Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Pepelnicu 2025.

Sisak, Pastoralni centar katedralne župe, 6. ožujka 2025.

Čit.: Jl 2,12-18; Ps 51,3-6a.12-14.17; 2Kor 5,20 – 6,2; Mt 6,1-6.16-18

Draga braćo i sestre,

Danas započinjemo korizmu, sveto vrijeme pripreme za Uskrs. Zajedno s Isusom ulazimo u vrijeme posta, molitve i dobrih djela milosrđa, na što nas i sam Gospodin potiče u Evanđelju. O Isusovu odlasku u pustinju slušat ćemo u nedjelju. Na taj spomen Crkva se priprema za najveći svoj blagdan, Uskrs: pustinja označuje borbu s Isusom protiv đavla, i to poput njega čini u molitvi i postu.

Riječ Božja danas nas poziva da naša korizmena djela budu prije svega čin naše nutrine, našeg srca a ne da se time hvalimo i pred svima želimo pokazivati kako smo mi u postu, molitvi ili djelima milosrđa. Isus kaže da oni koji tako čine, da bi ih ljudi hvalili, već time dobivaju svoju plaću, a oni koji žele nagradu od Boga to trebaju činiti tako da to samo Bog zna i da će on, koji vidi u skrovitosti, njima podariti vječnu nagradu kojoj trebamo težiti.

„Razderite srca a ne haljine svoje“ poziva nas prorok (Jl 2,12-18). Kako učiniti srce osjetljivo za druge, kako se obratiti u svome srcu i to živjeti iskreno, samo Boga radi a ne radi ikakve ljudske pohvale ili plaće? Tako da se ugledamo u Isusa. Još više: tako da budemo zajedno s Isusom u svakom trenutku života, i u radosti i u tuzi, u nemirima svijeta i tijela, u izazovima kojima smo neprestano izloženi.

Vidite, ovogodišnja korizma nas posebno poziva na molitvu za Svetog Oca koji proživljava svoju bolest u rimskoj bolnici Gemelli. Cijeli svijet gleda u tu točku i svi vjernici mole se za njega da mu Gospodin udijeli snagu i zdravlje, po svojoj volji. Papa je već star i teško podnosi bolest i napade na svoje zdravlje i zemaljski život koje sa sobom bolest nosi, ali ga tješe naše molitve, poruke ljudi čitavoga svijeta, a posebno djece i svih koji se iskreno mole za njega. Bogu moramo biti zahvalni za sve, i za dobro i za zlo, vjerujući da je Bog uvijek s onima koji ga ljube i da će sve okrenuti na dobro.

Ova je godina jubileja 2025. od rođenja našega Gospodina Isusa Krista. Tu je godinu upravo naš Papa stavio pod geslo: Hodočasnici nade. Svi mi smo ti hodočasnici koji putujemo ovim svijetom noseći nadu svima. A najprije moramo moliti da Gospodin nas same ispuni svojom nadom.

U bolesti Pape nadamo se da će ozdraviti. No, i kad Gospodin odluči uzeti ga k sebi, mi se nadamo da će mu udijeliti mjesto u svojem nebeskom Kraljevstvu. Tomu se nadamo i za sve nas koji slijedimo Gospodina.

U teško zagađenim i opterećenim svjetskim odnosima rata u Ukrajini koju je prije tri godine napala Rusija i sada međusobnog trgovačkog rata između SAD-a, EU i Kine… Mi smo tu maleni i ne znamo što nas čeka, ali smo s nadom gledamo u budućnost moleći se Bogu da prosvijetli pameti onima koji su odgovorni.

Gledamo s nadom i na buduće izbore koji će održati po našoj domovini u svibnju. Molimo se već sada da dobijemo one predstavnike koji će štiti i naše vjerničke stavove i pomoći nam da završimo veliko djelo obnove naše Katedrale i tolikih porušenih i oštećenih crkvi, kapela i župnih kuća, i da živimo u miru. Potrebno nam je ne neka povlastica nego jednostavno poštovanje i priznavanje naših vjerskih prava i sloboda, našeg dostojanstva naprosto. To mnogi ne vide i ne razumiju, i ja se molim da to svi shvate i svi učinimo ono što nam je dužnost i pomognemo da se istina, pravednost i dobrota što više učvršćuje i pobjeđuje.

No, osim na svjetskom, domovinskom i našem lokalnom planu, korizma nas posebno poziva da se aktiviramo i radimo na našem osobnom planu, da radimo na sebi u našim odnosima u obitelji, u školama, u društvu. Doista, Gospodinu je na poseban način stalo da on stanuje u našoj duši, da Duh Sveti koji je nagnao njega u pustinju u borbu s đavlom, i nas vodi i da s njim i mi pobjeđujemo zlo. Svi se trebamo obratiti, dapače neprestano, Ecclesia semper reformanda – Crkva se treba uvijek obnavljati.

U evanđelju nas Gospodin poziva na molitvu, post i djela milosrđa prema potrebnima. Kad smo u molitvi, onda smo s Bogom, uronjeni u njegovu prisutnost, ohrabreni njegovim povjerenjem i snagom koju samo on daje svima koji ga traže. Kad smo s Bogom, tada ne trebamo tražiti druge ciljeve niti nam treba biti stalo do nekih drugih postignuća, jer već samo to da smo s njim nama je najveći dar i povlastica. Doživjeti da smo voljeni sinovi i ljubljene kćeri Božje, najvažnije je.

Post koji je Gospodinu po volji nije vježba osobnog mrtvljenja,  poput Spartanaca koji su izdržavali velike žrtve da bi bili spremni boriti se u ratu. Post nije ni odricanje od jela radi vlastitog zdravlja, premda to može poboljšati zdravlje tijela. Post je radi slave Božje, pripremanje srca da bude s Bogom, da nam ništa drugo ne treba toliko koliko Bog. I što je najvažnije, ako se nečeg odričemo da to ne bude samo radi nas samih, nego radi naših bližnjih kojima tako možemo pomoći.

I milostinja koju trebamo dijeliti siromašnima i potrebnima ne čini nas boljima od drugih, ne treba nam biti razlog naše promocije i vlastite veličine, jer ta veličina se ne stječe od hvale ljudi nego od Boga, a on zna tko je veći a tko manji, je li možda ona udovica koja nema ništa više nego dva novčića veći donator u našim crkvenim i karitativnim potrebama nego onaj koji daje mnogo ali bez duše ili radi vlastite promocije.

Sa svetim Pavlom govorim: „Braćo! Kristovi smo poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!“ Jer upravo „sad je vrijeme milosti, sad je vrijeme spasa.“

O tome razmišljajmo i to vrijeme pokušajmo proživjeti na što dublji, nutarnji način obraćenja i promjene, približavanja Bogu i ljudima, da bismo tako najbolje izgrađivali sebe.

I ovaj pepeo koji ćemo primiti na glavu u znak obraćenja, neka bude znak da mislimo ovaj puta ozbiljno i da se doista želimo približiti Bogu, pobjeđivati s Isusom svaki grijeh, zlo i đavla, da smo svjesni svoje prolaznosti i da nam je potrebno s nadom gledati u budućnost jer samo Gospodin pobjeđuje i to je vjera u njegovu Radosnu vijest.

I završio bih preporukama pape Franje za korizmu:

Pozdravljaj uvijek i svugdje; 2. zahvaljuj čak i ako ne moraš; 3. podsjeti druge koliko ih voliš; 4. pozdravi s radošću one koje viđaš svaki dan; 5. slušaj priču drugih, bez predrasuda s ljubavlju, 6. zaustavi se da pomogneš, obrati pažnju na one kojima trebaš; 7. ohrabri nekoga; 8. slavi vrline ili uspjehe drugih; 9. odaberi ono što ne koristiš i pokloni onima kojima je potrebno; 10. pomozi kada je potrebno kako bi se drugi mogli odmoriti; 11. ispravljaj s ljubavlju, ne šuti iz straha; 12. imaj lijepe geste prema onima koji su ti blizu; 13. očisti ono što koristiš kod kuće; 14. pomozi drugima da prebrode prepreke; 15. nazovi svoje roditelje, ako imaš sreću da ih još imaš; 16. posti od uvredljivih riječi i širi ljubazne riječi; posti od nezadovoljstva i ispuni se zahvalnošću; posti od ljutnje i ispuni se blagošću i strpljenjem; posti od pesimizma i ispuni se nadom i optimizmom; posti od briga i ispuni se povjerenjem u Boga; posti od prigovaranja i ispuni se ljepotom jednostavnih stvari u životu; posti od pritiska i ispuni se molitvom; posti od tuge i gorčine i ispuni svoje srce radošću; posti od sebičnosti i ispuni se suosjećanjem za druge; posti od nedostatka oprosta i ispuni se stavovima pomirenja; posti od riječi i ispuni se šutnjom i slušanjem drugih.

Ako svi pokušamo ovakav post, naš svakodnevni život bit će ispunjen. Amen.