Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na misi s Dariom Kordićem
Frohleiten, 29. ožujka 2014.
Dragi naš Dario, poštovana suprugo Venera s kćerima, poštovana obitelji Kordić, dragi biskupi, oče provincijale, braćo svećenici, sestre redovnice, dragi prijatelji!
Zapravo je ovaj sam naš susret – propovijed za sebe. To što si Ti, Dario, na slobodi, pa makar i privremenoj, te činjenica da si želio da se okupimo ovdje, u crkvi i slavimo sv. Misu te da smo se okupili u ovako velikom broju, Tvoji najbliži – obitelj i prijatelji, već sve govori. Ali treba to i istaknuti riječima: to znači najprije da si nam mnogima drag, da Te volimo i da se za Tebe molimo; to znači da se Ti moliš za nas i za našu Domovinu, da si izdržao do sada noseći teški križ uzništva tolike godine, ali i da konačno malo po malo stižeš do kraja tog križnog puta. Mi se tome veselimo i svi mi se molimo dobrom Bogu da Ti okonča taj Tvoj put križa i vrati Te Tvojoj obitelji, na što imaš puno pravo i što si zaslužio svojim ustrajnim uspravnim stavom pred nepravednom osudom i onima koji Te ne razumiju, kao što ne razumiju ni našega Gospodina koji je prvi bio nevin osuđen i nosio za sve nas ljude teški križ, bio raspet na njemu, umro, ali i treći dan uskrsnuo od mrtvim! I mnogi su naši Hrvati trpjeli i trpe nepravde i osudu i tamnicu, ali – najvažnije je da se nisu dali slomiti, da stoje uspravno i vjeruju u pobjedu istine i kad-tad pravorijek pravednosti u korist našeg hrvatskog naroda.
Ti bi nam, dragi Dario, mogao možda najbolje protumačiti današnju Riječ Božju, i Ti to i činiš – svojim životom, svojom žrtvom, svojom neviđenom ljubavlju kojom obuhvaćaš sve ljude, i svoje najbliže, i svoj hrvatski narod, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini, i sve druge narode, i prijatelje i neprijatelje.
Mnogi smo, kada smo Te upoznali i s Tobom imali sreću razgovarati, ostali zadivljeni i zahvalni Bogu što Te imamo. Ali, svaki, baš svaki tko Te je susreo svjedočio je o Tvojoj ljubavi, o Tvojoj ispunjenosti Bogom, o Tvojoj radosti i zahvalnosti a što sve možeš primiti samo od Boga koji – kako reče sv. Pavao – „u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube“ (Rim 8,28). Njima se uistinu sve okreće na dobro!
Čuli smo u prvom čitanju iz Knjige proroka Hošee (Hoš 14, 2-1) kako Bog zove svoj narod: „Vrati se, Izraele, Gospodinu Bogu svome…“ A u ime naroda prorok uzvraća: „ne ćemo djelu ruku svojih govoriti: ‘Bože naš!’ — jer u tebe sirota milost nalazi.“ Bog naime obećava: .«Iscijelit ću ih od njihovih otpada, od svega ću ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih.« I taj novi svijet prorok opisuje kao ljepotu koja će okružiti svu prirodu, maslinike i vinograde. I na kraju nas sve poziva: Tko je mudar neka shvati ovo, i čovjek razuman neka spozna! Jer pravi su putovi Gospodnji: pravednici hode po njima, grešnici na njima posrću.
A u Evanđelju po Marku (Mk 12, 28b-34) Gospodin, odgovarajući jednom pismoznancu, pokazuje da je prva zapovijed od svih – zapovijed ljubavi: „Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, iz sve duše svoje, iz svega uma svojega, i iz sve snage svoje!« »Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«
Pismoznancu je Gospodin rekao: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« Ja sam siguran da to kaže Gospodin i Tebi, Dario, a mi se svi moramo pitati, jesmo li mi blizu ili daleko od kraljevstva Božjega.
A kako ćemo znati odgovoriti na to pitanje? Ako pogledamo svoj život i ustanovimo koliko živimo Isusovu zapovijed ljubavi – prema Bogu i prema svome bližnjemu.
Kada bi nas sve nosila ljubav, a ne mržnja, kada bismo uvijek nastojali sve probleme i sukobe, sve teškoće i sve nevolje rješavati ljubavlju, bili bismo najsretniji ljudi na svijetu.
„Bog je ljubav i tko je u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu“, riječ je sv. Ivana (1 Iv 4,8)
Doista, sve nestaje – i proroštva i jezici i spoznanje – dapače, i vjera i nada će nestati kada dođemo Gospodinu gledati ga „licem u lice“, ali „ljubav nikad ne prestaje“ (1 Kor 13,8).
Molimo svi zajedno u ovom svetom slavlju za ljubav, za pravu i istinsku ljubav prema Bogu, prema svakom čovjeku koji je naš bližnji, prema našoj hrvatskoj domovini, prema čitavom svijetu.
Crkveni oci razlikovali su «ljubav» i «ljubav», naime, «amor» i «caritas». Sv. Augustin tako piše: «Dva su potoka koja istječu iz izvora ljubavi (de fonte amoris): požuda (cupiditas) i ljubav (caritas). Korijen sviju zala je požuda, a korijen svih dobara je ljubav.» Isti crkveni naučitelj piše i ovo: «Nema sigurnijeg stupnja prema Božjoj ljubavi nego što je ljubav čovjeka prema čovjeku.»
Neka nas Gospodin sve nadahne ljubavlju, jer naše je srce danas puno zahvalnosti i kličemo: „Ovo je dan što ga učini Gospodin! Radujmo se i kličimo njemu!“ (Ps 118). Amen.