Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na 14. biskupijskom hodočašću u Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke
Marija Bistrica, 19. kolovoza 2023.
/Čit.: Zbirka MM, br. 20: Otkr 21,1-5a (str. 285); Rim 12,9-16a (str. 397); Iv 2,1-11 (str. 287)/
Draga braćo i sestre,
Želio bih na početku nove pastoralne godine 2023./2024. koju započinjemo s vama podijeliti svoje misli o obnovi u našoj Sisačkoj biskupiji, kako bismo ovu godinu mogli nazvati Godinom velike obnove. Riječ je o materijalnoj i duhovnoj obnovi.
Nakon Drugog svjetskog rata biskupi tada stvorene NRJ izdali su pismo svećenicima „Kako kulturno i gospodarski obnoviti zemlju“ o položaju Crkve pod komunističkom vlašću i potrebi poratne duhovne obnove u narodu, 22. rujna 1945. U tom pismu napisali su biskupi, na čelu s bl. Alojzijem Stepincem, između ostalog i ovo:
»‘Et cessavit quassatio’ (Ps 106;30)… ‘prestao je pomor’, tako su pobožno odahnuli narodi, kad su svibnja mjeseca u velikim množinama hrlili u crkve, da zahvale Bogu što su barem u Europi prestali dani najgoreg užasa… Željno žele narodi, da naskoro nastupi potpuni mir, gdje ‘više ne diže mač narod proti narodu’, gdje ‘više se ne uči ratu’, nego ‘gdje raskivaju mačeve svoje za plugove, koplja za svoje srpove’ (usp. Iz,2;4)… drugim riječima: narodi žele mir te kulturnu i gospodarsku obnovu zemlje. Ali te obnove ne možemo postići, ako prije svega ne postignemo i religioznu obnovu.
Religiozna obnova. Na nama svećenicima je, da posvetimo sve svoje snage toj obnovi; izgrađivati mir te novi socijalni nauk bez Boga značilo bi graditi na pijesku… Odakle ratna zla? Mnogi misle da je svjetski rat bio posljedica političkih razmimoilaženja naroda, na prvi pogled rekao bi čovjek, da je doista tako. Ali ako gledamo dublje, ako promatramo sve događaje svjetske povijesti u svjetlu vječnih istina, vidjet ćemo, da su ‘dani pohođenja’ bili posljedica grijeha, jer su narodi ostavili Onoga, koji je ‘fons aquae vivae’ (vrelo žive vode, op. a.)… Mjesto uzvišenih vjerskih istina, što ih čitamo u Evanđelju, narodi su si sastavljali različite ‘filozofske sisteme’, koji su bili na oko lijepi, ali u stvari raspucani bunari, što ne drže vode« (str. 253.-254.).
»Opet Kristu! U duhu poniznosti i u srcu skrušenom vratimo se dakle Kristu Gospodinu! Pokajat ćemo se i sa suzama moliti oproštenje od Njega… Kristu moramo dakle mi svećenici naročito posvetiti sve svoje snage u svrhu religiozne obnove vjernika.“
Evo tako su, među ostalim, poslije Drugog svjetskog rata biskupi tražili i materijalnu i duhovnu odnosno religioznu obnovu. Danas je kod nas potrebno ponovno to oboje. Bio je naime Domovinski rat tj. obrana od agresije, pa je potom bio potres i došle su razne oluje i nevremena… da se to stavi u red, treba duga materijalna obnova koja je teška i skupa.
Bogu hvala u našoj Sisačkoj biskupiji dobro napreduje obnova naših stradalih crkvi, kapela i župnih kuća. Tu je i jedan samostan. Ipak nismo zadovoljni što obnova obiteljskih kuća sporo napreduje, premda naš Caritas puno čini, kao i tolike udruge i crkveni redovi, pojedinci i darivatelji, da se pomogne svima a posebno najpotrebnijima, obiteljima s više djece te osobama starije životne dobi, posebno samcima.
No, potrebna je i duhovna obnova ili –kako ju nazvaše naši biskupi na čelu s bl. Alojzijem – religiozna obnova.
U našoj Sisačkoj biskupiji nalazimo se u velikoj materijalnoj obnovi. Trenutno se radi na 25 župnih crkvi, 4 kapele, 4 župne kuće i na 1 samostanu, što je ukupno 34 sakralna objekta. Još trebamo započeti obnovu na 10 objekata, što je ogroman broj od 44 sakralnih objekata, gotovo polovica svih crkvi i naših objekata u biskupiji.
Bogu hvala obnova ide dobro. Hvala i Ministarstvu kulture Vlade RH i EU, hvala svim stručnjacima – statičarima, geomehaničarima, projektantima, izvođačima, nadzornim inženjerima, tvrtkama, poslodavcima, poslovođama i radnicima… Velik je to, povijesno važan posao!
Hvala našem Uredu za kulturu, konzervatorima, arheolozima…
Ako Bog da, do kraja ove godine blagoslovio bih, odnosno posvetio gdje je bila veća šteta, one crkve i kapele koje budu obnovljene, a tijekom 2024. i ostale crkve kako budu završavane, s tim da će Katedrala vjerojatno biti dovršena 2025. čijom posvetom bismo mogli zapjevati Te Demu – Tebe Boga hvalimo i tako zaključiti tu materijalnu obnovu, u najvećem dijelu naše Biskupije.
No, neophodna je i druga, još veća obnova – a to je duhovna obnova. U tu svrhu održavamo Biskupijsku sinodu koja treba još više povezati naše svećenike i vjernike, kao i vjernike međusobno… Što se tiče biskupijske sinode, na jesen će Tajništvo sinode napraviti pregled tema i prijedloga koje su naše župe, zajednice i pojedinci poslali te izraditi tzv. Instrumentum laboris – radni dokument kao podlogu za zasjedanje Sinode. Potom će Biskupijsko vijeće odrediti kriterije za izbor i imenovanje članova sinode, te ću ja kao biskup po tim kriterijima imenovati članove i zakazat ćemo 4-5 sjednica, najvjerojatnije u korizmi 2024. Po završetku zasjedanja Sinode izradit će se zaključci koje će biskup urediti i proglasiti kao mjerodavne u posebnom dokumentu.
Također želim da se po župama i dekanatima naše Biskupije u ovoj pastoralnoj godini 2023./24. organiziraju tzv. misije, tj. jednotjedne duhovne obnove za sve župljane, čime trebaju biti obuhvaćeni svi članovi naših zajednica: djeca, mladi, bračni parovi, stariji, bolesnici te svi staleži – od poljoprivrednika i radnika do intelektualaca… Sa svima posebno treba održati duhovne susrete, kateheze, organizirati sakrament pomirenja, posjetiti bolesnike po kućama… Najprikladnija za to su tzv. sveta vremena – došašće i korizma, za što je još dovoljno vremena za pripremu. Tzv. misije možemo nazvati jednostavno „duhovne obnove“.
Za voditelje misija odn. duhovnih obnova neka župnici pozovu svećenike, posebno redovnike, za koje od Ordinarija dobiju suglasnost.
Naši svećenici neka ove Godine obnove svaki dan prije slavlja svete Mise budu pola sata na raspolaganje vjernicima za svetu ispovijed.
Neka se na svim nedjeljnim i blagdanskim misama moli za blagoslov i uspjeh Sinode te tako i obnove naše Biskupije. Prije čitanja Božje Riječi neka se pjeva pjesma „Dođi k nama, Duše Sveti!“
Neka se prije svete Mise redovito moli krunica, a jednom tjedno nakon Mise neka se izloži Presveti Sakrament na polusatno klanjanje, najbolje u četvrtak.
Osobite nakane naših molitava neka budu: duhovna obnova naših obitelji, vjernosti i ustrajnost u bračnom životu te prihvaćanje više djece u našim obiteljima, kršćanski odgoj djece i mladih, zatim za duhovna – svećenička i redovnička – zvanja, za starije i bolesne, za umiruće i pokojne.
Valja moliti i za naše hrvatske branitelje, za stradale u potresu i za civilne vlasti.
Također molimo se Bogu da se zaustavi odlazak naših mladih iz Domovine, dapače da ih se što više u nju vrati! Dakako za to je potrebno promijeniti uvjete zbog kojih su otišli – a to je i naša zadaća, cijelog našeg društva, ali i od njih se traži spremnost na žrtvu. Svi zajedno možemo to promijeniti.
Demografska obnova veoma je važno pitanje naše Crkve i naroda. Što tu možemo učiniti da ne nestanemo, da naš narod otvori svoju budućnost? Premalo govorimo o tome, a još manje činimo. Molimo se na tu nakanu, da bude više djece, da mladi ne odlaze iz Domovine, da se obnovi naš narod i opstane pred navalom konzumerizma, egoizma i raznih protunaravnih i protuvjerskih ideologija koje nasilno osvajaju svijet. Činjenica je da se na početku šk. god. uvijek izvješćuje koliko je školskih razreda manje u RH.
Ako je istina da je posljednjih 10 godina pola milijuna stanovnika manje u našoj Domovini, znači li to da do kraja ovog stoljeća u RH neće više biti ni Hrvata ni katolika?
Hodočašća su, kao ovo naše danas, također dobar način okupljanja i duhovne obnove. Mi već od početka obnove naše Sisačke biskupije organiziramo nekoliko hodočašća: u Gvozdansko (u nedjelju nakon 13. siječnja), u Kloštar Ivanić (u subotu nakon Uskrsa), 4. lipnja proslava je našeg svetog zaštitnika Kvirina kada u bazliku sv. Kvirina u Sisak hodočasti cijela Biskupija, u Zrin (u nedjelju nakon 8. rujna) i u Goru (u posljednju subotu u rujnu). Posebno je dakako ovo naše biskupijsko hodočašće na Mariju Bistricu, u petak i subotu poslije Velike Gospe – u petak na večer mladi i u subotu ujutro sve naše župe, predvođene župnicima.
Ove pastoralne godine volio bih da organiziramo i hodočašće naših svećenika /u Istru ili u Međugorje, te hodočašće vjeroučitelja.
Riječ Božja koju smo čuli nas upravo poziva na duhovnu obnovu:
Knjiga Otkrivenja (21,1-5a) poručuje nam da Bog može učiniti sve novo. On to neprestano i čini. Crkva je novi Jeruzalem, mi smo to kamenje novog Hrama ili šatora Božjeg s ljudima, nositelji nove zemlje i novog neba. Obnova je dakle Božje djelo, ali Bog traži i našu suradnju. Mi trebamo biti s Njim, u njegovu šatoru tj. u Crkvi Božjoj.
Kako nam samo lijepe pouke daje sv. Pavao u Poslanici Rimljanima (12,9-16a). To su svakako kreposti koje trebaju resiti svaku obitelj, ali koje trebaju vladati i među svim ljudima. Tako nabraja Apostol: „Ljubav nehinjena, pravo bratoljublje… poštovanje… u revnosti hitri…u duhu gorljivi, u nadi radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani…“
Neka Gospodin po zagovoru Presv. Bogorodice udijeli svima nama takvu dobrodušnost i milost dobrih odnosa sa svima!
U poznatoj zgodi iz Kane Galilejske (Iv 2,1-11) Marija prepoznaje nevolju mladenaca – kaže Isusu: „Vina nemaju!“ – i tako moli Isusa da nešto učini. A slugama govori: “Što god vam rekne, učinite!“
Možda je Marija i u nama prepoznala nedostatak vina, tj. ljubavi i radosti. Pa moli svoga Sina da nam podari ono što nam najviše nedostaje. No, i mi moramo sudjelovati i učiniti što on od nas traži. Možda nam se to čini besmisleno, kao što su sluge mislili kada su donosili vodu i njome ispunjali posude, a znali su da mladencima treba vino a ne voda. No poslušali su. Koliko mi slušamo Mariju? Vidimo da su sluge doživjeli čudo, sigurno su se divili kad su tu vodu nosili na stolove, a ljudi su to kušali i hvalili dobro vino!
Bogu ništa nije nemoguće. I kada mi zdvajamo i mislimo da ništa ne možemo on od naše nemoći može učiniti jakost, u slabosti dati nam snagu i od ničega napraviti sve!
Marija nas zove na obnovu, na obnovu naših srdaca. U ovoj godini kada se obnavljaju naše stradale crkve, kapele, kuće… mi trebamo više nego ikada obnovu naše duše, jakost naših srdaca, mir u našoj nutrini. Sve nam to može i želi dati Gospodin po svojoj svetoj Majci kojoj se utječemo jer ona zna najbolje sve naše nevolje!
Dušo duše hrvatske, Isusova Mati,
Sunce naših stradanja ne prestani nam sjati!
Amen.