mons. Vlado Košić, biskup sisački

HOMILIJA NA MISI ZA PAPU BENEDIKTA KOJI OVAJ DAN ZAVRŠAVA SVOJU SLUŽBU PETROVA NASLJEDNIKA

Sisačka katedrala, 28. veljače 2013.

Draga braćo i sestre,

Danas smo na poseban način s papom Benediktom XVI., koji odlazi sa stolice rimskog biskupa i povlači se u mir, nakon što je sam odlučio da se zbog zdravlja odrekne službe Petrova nasljednika.

Velik je to i ujedno ponizan čin našeg pape. Ponizan jer je svojom voljom odlučio dragovoljno dati mjesto mlađem i krepkijem Prvosvećeniku, na što ga nitko nije silio. On je promišljao u molitvi dugo o toj odluci, kao što je sam rekao na dan najave svoga odreknuća, na blagdan Gospe Lurdske 11. veljače ove godine. Na taj je način dokazao da je istina što je rekao 19. travnja 2005., kad je izabran za Papu, naime da želi biti „ponizan radnik u vinogradu Gospodnjem“. Papa dakle poručuje da je i najuzvišenija služba na zemlji povjerena u krhkost čovjekove naravi koja je poput „glinene posude“, slaba i podložna starosti, bolesti i nemoći. A to je ujedno i velika gesta, koja se nije na taj način vidjela od 1295. godine, kada je na sličan način papa Celestin V. napustio papinsku službu. U tom je smislu to milenijski potez koji sigurno ima trajnu poruku i za budućnost.

Ime pape Benedikta XVI.bit će zlatnim slovima upisano u povijest Siska i naše Sisačke biskupije. Naime, upravo on je ponovno uspostavio našu drevnu biskupiju. Trebalo bi povezati pape bl. Ivana Pavla II. i papu Benedikta XVI. Kao što je naime papa Ivan Pavao II. zlatnim slovima upisan u ime naše hrvatske nacije, jer je upravo on najviše zaslužan za ponovnu uspostavu hrvatske države, tako je papa Benedikt XVI. zlatnim slovima upisan u ime naše Sisačke biskupije koju je on ponovno uspostavio bulom „Antiquam fidem“ 5. prosinca 2009. godine. Stoga smo u obnovljenom Velikom Kaptolu, odnedavno sjedištu naše Biskupije, dvije dvorane prozvali po ovoj dvojici velikih papa, najzaslužnijih za naš hrvatski narod i za našu Sisačku biskupiju. K tomu, i ja osobno dugujem svoju službu upravo njima: papa Ivan Pavao II. imenovao me biskupom, a papa Benedikt XVI.imenovao me sisačkim biskupom.

Današnjim klanjanjem pred Presvetim i ovom Euharistijom mi pred Gospodinom želimo moliti za papu Benedikta, zahvalni za sve što nam je u svojoj službi podario, a želimo mu dobro zdravlje i snagu da vrši Božju volju. On će se ujedno moliti za sve nas vjernike, koje je kao vrhovni pastir vodio kroz 8 godina, te vjerujemo i da će se moliti i za nas, hrvatske katolike i za našu Domovinu. To je nagovijestio i jučer na svojoj posljednjoj generalnoj audijenciji na Trgu svetog Petra u Rimu, kada se među ostalim obratio i nama na hrvatskom jeziku.

Znakovito je da nam liturgija današnjega dana donosi Evenđelje po Luki i odlomak o škrtom bogatašu i siromašnom Lazaru (Lk 16,19-31). Mogli bismo ovu prispodobu primijeniti i na papu Benedikta. On je završio svoju službu, Bogu hvala nije umro, ali je otišao u potpuni mir u kojem se neće više baviti poslovima upravljanja Crkvom, nego samo molitvom. Međutim, moguće je ući u mir ali ući i u nemir, to ovisi o onome kako živimo na zemlji. Bogataš je doduše imao sve što je želio, i odjeću i hranu i čast i slavu, a siromašan Lazar bio je bez svega čak i najnužnijeg, dapače bio je bolestan i u čirevima. No, nije to razlog što je Lazar ušao u Božji mir, a bogataš nije. Razlog što je bogataš propao jest što nije imao osjećaja za brata u potrebi. Nije zavrijedio u ovoj Isusovoj prispodobi ni ime, dok se za siromaha kaže da mu je ime Lazar. Njega su morali tješiti i rane mu vidati psi, jer – čovjek, bogataš koji ga je morao vidjeti na svojem pragu, nije imao oči da ga vidi, nije imao srca da mu pomogne.

U Castel Gandolfu, pred posljednji papinski blagoslov koji je udijelio Urbi et orbi – gradu i svijetu, a to znači i nama, Papa se obratio riječima: „Cari amici – dragi prijatelji“. Rekao je da je sretan, zahvalio na prijateljstvu i ljubavi. Podsjetio je da je današnji dan drukčiji od svih prethodnih. „Jednostavno postajem hodočasnik koji kreće na posljednji put na zemlji.“ Zajamčio je da će svojim molitvama pratiti Crkvu i biti s nama. Rekao je da treba dalje ići naprijed, s Kristom Gospodinom! Ganutljivo je to što je i rekao i učinio. Bog neka ga čuva!

To je poruka svima nama, blagoslov koji je podijelio znači za sve nas da smo sada i svi mi „Benedicti“ odnosno „blagoslovljeni“. Kao što kaže i današnji tekst iz knjige proroka Jeremije: „blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina, kome je Gospodin uzdanje… on je poput stabla zasađenog uz vodu… ne mora se ničeg bojati.“ (Jr 17,7-8).

I mi se ničeg ne bojmo, vjerujmo da nas vodi vrhovni pastir Krist Gospodin. On neka nagradi svoga poniznog slugu papu Benedikta, neka ga čuva i štiti, neka mu udijeli mir i svako dobro. Amen.