja je osobit znak vjere. Kad čovjek ima vjere, onda može i nemoguće.

Da je Abraham slušao svoje zemljake, nikad ne bi otišao iz svojega zavičaja i otišao u nepoznato. No, on je radije slušao Boga i vjerovao mu. Tako i naš Gospodin. Da je htio slijediti svoju komociju ne bi otišao na križ. No, bio je hrabar i učinio velike stvari, poučavao narod i živio za njega, dapače i umro je za svoj narod – da mi danas imamo kompas života i da njegovom žrtvom budemo i sami spašeni od zla.

Zato čestitam roditeljima koji se odlučuju na više djece. Oni su za sve obitelji – osobito one koje mogu imati više djece – poziv i poruka: ne bojte se, budite hrabri, oslonite se na Božju pomoć!

Istina je, više djece je više briga, to traži više vremena i truda, ali to donosi i više radosti i milosti.

K tome, naš narod izumire i kad bi bilo više takvih obitelji – da svaka mlada obitelj ima barem troje djece – mi bismo se kao narod oporavili.

Molimo se zato danas, draga braćo i sestre, za naše obitelji.

A kao da je sve zlo navalilo na obitelj: te se rodile neke nove ideologije koje niječu naravnu obitelj, izjednačavaju je sa svim drugim zajednicama koje ne mogu dati život, em se niječu rodovi, mijenjaju spolovi… i to se ozakonjuje, a tako slabi i rastače se obitelj…

I mediji često promiču neživot, nasilje, prikazuju obitelj kao mjesto u kojem se ne može živjeti, pa ipak mi znamo da smo svi potekli iz obitelji – i bila ona kakva bila mi smo svojim roditeljima zahvalni za život.

I zato vas, braćo i sestre, pozivam na molitvu za naše obitelji. Nije im lako, ali ako stoje čvrsto u vjeri, uspjet će svjedočiti što je Božja volja i hrabro se brinuti za život i svoju djecu.

Uskoro ulazimo u KORIZMU, vrijeme pokore i dobrih djela, da se srcem pripremimo za proslavu Uskrsa. Neka naše nakane budu i za naše obitelji, za djecu i za mlade. Neka tako svjedočimo svi kako su nam naše obitelji važne, kako smo se za njih sposobni moliti i žrtvovati jer „bez zdravih obitelji nema ni zdravog društva“, govorio je naš sveti Blaženik Alojzije Stepinca.

Marijo, kraljice obitelji, moli za nas! Amen.