Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi za pokojnog prof. Tomislava Ivančića

Zagreb, bazilika sv. Antuna Padovanskog, 17. velječa 2024.

Braćo i sestre, dragi štovatelji pok. profesora Tomislava Ivančića,

okupili smo se na ovo misno slavlje jer je danas sedma godišnjica preminuća prof. Ivančića. On je dakle prije 7 godina na današnji dan prešao iz ovog života u vječni, pohrlio je Ocu nebeskom u njegove nebeske dvore. Vjerujemo da ga je Otac dočekao i dao mu stan, kako Isus obećava svojim učenicima: „Kod Oca moga ima mnogo stanova.“

U danas pročitanoj Božjoj riječi govori se o Božjoj brizi za potrebne, siromahe i grješnike.

Prema proroku Izaiji (Iz 58,9b-14) Božji čovjek, njegov prorok, treba biti osjetljiv na potrebe bližnjih i ako im priskače u pomoć, bit će odjeven u Božju svjetlost: »Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini, i tama će tvoja kao podne postati.“

Prof. Tomislav Ivančić bio je osjetljiv kako na socijalnu pravdu i nepravdu, te je želio oslobađati ljude da u društvu budu korisni članovi, bez podjarmljenosti i osjećaja da ih drugi ljudi iskorištavaju, da im nanose nepravdu i tlače ih, a također je želio da svaki čovjek ima što mu je potrebno za zemaljski život, da ne bude gladan kruha, ali još više onog nebeskog Kruha, Isusa Krista.

Profesora Tomislava, ili prezbitera Tomislava kako su ga zvali, boljela je nepravda, htio je svim ljudima pružiti život dostojan čovjeka, a znao je da je to moguće samo ako se čovjek iznutra, u duši oslobodi i prihvati Krista.

Evangelizacija je bila prvotna zauzetost oko koje je nastojao prof. Ivančić. Navijestiti svima Radosnu vijest, biti nositelj oslobođenja i radosti, to je možemo reći njegova legitimacija.

Zato je osnivao i vodio tolike seminare, koje je i nazvao evangelizacijskim ili duhovnim seminarima jer je na njima mnoštvo ljudi, a osobito mladih, upoznavao s Kristom i dovodio Kristu.

Evanđelje današnjeg dana (Lk 5,27-32) pak govori o Isusovoj brizi za grješnike. On je došao navijestiti obraćenje: „Obratite se i vjerujte evanđelju!“ Ove Isusove riječi odzvanjale su našim crkvama na Čistu srijedu, prigodom obreda pepeljenja.

Jesmo li i mi među Isusovim učenicima koje on, premda grješne, poziva da ga slijedimo ali nas i oslobađa od grijeha kad pođemo za njim? Sveti Luka donosi zgodu Isusova poziva svetog Mateja. Isus poziva jednog carinika, što je izazvalo protivljenje i prigovore kod tzv. dobrih vjernika, farizeja i pismoznanaca, koji pitaju Isus i njegove učenike: »Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?« Isus im odgovori: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.«

Ovaj Isusov odgovor razlog je i čitavog nastojanja prof. Ivančića da bude bolesnima liječnik, da poziva grješnike na obraćenje i privodi ih Isusu. To je on doista i činio. I to s ljubavlju i velikom snagom.

Dobro je to uočio prije sedam godina, prigodom njegove smrti, pater Ike Mandurić koji je rekao da nije sreo nikoga tko bi s toliko uvjerenja i snage govorio o Isusu. I on je, reče, pošao u svećenike nakon što je njega slušao.

Jučer je bio petak, dan muke Isusove i dan kad se u Crkvi osobito razmišlja i moli pobožnost Križnoga puta. Uzeo sam u ruke Križni put koji je napisao prof. Ivančić. Neke njegove duboke i životno važne misli želim podijeliti s vama:

Profesor je napisao više tekstova za molitvu Križnog puta. Jedan je „Susret na križnom putu“ u kojem razgovaraju Isus i vjernik. Isus hrabri svojeg učenika da se ne boji biti osuđen, pasti pod križem, biti na križu… a učenik želi od Isusa naučiti ljubiti, kako biti čovjek za druge, kako u boli i patnji naći smisao… Vjernik prepoznaje u Isusu prijatelja čovjeka i zahvaljuje mu: „Hvala što si na strani patnika, bogotražitelja i odbačenih. Tamo ću te tražiti… Uvedi me u svjetlo tvoga Duha da skupljam razdijeljene ljude, oslobađam potlačene, nahranim gladne i zauzmem se za osuđene. Želim te naći tamo gdje čovjeku treba pomagati.“ Ili u drugoj postaji, kada Profesor na usta molitelja kaže: „Nauči me biti hrabar, budi uz mene da bih gradio zajedništvo, stavi ruku na mene da bi me tvoj Duh vodio, kako bih bio hromima noge, slijepima oko, gluhima uho, patnicima izbavljenje, očajnima nada.“ Nisu li to upravo poticaji koje smo čuli danas u Evanđelju gdje Isus želi poći grješnicima a ne pravednicima, jer on je liječnik bolesnih a ne zdravih?

Križni put “Pođi sa mnom” najviše se moli, i to u više inačica. Pisac na početku podsjeća: Postani svjestan da je Isus pred tobom. Moli Ga da te uvede u tajnu odricanja. U svakoj postaji Isus se obraća svakome pojedinačno. U I. postaji riječ je o osudi koje se ne treba bojati: Ne brani se kad te sude. Osuda te ne može uništiti, ne ostavlja te samoga, nego te dovodi k meni i vodi u slavu. To je tvoj i moj prvi križ. Ne boj se! Ta osuda – to su tvoja vrata k meni.U toj krivoj osudi susrest ćeš mene. Tada te nitko više neće moći osuditi. U II. postaji kaže se: Križ ti je svaki trenutak života. Možeš ga prihvatiti ili odbaciti. Kroz križ koji prihvatiš dobivaš velike milosti i tvoja vjera raste poput nabujalog potoka. III. postaja govori o padu:Teško je padati. Svi žele ostati na nogama i pobijediti. Imaj hrabrosti pasti i ne prikrivati svoj pad, nego ga priznati. Kad shvatiš da sam i ja pao, tad ćeš u svojem padu ugledati moje lice i bit ćemo skupa pobjednici nad padovima  i grijesima. Važno je samo da u padu ne ostaneš sam, već da dođeš k meni. U IV. postaji pisacrazmišlja o susretu Isusa i majke Marije, te našim susretima s voljenim osobama: Nemoguće je ne ražalostiti one koje ljubiš. Nemoguće je ne razočarati ljude koji te vole. Ne možeš ih očuvati od toga. Prihvati neizbježne sablazni. Prihvati to da smiješ razočarati. Naći ćeš tu mene i moju majku. V. postaja: To je križ – kad nemaš nikoga tko bi te požalio i volio. Kad to prihvatiš, tad sam ja tu, tad nisi sam. I zato, ne čudi se ako se sve opire tome križu. “Duh žudi protiv tijela, a tijelo protiv duha.” Ne zaboravi! Uzmi svoj križ i pođi za mnom. Susrest ćemo se. VI. postaja: Križ je dopustiti da ti ljudi čine dobro, a nemati čime uzvratiti.  Imaj hrabrosti i učini ono što sam ja učinio. Dopusti da ti ljudi čine dobro iako ih nemaš čime  nagraditi. Dopusti da smiješ ostati dužan. Ne treba platiti sve, nego kao naplatu dati sebe. Nauči primati darove bez naplaćivanja. To su vrata k meni. Prihvati stid što nemaš čime uzvratiti. Tad mi dolaziš. VII. postaja: Tvoj je sedmi križ u tome da padaš i to priznaš. Ne plaši se pada, nego se okreni k meni. Ako taj križ dobro prepoznaš, naći ćeš me u njemu. To je poraz tijela, a pobjeda duha. VIII. postaja: To je križ – pregorjeti svoju muku, nadići  je i iznad nje vidjeti oslobođenje. Nikakva bol nije tragična. Tragedija je sljepoća i tvrdoća srca. Ne vidjeti da svaka smrt ima uskrsnuće, svaka bolest ozdravljenje, svaki odlazak dolazak dopustiti da padneš u samosažaljenje, to je tragedija. Pobjeda je tamo gdje tješiš druge kad i sam trebaš utjehu. Tada sva utjeha tvoja dolazi od Boga. Kad budeš, izranjen i u bolima, druge tješio, tad ćeš me naći. Otvori i ta vrata! U IX. postaji Isus nam govori:Kad više ne možeš računati na sebe, tad ćeš me naći. Tad ćeš me zazvati cijelim srcem i ja ću ti se odazvati. To je križ: potpuno izgubiti, dokraja biti napušten, umrijeti, više nitko na tebe ne računa, kad izgube svaku nadu da od tebe nešto može biti. Taj te križ još snažnije vodi k meni. Hoćeš li prihvatiti taj križ? Ne boj se, jer ja sam s tobom. Ja sam pobijedio svijet. X. postaja: Grijesi su te već davno razgolitili. Uzmi taj križ i nitko te više neće moći razgolititi. Dopusti Ocu da ti dade novu haljinu. Daj mu svoju intimu. Daj da je obuče u savršenu nevinost. Danas priznaj da si tu slab. To je deseti križ – križ stidljivosti, srama, čežnje da ostaneš nevin, križ straha da netko ne dozna kad padneš. Uzmi taj križ i naći ćeš me brzo. Tu te čekam. XI. postaja: Dok križ nosiš, još imaš mogućnosti odbaciti ga. Ali kad te jednom prikuju za njega, više nema odvajanja od križa. Sad znaš: križ je tvoja sudbina do smrti. Eto to je teško. Ne boj se! Želim samo da se ne varaš čekajući dolazak nečega drugoga. Zapamti taj jedanaesti križ. To je naš jedanaesti susret. Ja mu se radujem. Dolazi i XII. postaja: Smrt te oslobađa križeva, a ja smrti. Danas pogledaj smrti u oči. Uzmi taj križ kao Očev dar. Ti imaš svoj svršetak. Dok se opireš smrti, ne nalaziš me. Dvanaesti križ je kao blagdan, vrhunac, završetak svega. Zapravo, to je početak Života. XIII. postaja: Tek kad sam umro, priđoše mi prijatelji. Ti si sjeme za neka buduća vremena. Tebe sam postavio da siješ za novi svijet. To je tvoj križ. Dajem ti vjeru, jer za života ćeš jedva vidjeti uspjeha. Tek će te poslije smrti slaviti. Hrabrost je to – sijati da bi drugi želi. Ali to sam ja koji ti idem ususret. To je Uskrs. I XIV. postaja: Sjeti se da te grob plaši. Kad se zatvori grobni humak, više te nema. Kad znaš da nitko neće dolaziti na tvoj grob, kad završiš nepoznat i jadan, kad baš ništa iza tebe ne ostane, tad ćeš me sresti. Nemoj više gledati grob kao beznađe i kraj, nego kao rađanje i početak. Neka umre tvoja oholost. Uskrsna zora već je na pomolu.

Sve su ovo jake riječi, duboke i provokativne. Pozivaju na susret s Kristom. Ovaj je Križni put veoma poticajan jer je optimističan. Isus u svakoj postaji gleda samo život a ne smrt, vidi pobjedu a ne poraz i zove na zajedništvo jer on daje život i pobjeđuje svako zlo. Ovo je križni put nade, velike nade da u poniženosti i porazu s Kristom postajemo pobjednici i nadvladavamo svako zlo.

Mogao bih reći da je profesor Ivančić bio čovjek čija je vjera gledala hrabro i s pouzdanjem u budućnost. I kad bismo zbog vlastitih slabosti mogli pokleknuti i klonuti, on je podizao i upravo Isusovim primjerom i blizinom davao snagu za novu stranicu života.

Profesor Ivančić je teolog ali njegova teologija nije knjiška, nije samo znanost bez prakse, spekulacije bez pokrića! Upravo obrnuto! On nije mogao govoriti ili pisati o Bogu drukčije nego jedino iz iskustva. I na to iskustvo pozivao je sve s kojima je dolazio u susret.

Neka nam primjer dragog Profesora, čiju danas sedmu godišnjicu smrti spominjemo, pomogne da u vjeri nađemo Isusa, da u Isusu nađemo hrabrost života, da u životu budemo nositelji radosti i nade.

Amen.