Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na blagoslovu spomen za vlč. Slavka Rukavinu
GLINA, 24. svibnja 2014.
Dragi krizmanici, draga braćo i sestre!
Ovo današnje slavlje počelo je možda za neke neobično, naime, prije polaska u crkvu gdje slavimo sv. misu i gdje će biti podijeljen sakrament sv. potvrde, blagoslovili smo novo postavljenu spomen-ploču za ubijenog svećenika Slavka Rukavinu. Pitamo se zašto je to danas povezano, ima li to kakve veze, naime krizma i svećenik-mučenik. Ima!
Sv. potvrda je sakrament Duha Svetoga, koji nas osposobljava da budemo potpuni kršćani, dapače i da svoju vjeru svjedočimo. A za mučenike se od starine u Crkvi upotrebljava riječ „martyr“, što znači „svjedok“. Sigurno, Bog ne traži od svih nas da kao mučenici svjedočimo za svoju vjeru u Krista, ali nešto pretrpjeti i žrtvovati se dužni smo, a i osposobljeni ako surađujemo s Duhom Svetim koji nam se daje u ovom svetom sakramentu.
Tko je bio Slavko Rukavina? Znamo da je rođen 14. lipnja 1913. u Glini, od oca Ante Rukavine i majke Katice r. Šmit. Oni su preselili u Požegu te je tamo Slavko završio osnovnu školu, a klasičnu gimnaziju u Travniku. U Zagrebu je studirao teologiju i završio 1937., kad je i zaređen za svećenika. Bio je po godinu dana u Jastrebarskom i u Tuhlju, a od 1939. je vjeroučitelj u Zagrebu. Od 1942., zbog rata, postao je vojni svećenik i dušobrižnik hrvatske vojske, najprije u Sisku, a potom u Zagrebu. U svibnju 1945. povlači se, kao i toliki Hrvati, prema Austriji u Bleiburg, a onda se više ništa ne zna za njega, samo je nađena jedna bilješka: „na povlačenju likvidiran“. Imao je svega 32 godine kad je ubijen! A što je bila njegova krivnja? To da je bio Hrvat i to da je bio katolički svećenik.
Dragi mladi prijatelji, mi u Sisačkoj biskupiji ove godine slavimo Godinu hrvatskih mučenika. Tom prigodom ja blagoslivljam spomen-ploče za ubijene svećenike-mučenike. Postavio sam do sada već desetak takvih ploča po župama naše Biskupije i još ih toliko trebam postaviti. Zamislite: 22 svećenika su ubijena na području ili s područja naše Biskupije! Među njima je i vaš župljanin, u Glini rođen, mladi svećenik Slavko Rukavina. On nije učinio nikakav zločin, ali smetao je onima koji su 1945. preuzeli vlast i htjeli su zatrti katoličku vjeru u hrvatskom narodu. To su bili komunisti.
Na žalost i danas ima onih koji ih opravdavaju, koji dapače veličaju taj zločinački sustav pa ne vole ni katoličku vjeru ni hrvatski narod.
Pogledajte samo povodom ovih izbora za europski parlament kako su i što su govorili naši vladajući. Oni uopće ne prepoznaju hrvatski narod, oni neprestano govore o nekim „građanima i građankama“ u Hrvatskoj, ali ne vide svog hrvatskog naroda! Zato ne vole ni spomen na Bleiburg niti tamo odlaze da se poklone ogromnom broju žrtava svoga naroda koji je od Bleiburga po križnim putovima diljem Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i šire doživio najveću tragediju u svojoj povijesti, doslovno zator i uništenje. Potrebno je sjećati se židovskih žrtava i žaliti nad tzv. holokaustom, stradanjem Židova u Drugom svjetskom ratu, ali neshvatljivo je da se ne želi vidjeti i žaliti i hrvatske žrtve, pobijene nakon što je rat već završio. Bila je to stravična osveta i do neba vapijući zločin izvršen nad našim narodom. I zato, ako se komunisti i njihovi obožavatelji ne žele sjećati tih hrvatskih najbrojnijih žrtava, mi katolici se hoćemo i uvijek ćemo se za njih moliti.
Danas se molimo osobito za jednog svećenika, rodom iz Gline, mladog vojnog dušobrižnika Slavka Rukavinu koji je ubijen jer je bio katolik, jer je bio svećenik i jer je bio Hrvat. To ne smijemo zaboraviti: da su ljudi bili mučeni i ubijani samo zbog toga što su bili Hrvati i katolici, ni zbog kakvog zlog djela. Očito nekom su smetali i Hrvati i katolici, a osobito svećenici.
I danas na žalost Hrvati i katolici smetaju – i to u ovoj državi, koja se zove Republika Hrvatska. Zašto i kako je to moguće? Pa to je zato jer ju vode oni koji ju ne vole, koji ne vole ni Hrvate ni katolike! Pogledajte, na sve strane se skuplja ovih dana za poplavljene, ali jedva da tko u državnim medijima kaže da Crkva organizira nešto, da skuplja hranu, da vjernici darivaju odjeću, novac, da župe, biskupije, Caritas uplaćuje za žrtve poplava. Ne, nigdje se to ne može gotovo ni čuti. Samo se ističe kako Crveni križ skuplja, koliko je već skupio, koliko je poslao kamiona i tona hrane i odjeće, a Crkvu se ignorira! Tako je bilo i s referendumom o obitelji. Ali – pobijedili su oni koji su slušali Crkvu a ne političare. Na žalost oni ništa nisu naučili iz toga.
Dragi mladi prijatelji, dragi krizmanici. Vi danas primate Duha Svetoga da se najprije ne bojite ničega i nikoga u ispovijedanju svoje vjere. Čuli ste kako su apostoli primili Duha Svetoga na dan Pedesetnice. Bili su zatvoreni u sobi gdje su s Gospodinom Isusom slavili posljednju večeru. On je bio potom raspet, umro je na križu, ali je treći dan uskrsnuo. Ukazivao im se 40 dana i hrabrio ih da povjeruju da je on pobjednik nad smrću. I kad je uzlazio na nebo, zapovjedio im je da ostanu u Jeruzalemu i da čekaju dar odozgor, Duha Branitelja. Čekali su ga zajedno s Marijom, Majkom Isusovom u molitvi devet dana. Okupljali su se u istoj kući gdje su s Isusom slavili oproštajnu večeru, ali bili su u strahu i zatvarali su se. I deseti dan primili su Duha Svetoga. Kad je on njima bio darovan, u njima se dogodila promjena: više nisu osjećali nikakav strah, tako da su na toj kući otvorili vrata i izišli su pred mnoštvo naroda koji se na taj blagdan okupio u Jeruzalemu. I Petar u ime svih apostola progovara i drži prvu propovijed tumačeći kako su Isusa ubili, ali da je on uskrsnuo i pozvao ih je da se obrate, krste se i prime Duha Svetoga da se spase. Vidite, Duh Sveti nam daje hrabrost da svoju vjeru pred drugima možemo svjedočiti. Poslije su svi apostoli bili mučenici, bili su ubijeni zato što su vjerovali u Isusa, ali oni su bili radosni da su mogli za Isusovo ime nešto i trpjeti – jer u njima je bila vatra Duha Svetoga.
Duh Sveti sišao je u znaku vatre na učenike. On je zapalio njihova srca vatrom ljubavi prema Isusu. Oni se više ne boje i hrabro svjedoče za njega jer je u njima ljubav koja se ne može zaustaviti niti ušutkati.
Isus nam u Evanđelju (Iv 15,18-27) danas govori: „Nije sluga veći od svoga gospodara. Ako su mene progonili, i vas će progoniti, ako su moju riječ čuvali, i vašu će čuvati… A kad dođe Branitelj, koga ću vam poslati od Oca – Duh Istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti.“ Da, ne bojte se što morate nešto i trpjeti, Gospodin Isus bit će s vama. On nam daje i svoga Duha da nas brani, da nas vodi. Po njemu nas čini sposobnima i da svjedočimo za njega.
Dragi mladi prijatelji! Odlučite se i vi da ćete ostati vjerni prijateljstvu s Isusom. Sveti papa Ivan Pavo II. posebno je volio mlade. On je njima odmah na početku svoje službe rekao znamenite riječi: „Ne bojte se! Otvorite širom vrata Kristu!“ I ja to vama kažem: Ne bojte se! Obećajte da ćete biti uvijek vjerni Kristu. Ovo je danas za vas jedan preokret, jedna novost. Vi više niste djeca, mogli bismo reći da se upravo danas opraštate od djetinjstva i ulazite u mladost. Da biste bili sretni mladi ljudi, izaberite Isusa Krista. On vam danas daje svoga Svetoga Duha, koji je ljubav Božja, da vas vodi i brani u vašem životu. On vas želi voditi putovima dobra i braniti od zla. Otvorite mu se, prihvatite ga. I započnite svoj mladenački život u vjeri, hrabro, ne bojeći se te budite ponosni što ste učenici Kristovi!
On vas nikada neće ostaviti. A vi se ugledajte u hrabre mučenike, među kojima je i vaš Glinjanin koga su ubili neprijatelji vjere, ali on nama i danas svijetli i govori da je lijepo pripadati Kristu i za njega živjeti. U tome ustrajte i vi. Amen.