Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na 8. Mladifestu Hrvatska

Sisak, bazilika sv. Kvirina, 26. lipnja 2026.

„Tako, Sin čovječji gospodar je subote“ (Mk 2,28)

Danas nas Riječ Božja suočava s jedne strane s ratovima i međunarodnim i međusobnim nasiljem koje se proteže kroz svoju ljudsku povijest: 2Kr 25,1-12; Ps 137,1-6; Mk 8,1-4…

U prvom čitanju iz Druge knjige o Kraljevima pred našim se očima odvija tragedija koja je snašla židovski narod u 6. stoljeću pr. Kr. Pleme Juda je kralja Davida izabralo da vlada nad njima oko 1000 godine prije Krista te je vladao Izraelom oko 40 godina, tako da je Davidova loza preživjela 350 godina, sve dok kraljevstvo godine 586. pr. Kr. nije uništilo Babilonsko Carstvo pod Nebuzar-adanom, kapetanom tjelesne garde Nabukodonozora, kada je uništen i Prvi hram u Jeruzalemu. Starozavjetni su proroci opominjali narod  i posebno narodne vladare da ne šire bezboštvo, ali ih Židovi nisu slušali tako da je ta katastrofa shvaćena kako Božja kazna zbog otpada od prave vjere.

I danas smo svjedoci ratova i uništavanja vjerskih, kulturnih i nacionalnih dobara u tim nasilnim sukobima. Što drugo reći nego da je to sve ono što karakterizira „ovaj svijet“.

Međutim mi kršćani pripadamo „drugome svijetu“ jer Gospodin Isus je rekao da je on „pobijedio svijet“ hrabreći svoje da se stoga ne boje zla koja vladaju ovim svijetom. Mi dakle živimo u paralelnim svjetovima: jedan je zemaljski, kojem pripadamo po rođenju i svojoj zemaljskoj domovini, a drugi je nebeski kojem pripadamo po krštenju i ulasku u Božje kraljevstvo koje nam je donio Isus Krist.

U evanđelju po Marku (Mk 8,1-4) Isus nas uvjerava da on može i hoće promijeniti bolesno stanje ovoga svijeta. Riječ je o susretu Isusa s gubavcem koji dolazi pred njega, baca se nice i tako mu iskazuje vrhunsko poštovanje i klanjanje, te ga moli riječima: „Ako hoćeš možeš me očistiti.“ – „Hoću,“ odgovara Isus“, „budi čist“. Isus jasno iskazuje da on ne želi da gubavac ostane bolestan i izdvojen od zdravih te ga, što je zanimljivo, dotiče – a što je bilo zabranjeno po židovskim propisima, te mu vraća zdravlje.

Ovo je prototip, ovo je primjer i uzor kako Isus gleda čovječanstvo koje je bolesno. Međutim da bi on ozdravio, bolesnik mora pasti pred njim na koljena i zamoliti ga da bude zdrav. Mora dakle shvatiti da je bolestan, mora se obratiti Isusu s vjerom da on može učiniti da bude zdrav… a to se danas ne događa, ili tek rijetko. Mi ipak moramo kao zajednica Isusovih prijatelja, onih koji žive u njegovom a ne u ovozemaljskom svijetu, vjerovati i činiti sve da se to što je rijetko proširi i da shvate oni koji ne razumiju o čemu se radi u povijesnim tendencijama današnjega svijeta te ukazivati na Isusa koji jedini ima ključ i rješenje za sve naše bolesti, nastranosti i probleme koje imamo i koji nam se namjerno infiltriraju u naše društvo sa željom da većini nametnu obrasce ponašanja u kojima bi se tolerirali ili čak poticale takve nenaravne tendencije koje vode naše društvo u propast.

Među tima je i odnos prema ljudskim zakonima, propisima i uopće prema onome što obećava ali ne može čovjeku donijeti sreću i mir.

Kada prigovaraju Isusu i njegovim učenicima kako se odnosi prema svetosti subotnjeg počinka, što je za Židove bio i ostao jedan od glavnih znakova kako prepoznati pripada li netko židovskoj religiji, Isus se postavlja iznad tog vjerskog propisa i jasno i javno ističe: „Sin čovječji gospodar je subote“.
Neposredno prije toga izvješće je da u subotu Isusovi učenici trgaju klasje subotom i jedu, što su pobožni Židovi osuđivali. Zato farizeji prigovaraju Isusu, a on im iznosi primjer Davida koji je nahranio svoju pratnju kruhovima koje nije smio blagovati nitko osim svećenika, pa zaključuje: „»Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji, gospodar je subote!«“ (Mk 2,27-28).

• Odnos prema propisima, prema ljudskim zakonima nikada ne može biti iznad odnosa prema Bogu. U tome je smisao ove Isusove izjave.
• Isus je gospodar života, on daje i ako čovjek umre a vjeruje u njega – život…
• Isus je život… vjera u Isusovo uskrsnuće preokrenula je ovaj drevni propis o svetosti subote, što papa Benedikt XVI. smatra krunskim dokazom Isusova uskrsnuća
• Isus je glava Crkve, on nas svoje učenike vodi i s nama upravlja…
• Isus je norma, nije najviše načelo kršćanstva ni Deset Božjih zapovijedi, ni Isusova zapovijed ljubavi… ma jesu i jedno i drugo, ali iznad svega sam Gospodin Isus… tko u njega vjeruje i uz njega prianja, taj je iznad svih zemaljskih zakona i propisa, njega veže i obvezuje samo vjernost Isusu…

Neka nas Isus u ovom susretu ispuni svojim mirom i ljubavlju te poželimo ostati s njim zauvijek. Amen.