Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Novu godinu i svetkovinu Bogorodice Marije

Sisak, Veliki Kaptol, 1. siječnja 2020.

Nova je godina i svetkovina Presvete Bogorodice Marije.

Kada govorimo o nečem novom, tada je to uvijek u odnosu prema nečem što je drukčije, tj. što je bilo prije, što je staro. U Bibliji se često spominju te dvije odrednice, novo i staro. Sama podjela knjiga Biblije je na Stari i Novi zavjet. To dakle govori da je objava prije Isusa Krista prošlost a da je Isus, donositelj novoga zavjeta, naša sadašnjost. Isus nadalje govori da je došao donijeti novu zapovijed, zapovijed ljubavi. Znamo da je u Starom zavjetu kao vrhunac Božjih riječi prema ljudima izrečeno deset Božjih zapovijedi. Isus govori o dobrom upravitelju koji ima i novo i staro vino, i dobro je i jedno i drugo. No, možemo reći i da se novost koju naviješta Pismo odnosi na Božji svijet, a staro je kategorija koja označuje nešto svjetsko i čak đavolsko. Riječ je o potrebi da se okrenemo novosti života, jer Bog – kako u Otkrivenju piše sveti apostol Ivan – „sve čini novo“: novo nebo i novu zemlju.

Novost je zapravo u tome da se okrenemo od stareži grijeha te da prionemo uz novost života, odnosno da budemo djeca milosti, ljudi koji se okreću Bogu.

Obično se kaže da je sve što je novo bolje od staroga. Tako se i čestita nova godina, želeći da bude bolja od stare jer se očekuje – da već samim time što je nova bude i bolja. A to nije uvijek tako, ili ne mora biti tako. Nadamo se da će novo biti bolje od staroga, ali znamo iz iskustva da je često staro također dobro, odnosno nekad i bolje od novoga.

Imali smo nekada stari vijek – do propasti zapadnog Rimskog carstva, pa je onda došao srednji vijek, da bi poslije otkrića Amerike započeo novi vijek koji još traje. Kao da se neprestano išlo u bolje, ali ne može se reći da je srednji vijek gori od novoga. Možda nisu ljudi imali tehničkih pomagala koja je novi vijek stvorio, ali osnivali su bolnice, razvila su se sveučilišta, prirodne znanosti… i što je najvažnije imali su ti stari ljudi više vjere, a čini se i morala, premda je bilo i tada svega, no nisu ubijali nerođenu djecu, nisu odobravali nemoralne i perverzne zajednice nazivajući sve to brakom i obitelji, čuvali su ipak neke vrijednosti koje bi i danas bilo dobro da postoje.

Ipak, mi s pravom očekujemo da nova godina bude bolja od stare. No, ne čine ni dane ni godine dobrima datumi, nego ljudi. Mi ćemo ili učiniti da nova godina bude bolja ili ćemo učiniti da bude gora negoli ova koja je jučer završila. Doduše, na neke stvari ne možemo utjecati, kao što još uvijek aktualna pandemija koronavirusa ili potres koji još trese našu Sisačku biskupiju. međutim, o nama ovisi hoćemo li u tim okolnostima biti ljudi, hoćemo li se ponašati humano, altruistično ili egoistično, hoćemo li misliti samo na sebe ili ćemo vidjet i druge oko sebe.

U Božje ruke stavljamo novu 2021. godinu moleći Gospodina da on blagoslovi svaki dan koji nam on daruje i svakoga od nas u svim tim danima i odnosima koje ćemo imati. On može učiniti da se i naš odnos prema tom poklonjenom vremenu koje započinjemo bude bolji pa time i mi sretniji. Ako smo više Bogu na svemu zahvalni, bit će nam sve što doživljavamo lakše.

„Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!“ (Br 6,25) Blagoslivljajmo da i mi budemo drugima blagoslov, i drugi nama.

Blažena Djevica Marija je „Početak boljega svijeta“ kaže stari natpis na trškom Vrhu kod Krapine. Nju danas, na svjetski dan mira, častimo kao Bogorodicu. Ona je darovala svijetu Isusa, koji nam je donio mir. Bog koji je postao čovjekom koji je među nama da „svim na zemlji“ bude „mir, veselje“… Ona je ta žena, o kojoj govori apostol Pavao: „kad dođe punina vremena odasla Bog sina svoga: od žene bi rođen…“ (Gal 4,4)

Evanđelje današnje svetkovine (Lk 2,16-21) govori o pastirima koji su se došli pokloniti novorođenom Kralju u Betlehemu. Oni su sve pomno razmotrili i svima govorili o tomu što su vidjeli. A „Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.“

Nasljedujmo i mi Mariju, pohranjujmo u svoje srce sve događaje koje proživljavamo, prebirimo ih u svome srcu tj. razmišljajmo o njima. No, i to se može činiti i na način kao Marija koji nas približava Bogu, i na način koji nas odvraća od Boga. Ovisi o nama. Neka nam ova godina bude nova po novoj ljubavi, prema Bogu i prema ljudima! Neka i ovaj nova godina i čitav naš život bude u školi Marijinoj.

Amen.