Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na 15. zavjetnom hodočašću vjernika Sisačke biskupije u Mariju Bistricu

Marija Bistrica, 15. kolovoza 2024.

          /Misa iz Zbirke misa o BDM, br. 18: Kraljica apostola/

Draga braćo svećenici, dragi vjernici, dragi hodočasnici,

lijepo je što se iz godine u godinu okupljamo kod Majke Božje Bistričke, kao Sisačka biskupija. Ovo je već 15. hodočašće naše biskupije.

Prošle smo godine imali Godinu velike duhovne i materijalne obnove u našoj Biskupiji. Gradili smo, i još gradimo i obnavljamo, u potresu porušene i oštećene crkve, kapele i župne kuće, i to je bila ta velika materijalna obnova. Ona se dakako nastavlja. Ali smo i organizirali duhovne obnove i pučke misije u mnogim župnim zajednicama, na čemu zahvaljujem župnicima i njihovim gostima, voditeljima tih duhovnih susreta da bismo obnovili živu Crkvu, nas vjernike. K tome je kako u Rimu tako i kod nas trajala, i ove će jeseni završiti Sinoda: u Rimu sveopća, zasjedanjem biskupske sinode u listopadu, a kod nas naša Sisačka sinoda, koja će završiti u subotu, 30. studenog o.g. Nadam se da će i ovo vrijeme koje je pred nama biti vrijeme za proučavanje završnog dokumenta i osobito biskupovih odluka u vezi s našim crkvenim životom, a koje je iznjedrila Sinoda Sisačke biskupije u svojoj pripremi kroz godinu dana, tj. 2023. i na svojih šest zasjedanja ove 2024. godine. Nikako nije bio cilj niti bi tako trebalo ostati da se i ovaj napor naše mjesne Crkve stavi u ladicu i zaboravi. Dapače, treba nam biti trajno nadahnuće za poboljšanje našeg vjerskog života i osobito zajedništva.

Papa je najavio Jubilej 2025., koji će započeti već u prosincu ove 2024. godine tako da će on u Rimu na Badnjak otvoriti sveta vrata za hodočasnike. Mi ćemo u našoj bazilici sv. Kvirina otvoriti Svetu jubilarnu godinu 29. prosinca o.g. Taj Jubilej nazvao je Hodočašćem nade.

Ovih sam dana pročitao jednu izjavu o svećenicima, koja glasi: Obnova svećenika je obnova kršćanstva. I želio bih da svoju osobitu brigu ove pastoralne 2024./2025. godine posvetimo svećenicima.

Tako ćemo već na prvom Svećeničkom danu 5. rujna o.g. imati temu „Identitet svećenika“, o čemu će nam govoriti biskup dubrovački Roko Glasnović. I slijedeći će naši susreti biti organizirani na tu temu, kao i naše duhovne vježbe na koje pozivam što veći broj svećenika, u Topuskom od 25.-27. studenog a vodit će ih prof. Ante Vučković.

Što bismo željeli postići Godinom svećenika u našoj Biskupiji?
Volio bih kada bi se vjernici više molili za svoje svećenike i sve svećenike, kada bi se molilo redovito svake prve subote za duhovna, svećenička i redovnička zvanja, kada bi svi svećenici u ovoj pastoralnoj godini obavili svoje duhovne vježbe.

Netko će reći da nas je malo, da nas nedostaje, prema onoj Isusovoj: „Žetva je velika a radnika je malo“. Međutim, to je čini se neprestano prisutno, da je svećenika premalo. Zapravo je premalo svetih svećenika, zauzetih do kraja za Krista i Crkvu. Kako ćemo mi nekoga zapaliti, ako i sami ne gorimo?

Duh je Sveti djelatan u Crkvi, ali ga mi često odbijamo i ne surađujemo s njim. A upravo su predvodnici crkvenih zajednica oni koji ili potiču ili guše djelovanje Duha. Otvorenost Duhu Svetom ne znači nipošto neki kaos, nered i samovolju. Upravo suprotno! Duh nas Gospodnji povezuje, čini jedinstvo tako da možemo nastupati zajedno, kao jedno. To je upravo željela i naša Sinoda, da nas pokrene da više nastupamo i pastoralno djelujemo jedinstveno, kako u jednoj, tako u svim župama.

Svećenici su danas osobito na udaru sekulariziranog i liberalnog svijeta koji nemilice želi ne samo oslabiti nego i uništiti Crkvu. Najbolje se svim napadima odupiremo svojim vjernim i autentičnim životom. To molimo danas, ovdje kod Majke Božje Bistričke da nas ona zagovara i da nam izmoli onu vatru Duha Svetoga koja nam je potrebna da svećenici kao dobri pastiri vode vjernike pravim putem, putem zajedništva i ljubavi.

Vjernici u svećeniku imaju pouzdanog djelitelja svetih sakramenata i u njima Božju milost koju primaju u Krštenju, u svetoj Pričesti, u svetoj Potvrdi, u sakramentu Pomirenja te u svetoj Ženidbi i Bolesničkom pomazanju. Bez svećenika ne bi bilo svete Mise, ne bi bilo svih ovih Božjih darova koji po rukama svećenika vjernici primaju. Zato je sveti Franjo rekao da bi se on, kad bi pred njega došli jedan anđeo i jedan svećenik, prvo poklonio svećeniku jer po njegovim riječim i rukama silazi među nas sam Krist u svetoj Euharistiji.

Nadalje, svećenik je i predvoditelj zajednice vjernika. On okuplja i odgovoran je ne samo za slavlje svetih sakramenata, nego on usmjerava vjernike na put Kristov. Kao što predviđa i opće pravo i naša Sisačka sinoda, župnik je odgovoran da se u župi uspostave potrebna tijela: Župno pastoralno vijeće, Župno ekonomsko vijeće i Župni Caritas. Zato je potrebno da svećenik surađuje sa svojim vjernicima. Doista nije moguće da svećenik sve sam vodi, on mora biti okružen svojim vjernicima. To se vidi već u liturgiji: ako oko župnika nema ministranata, ako nema pjevača i svirača, ako ne postoje čitači, sakristani i drugi pomoćnici u crkvi, to je znak ili samovolje svećenika ili njegove loše komunikacije s vjernicima. Ako naprotiv sve te službe postoje, i druge koje su potrebne, ako je župnik sposoban okupljati i organizirati razne aktivnosti, ali i dati vjernicima da predlažu i pokreću, u dogovoru s njim, hodočašća, molitve, klanjanja pred Presvetim, pobožnosti križnog puta, posjete svetištima, obilaženje bolesnih i starijih, znak je to dobre komunikacije svećenika i vjernika, te potrebne suradnje koja se traži za svaku župu.

Također je važno pitanje služenja svećenika u zajednici vjernika: osim službe posvećivanja (munus sanctificandi) i službe upravljanja (munus regendi), i služba poučavanja (munus docendi). Župnik je prvi kateheta u svojoj župi. On je odgovoran za poučavanje djece, mladih i odraslih u katehezi, ne samo u pripremi za sakramente Pričesti i Krizme, nego i za vjenčanje, ali i za sve dobne i ciljane skupine djece, mladih i odraslih koje se trebaju okupljati u župi i uvoditi se u otajstva vjere. Dakako, njemu mogu pomagati i katehete koji su osposobljeni da to čine, a koje on preporuči biskupu i biskup ih potvrdi da u župnikovo ime poučavaju djecu i mlade u župnoj katehezi. Ipak on mora koordinirati svu tu djelatnost i to je njegova važna odgovornost.

Dakako, i administracija, dobro vođenje crkvenih Matica krštenja, krizmanih, vjenčanih, umrlih, providiranih, vođenje blagajničkog dnevnika, spomenice i drugih knjiga koje su potrebne za uredno vođenje župnog ureda njegova je briga i odgovornost.

Župnik je danas rekoh teško biti. Pritišće javnost, protestiraju vjernici, buni se i blati nas tisak, a k tome pritišće i – biskup. Ipak, biskup je brat svima i premda prvi po odgovornosti u biskupiji, jednak je svima i spreman pomoći svakom svom svećeniku. Volio bih kada biste me, draga braćo svećenici, doživljavali tako, kao svog starijeg brata koji ima veću odgovornost za Crkvu ali je svima, a osobito vama bliz i nikada nije protiv vas nego sve čini da bude uz vas i pomaže i vama i vjernicima.

Da bismo ispunili svoju zadaću koju od nas očekuje Crkva, potrebno je moliti se, biti ljudi molitve, naša se duhovnost mora vidjeti. Ne trebamo bježati od toga i da se javno vidi i zna da župnik moli časoslov, da moli krunicu, da se klanja pred Presvetim Sakramentom, da moli pomoć Božju za svoju svetu misiju. Tada će i vjernici lakše i sami biti više duhovni i uključeni u sve pobožnosti, mise i djelatnost svoje župe.

Svog svećenika vjernici najviše poštuju kada je on svećenik. Ne kad je on zabavljač, ne kad je on onaj koji donosi duh vremena i ovoga svijeta u Crkvu, nego kad im on donosi Krista i njegov Duh u svoju župu i u društvo u kojem djeluje.

Danas smo uzeli obrazac Mise BDM, Kraljice apostola.
U prvom čitanju iz Djela apostolskih čuli smo kako su apostoli bili „jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom“ (Dj 1,14). Kad gledamo umjetničke prikaze silaska Duha Svetoga na apostole, tada je Marija uvijek u sredini, kao da ona okuplja apostole i zajedno s njima moli. Ona koja je već Duhom Svetim bila ispunjena jer je „puna milosti“, jer je začela Sina Božjega po Duhu Svetome, jer je puna Duha slušala i slijedila svoga Sina, kako u Kani tako i na Golgoti.

Molimo Mariju da ona i nas, današnje apostole, a to su: papa, biskupi, svećenici, đakoni, vjeroučitelji, vjernici laici, muževi i žene, mladi i djeca, bake i djedovi, bolesni i stariji…, okuplja u molitvi. Ona nas svojim primjerom okreće Bogu jer ona moli. Učvrstimo se, braćo i sestre, a osobito mi, svećenici, da molimo, da više i bolje molimo, da budemo češće s Gospodinom i on nam neće uskratiti svoga Duha Svetoga.

Također Marija u tom zajedništvu molitve apostole okuplja, sabire, potiče na zajedništvo i jedinstvo. Ona je nakon smrti i uzašašća Isusova Ocu među apostolima živi spomenik i podsjetnik na Krista i zato je bitno da budemo zajedno. U tom zajedništvu, što je eminentno liturgija, mi smo – okupljeni oko Marije. Ona nas usmjerava da budemo zajedno, da zajedno iščekujemo Duha Kristova, da budemo slavitelji Oca nebeskoga, dakako po Kristu, s Kristom i u Kristu koji je uvijek tu „gdje su dvojica ili trojica sabrani u njegovo ime“.

U poslanici sv. Pavla Rimljanima (Rim 5,12.17-19) apostol govori o novom čovjeku, Isusu Kristu koji je promijenio starog čovjeka, Adama. Grijeh je pobijeđen, milost se obilno darovala svima koji su otvorena srca. Mi smo, braćo svećenici, osobito odgovorni za to da milost Božje ljubavi zahvati srca vjernika, da svi znaju i saznaju kako je velik dar dan ljudima po Gospodinu našemu Isusu Kristu.

Evanđelje nam donosi Ivanovo izvješće o Isusovom umiranju na križu (Iv 19,25-27). Znamenite su Isusove riječi upućene učeniku Ivanu: „Evo ti majke!“ I zaključak evanđeliste Ivana: „I od toga časa uze je učenik k sebi.“ I mi smo dužni uzeti Mariju k sebi. Ona je i majka i kraljica svećenika jer je jedno sa svojim Sinom kojemu smo mi posvetili svoje živote. Molimo ju da trajno ostane s nama i da nam pokazuje put Gospodinu. Per Mariam ad Jesum!

Neka nam Marija isprosi da imamo dovoljno svećenika, molimo s njom za nova duhovna zvanja u našoj Biskupiji, molimo za naše svećenike da s velikim žarom i snagom Duha propovijedaju Isusa našeg Gospodina. Amen.