Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na otvaranju “vrata milosrđa” u bazilici Sv. Kvirina

Sisak, 20. prosinca 2015.

Draga braćo i sestre,

Danas u ovoj našoj sisačkoj bazilici sv. Kvirina imamo dvostruko slavlje: IV. je nedjelja Došašća, i drugo, otvorili smo „Vrata milosrđa“ i tako označili početak izvanrednog jubileja, Godinu milosrđa za ovu našu baziliku, a koju Godinu je Papa Franjo za čitavu Crkvu proglasio 8. Prosinca treće.

Radosni smo što je Božić blizu, što idemo u susret proslavi Isusova rođendana, dana koji je pobijedio tamu zla i grijeha i donio nam svjetlost nade i života!

O tome nam govore današnja misna čitanja.

Prvo čitanje iz knjige proroka Miheja uzvisuje mali zabačeni Betlehem i kaže da on, „premda najmanji među kneževstvima Judinim… mjesto je iz kojeg će nam izići onaj koji će vladati Izraelom.“(Mih 5,1) Dakle, logika Božja nije ljudska, Bog se ne klanja veličini i sjaju glavnih gradova i mjesta, on izabire mali gradić, mjesto iz kojeg je došao i David, najveći židovski kralj te upravo ovdje sviće sunce pravde, tu se rađa naš Spasitelj Krist Gospodin. I nama je to pouka, naime da nije važno u Božjim očima ništa što je veličina ljudska, nego za njega je veličina često u malenosti, ali u iskrenosti i poniznosti. Takav je bio i sam Sin Božji, takvi trebamo biti i mi.

Drugo čitanje iz poslanice Hebrejima govori o utjelovljenju Sina Božjega. On ulazeći u svijet kaže: „Evo dolazim… vršiti, Bože, volju tvoju!“ (Heb 10,6-7). Spremnost da se podloži volji svojega Oca bila je za Krista beskompromisna, on nije htio ni mogao nikada postupati drukčije. A mi? Vršiti svoju ili Božju volju, služiti braći ljudima ili se nadati i željeti da svi drugi nama služe? To su pitanja, koja nas trebaju zaokupljati u ovom vremenu, pred dolazak Sina Božjega.

Kada smo otvorili danas vrata milosrđa na bazilici sv. Kvirina, tada smo simbolično naznačili da svi mi, Kristovi učenici, neprestano želimo samo Krista slijediti, proći kroz njega, jer on je „vrata ovčinjaka“, kako je rekao (Iv 10), i tko kroz njega uđe spasit će se, a tko ne uđe osudit će se. Krist je naša nada i njegov dolazak trajno nadahnjuje našu dušu zahvalnošću.

Vrata su važna, kao i na svakom domu, kao na utvrdama, tako i na crkvi. Zamislite koliko su važna bila vrata na našem sisačkom Starom gradu kada su navaljivali Osmanlije i željeli pokoriti ne samo Hrvatsku nego i čitavu Europu. Ali vrata su izdržala, a otvorila su se kada je trebalo poći u konačnu bitku i poraziti neprijatelja. Jesmo li mi svjesni kako Božja vrata, vrata Božjeg milosrđa trebaju svima nama biti bedem i zaštita, kako nas ona čuvaju, ali i šalju da ih otvorimo te pobijedimo kroz njih neprijatelje svoje oholosti, svojih grijeha i tako s Kristom Kraljem zavrijedimo vječni spokoj i nagradu.

Evanđelje nam govori o susretu Marije i Elizabete (Lk 1,39-45). Mariju Elizabeta pozdravlja kao „majku svoga Gospodina“ te je proglašava blaženom „jer je povjerovala što joj je bilo rečeno od Gospodina!“ I naša sreća, poput Elizabetine, treba biti zbog susreta s Kristom, a Marija koja nam ga nosi uzor je i naše blaženosti. Blaženi možemo biti samo ako vjerujemo Gospodinu. On i nama obećava budućnost, blagoslov i mir, ali mi to trebamo prihvatiti, povjerovati mu.

Godina milosrđa prilika je za to.

Papa Franjo je u svojoj buli „Misericordiae vultus – lice milosrđa“ napisao i ovo: „Ova je dakle izvanredna Sveta godina posvećena tomu da živimo u svakodnevnome životu milosrđe koje Otac neprestano proteže na sve nas. Dopustimo da nas u ovome Jubileju Bog iznenadi. On se nikada ne umara širom otvarati vrata  svoga srca i ponavljati nam da nas voli i da želi dijeliti s nama svoj život. Crkva snažno osjeća hitnost naviještanja Božjeg milosrđa. Njezin je život vjerodostojan i uvjerljiv jedino kada uvjereno naviješta milosrđe.“ (MV, br. 25)

O Godini milosrđa, koju je papa započeo na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM 8. prosinca ove godine otvaranjem Vrata milosrđa na bazilici svetoga Petra u Rimu, sam papa Franjo u istoj buli kaže: „Sljedeće nedjelje, treće nedjelje, otvorit će se Sveta vrata rimske katedrale, to jest bazilike svetoga Ivana Lateranskog. Potom će biti otvorena i Sveta vrata drugih papinskih bazilika. Određujem da se te iste nedjelje u svakoj partikularnoj Crkvi, u prvostolnici, koja je crkva majka za sve vjernike, odnosno u konkatedrali ili nekoj crkvi od posebnog značenja, otvore Vrata milosrđa, koja će biti otvorena tijekom Svete godine. Po odluci mjesnog ordinarija ona će se moći otvoriti i u svetištima, odredištima velikog broja hodočasnika, jer pohodi tim svetim mjestima često postaju trenuci ispunjeni milošću u kojima ljudi otkrivaju put obraćenja.“ (MV, 3) Evo, zato smo mi u našoj Biskupiji odlučili otvoriti vrata milosrđa ne samo na Katedrali, nego i na ovoj bazilici, kao i u svetištima u Gori i Kloštar Ivaniću.

Koji je pak smisao Godine milosrđa papa objašnjava u sljedećem poglavlju bule: „Izabrao sam datum 8.prosinca, jer je bremenit značenjem za noviju povijest Crkve. Otvorit ću, naime, Sveta vrata na pedesetu obljetnicu završetka Drugoga ekumenskog vatikanskog koncila. Crkva osjeća potrebu za održavanjem živim toga događaja. Za nju je započeo novi tijek njezine povijesti. Oci okupljeni na Koncilu snažno su osjetili, kao istinski dašak Duha, potrebu da ljudima svoga vremena progovore o Bogu na razumljiviji način.“ (MV, 4)

Dakle, danas kad se u našoj bazilici otvaraju Vrata milosrđa i kada na poseban način doživljavamo da je Bog milosrdni Otac prema nama, koji nas zove na poniznost, na vršenje Božje volje, mi se radujemo također i dolasku Božića – kako pjeva današnja prefacija da „nam Bog daje da se unaprijed radujemo njegovu rođenju“  – te da ono budu znak kako smo svi mi, i svaki posebno i svi zajedno, pozvani biti pronositelji božićne radosti, koja neka odzvanja u našim životima, u životima naših bližnjih, u našem gradu, u našoj Biskupiji i u našoj Domovini, da vrijeme koje nam je darovano bude sveto, kao ova Sveta godina, te i čitav naš život proživimo posvećujući vrijeme i šireći Božje milosrđe. Amen.