Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na Kvirinovo 2014.
Bazilika sv. Kvirina, Sisak
Poštovani i dragi sudionici današnjeg slavlja sv. Kvirina!
U dokumentu Kongregacije za bogoštovlje i sakramente „Domus Ecclesiae“ iz 1989. govori se o naslovu manje bazilike ovo:
„Njezina ljepota i ures, kao i njezina prostranost prikladna za odvijanje liturgijskih slavlja, određena su za različita vremena prikladnim normama.
Među crkvama bilo koje biskupije prvo mjesto i najveće dostojanstvo pripada katedralnoj crkvi, gdje se nalazi katedra, znak biskupove učiteljske vlasti, njegove pastirske službe i znak povezanosti s rimskom Petrovom katedrom.
Slijede ju župne crkve, koje su sjedišta različitih zajednica u biskupiji. Osim toga svetišta u koja hodočaste Kristovi vjernici iz biskupije ili iz drugih mjesnih Crkava .
Između ovih crkava nalaze se također različite crkve koje imaju posebnu važnost s obzirom na liturgijski i pastoralni život, koje mogu biti od Vrhovnog svećenika urešene naslovom manje bazilike, kojim se označava određena veza s rimskom Crkvom i Vrhovnim svećenikom.“
U tom dokumentu, pod naslovom Uvjeti za Baziliku minor, kaže se:
„Crkva, za koju se traži naslov bazilike, treba biti posvećena Bogu za liturgijske obrede kao stvarno središte pastorala i liturgije u biskupiji, a posebno kroz slavljenje Euharistije, pokore i ostalih sakramenata , kao primjer drugima i s obzirom njihove pripreme i provedbu, vjerno obdržavajući liturgijske propise i uz aktivno sudjelovanje naroda Božjega.
Da bi se doista mogla odvijati dostojna i uzorna slavlja, spomenuta crkva treba biti odgovarajuće veličine i s dovoljno velikim svetištem. Različiti elementi potrebni za liturgijska slavlja (oltar, ambon, sedes) moraju biti postavljeni u skladu sa zahtjevima obnovljene liturgije…“
Još kao specifičnost bazilike dokument ističe i ovo:
„Vjernici koji pobožno posjete baziliku i sudjeluju u bilo kojem svetom obredu, ili barem koji izmole Očenaš i Simbol vjere, pod uobičajenim uvjetima (sakramentalna ispovijed, euharistijska pričest, te molitva na nakanu Svetog Oca Pape) mogu dobiti potpuni oprost: na obljetnicu posvete iste bazilike; na dan liturgijskoga slavlja naslova bazilike; na Svetkovinu Presvetog Trojstva; na svetkovinu sv. Petra i Pavla; na godišnjicu dodjele naslova bazilike; jednom u godini u dan koji odredi mjesni ordinarij; ili u jedan dan u godini koji slobodno izabere svaki od vjernika.
Papinski simbol, “prekriženi ključevi “, mogu se koristiti na tkaninama, namještaju i na pečatu bazilike. “Rektor” bazilike ili onaj koji je zadužen za to može nositi u vršenju svoje službe – ili preko talara ili rokete na reverendi – mozzetu crne boje, s obrubom i pucetima crvene boje.“
Braćo i sestre, mi smo danas dobili baziliku svetoga Kvirina u Sisku. To je jedina takva crkva u našoj Sisačkoj biskupiji, a do sada u Hrvatskoj imali smo 7 bazilika, dakle, ovo je osma. Evo koje su to crkve: crkva sv. Petra i Pavla u Đakovu, katedrala sv. Jakova u Šibeniku, katedrala Sv. Stošije u Zadru, bazilika Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, bazilika Blažene Djevice Marije na Trsatu, katedrala Marijina Uznesenja u Poreču i bazilika Srca Isusova u Zagrebu. Njima se sada pridružuje i bazilika sv. Kvirina u Sisku. Za nas je stoga danas velik dan!
Zahvalni smo Bogu, sv. Kvirinu, Svetom Ocu papi Franji, našem nunciju mons. Alessandru D’Erricu za ovaj dar.
Kako mi je napisao u svom popratnom pismu uz bulu proglašenja ove crkve sv. Kvirina bazilikom mons. Arthur Roche, nadbiskup tajnik Kongregacije za bogoštovanje i sakramente, „davanjem naslova Bazilike Minor ovoj važnoj crkvi, namjerava se pojačati vezu s Crkvom u Rimu i sa Svetim Ocem, istovremeno se nju promiče kao uzor i središte posebne liturgijsko-pastoralne službe u Biskupiji.“ To su dakle ta dva bitna nova elementa koje dobiva ova crkva: ona je postala znak veće povezanosti s Crkvom u Rimu i osobito sa Svetim Ocem Papom, i postala je uzor i središta liturgijsko-pastoralnih događanja u Sisačkoj biskupiji.
Želimo da te svoje svrhe bazilika sv. Kvirina ispuni. Da bi se to ostvarilo, svi smo se dužni uključiti i sudjelovati u tome. Svoju vjernost Svetom Ocu pokazat ćemo najbolje time što ćemo slušati što nam Papa poručuje, što od nas očekuje i u život ostvarivati ono što on hoće. Drugo je, povezano s prvim, to da ova crkva doista postane središte biskupijskih pastoralnih i liturgijskih događanja, da ona bude čuvarica štovanja našeg nebeskog zaštitnika sv. Kvirina, ali i mjesto slavljenja sakramenata, osobito pomirenja i Euharistije. Za ostvarenje te svrhe smo se svi dužni uključiti svojim sudjelovanjem i svojim doprinosom.
Današnja nas Riječ Božja usmjeruje na dragocjeni dar mučeništva u Crkvi. Naš je sveti zaštitnik, sisački biskup Kvirin, podnio mučeništvo radi Krista. Ustrajao je u svojoj vjeri, nasuprot želji pa i nasiljem očitovane naredbe zakonite zemaljske vlasti. Mogli bismo reći da je on s apostolima Petrom i Ivanom, koji su bili progonjeni u prvoj Crkvi još u Jeruzalemu, zaključio i svojim ponašanjem državnim službenicima poručio: „Treba se većima pokoravati Bogu nego ljudima!“ (Dj 5,29).
Tu se jasno suprotstavljaju dva gledanja na stvarnost: oči bezbožničke i oči vjerničke. I dok se „očima bezbožničkima čini da oni /mučenici/ umiru…, i u očima ljudskim /oni su/ bili kažnjeni“, međutim „oni su u miru… i nada im je puna besmrtnosti.“ (Mudr 3,2-4). Kojim očima mi gledamo stvarnost oko sebe? Pozvani smo imati oči vjerničke.
U poslanici Timoteju sv. Pavao kaže: „za nj /za Isusa/ se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana! Stoga sve podnosim radi izabranih.“ I domeće: „Kakva li sam progonstva podnio! I iz svih me izbavio Gospodin!“ I zaključuje: „A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni.“ (2 Tim 2,9-10; 3,11-12). Ta pogledajmo, braćo i sestre, je li itko tko je živio pošteno na ovom svijetu i tko je kao vjernik pripadao svom dušom Kristu, mogao izbjeći a da ne bude „znak osporavan“, da ne bude prezren i s Kristom osuđen i raspet? Stoga ne bojmo se što nas i danas mnogi ne razumiju i progone, što nas potvaraju i izbacuju iz škola, s radnih mjesta, iz javnog života, što nam prijete da će nas preodgajati i spremaju nam različite kušnje.
No, naš Gospodin nas hrabri: „Kad vas predaju, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama! … Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do kraja, taj će se spasiti.« (Mt 10,19-22).
Neka i ova naša bazilika sv. Kvirina, koja čuva i čuvat će ubuduće spomen svetog našeg zaštitnika, bude mjesto svetosti i nadahnuće za novu izdržljivost u borbama života! Neka nas tu tješi sv. Kvirin, mučen i ubijen, ali i pobjednik nad smrću koji s našim uskrsnulim Gospodinom sada vlada i poručuje nam da se ne bojimo, da ustrajemo, da budemo jaki i hrabro se suočavamo s poteškoćama, osporavanjima pa i progonima, da bismo s njim zadobili vječnu nagradu. Amen.