Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na hodočašću Majci Milosrđa
Kloštar Ivanić, 6. travnja 2024.
Dragi svećenici, draga braćo i sestre, hodočasnici MB Majci Milosrđa!
Ovdje naš narod već stoljećima časti Blaženu Djevicu Mariju kao Majku Milosrđa. Postoji i stoljetna Knjiga čudesa u kojoj su zabilježena mnoga čudesna uslišanja koja su po Marijinom zagovoru u ovom svetištu zadobili vjernici u raznim svojim potrebama.
Pitamo se koje su naše potrebe danas s kojima smo došli pred Mariju tražeći njezinu pomoć i milosrđe njezina Sina, GNIK?
Sigurno, to su naše osobne potrebe: bolesni smo, tužni, ranili su nas naši grijesi i grijesi, nerazumijevanje i nepravde naših bližnjih, utječemo se u zagovor BD Mariji da nam pomogne svojim zagovorom. Druge su naše potrebe koje se tiču svih članova Crkve: molimo za pastire, molimo da budu vjerni, molimo da Gospodin pozove dovoljan broj mladih u duhovna zvanja, da ne ostanemo bez pastira, da nam crkve ne ostanu prazne, da mladi ne odlaze, da budu moralno i ljudski zreli, molimo za naše obitelji, da budu hrabre i da se ne boje brojnog potomstva, da odgajaju svoju djecu u vjeri u vjerskim vrijednostima i da stariji pokazuju pravi put svojoj djeci i unucima…
Molimo također danas, draga braćo i sestre, za našu zemaljsku Domovinu. Za nju su dali živote mnogi mladi naši članovi Katoličke Crkve, i upravo zbog svoje vjere bili su spremni žrtvovati i svoje živote za slobodu Domovine. A danas ta isti naš dom opustošen je pod naletom raznih vjetrova i ideologija koje ga razaraju: opustošen je jer je mladost otišla u inozemstvo, jer je na pomolu novi svjetski poredak koji uništava našu katoličku tradiciju, u kojem se više ne zna tko je otac a tko majka, tu se uvode u opticaj nazivi „roditelj jedan“ i „roditelj dva“… zbunjuju nas mnogi do danas neshvatljivi naleti ideja i ideologija koje ruše pred sobom sve što je do sada bilo neupitno vrijedno i moralno. Tako jedni zagovaraju tzv. pravo na pobačaj, čak tražeći da se isto uvede u Ustav! Pitamo se, kako može biti ubojstvo djeteta nečije pravo? Pa bilo to i majke koja to dijete nosi? Jer poznato je da je zasebno biće, dijete može imati vlastitu krvnu grupu, različitu od majke, njegovo srce kuca već od 6. tjedna poslije začeća, ima svoj vlastiti DNK različit od majčinog, to je dijete u svemu individualno biće i treba ga štititi a ne ga odstraniti, što zapravo znači: ubiti! Kada bismo bili sposobni, mi katolici organizirati se, te reći: neka sve majke koje nose svoje nerođeno dijete a ne mogu ili ne žele ga primiti tj. roditi i brinuti se za njega, računaju da ćemo mi kršćani primiti to novo stvorenje i za njega se brinuti, ako one ne mogu! Sve je više takvih zajednica i pokreta koje nude svoju pomoć i tako spašavaju brojne živote kojima je prijetilo da ih se uništi još prije negoli su rođeni. Zanimljivo reče jedan mudri mislilac: svi koji traže pravo na pobačaj, već su rođeni! Zar to nije ironija: oni koji su se rodili, jer su ih njihovi roditelji željeli, sad traže da se drugi ubiju prije negoli se rode jer ih tobože nitko ne želi. Pa i kad bi tako bilo, ima li itko pravo tražiti da se nekoga ubije? I je li to napredak ili zalazak razvoja ljudskog roda koji to uvodi u svoje zakone i tako udovoljava onima koji se ne žele ponašati odgovorno? Zar nije odgovornost preuzeti posljedice svojih čina? Ili treba ono što nam se ne sviđa – pa i one koji nam se ne sviđaju – ubiti?
Kako je moguće računati na blagoslov Božji ako se u bilo kojoj ljudskoj zajednici ubijaju nerođeni? Nisu li upravo takvi, nerođeni, od svih ljudi najugroženiji a najmanje sposobni braniti se? I tko ima pravo osuditi ih na smrt i još to reći, da je to po zakonu, ili još gore: da žene ili bilo tko ima na to „pravo“? Ne uzimaju li se preširoko i netočno tzv. ljudska prava, kad se i neke nepravedne i nemoralne prakse proglašavaju pravima, kad se dakle dopušta kao normalno i društveno prihvatljivo ponašanje ono u kojem se drugoga ubija? Je li to „novo normalno“?
Mi stojimo pred skorašnjim izborima. Pitamo se svi, kome ćemo mi katolici dati glas? Jesu li to oni koji obećavaju brda i doline, a nisu do sada napravili baš ništa, dapače samo kaos i nepravde? Jesu li to oni koji ljudskim pravima proglašavaju nemoralne i nepravedne postupke? Jesu li to oni koji se ne brinu za Domovinu i njezinu budućnost, kojima je svejedno što se događa s našom zemljom, morem, vodama i šumama? Koji u bescjenje prodaju svu društvenu imovinu, a za čije interese? Jesmo li to mi sve sposobni uopće prozreti i preduhitriti svojim izborom? Mnogo je pitanja u našoj duši i treba joj svjetlost odozgor. Molimo stoga BD Mariju da nam ona svojim zagovorom pomogne, kako u osobnom, tako i u crkvenom i uopće društvenom i narodnom životu.
Izjava komisije Justitia et pax HBK od 3.travnja o.g. dala je važne smjernice katoličkim vjernicima u kojima bi se trebali odvijati ovi izbori. Citiram: „Vjernike, kao i sve ljude dobre volje u Hrvatskoj, pozivamo da u izboru svojih kandidata vode računa i o vrijednosnim i svjetonazorskim pitanjima poput poštovanja vjerskih sloboda u javnom životu, poštovanja života od trenutka začeća do naravne smrti, neradne nedjelje, kao i sve prisutnije pitanje rodne ideologije, itd.“
Također je vrijedno istaknuti i sljedeće rečenice spomenute Izjave: „Međusobno optuživanje, diskreditiranje drugih političkih opcija i njihovih kandidata za Hrvatski sabor, kršenje ustavnih odredbi i narušavanje ustavno-pravnog poretka države nisu ponašanja koja zaslužuju povjerenje građana, a imaju i iznimno negativan odgojan učinak na sva područja društva: od obiteljskoga života preko škole do javnoga i osobito svakodnevnoga života. Takva ponašanja nisu jamac sigurnosti i stabilnosti države i naroda u svjetlu zahtjeva općega dobra svih građana. Pozivamo stoga sve sudionike izbornog procesa da poštuju nepovrjedivo dostojanstvo svake ljudske osobe i pritom očuvaju dostojanstvo politike te pruže primjer političke kulture i zrelosti političkog ponašanja, jer se u demokratskom društvu samo na taj način legitimno stječe povjerenje građana.“
Dakako, veoma je važno naglasiti i zauzimanje Crkve protiv korupcije i svih društvenih nepravdi koje se događaju u našoj zemlji. Među hitne probleme Komisija je također stavila na prva mjesta: pitanje demografije i problem s migrantima. Sve su to teme koje se svih nas tiču i zbog kojih se moramo svi potruditi izabrati vodstvo koje će vidjeti te probleme i rješavati ih na način kako to mi katolici vidimo jer nam je na savjesti dobro naroda, a sve na temelju socijalnog nauka Crkve, koji se zalaže za opće dobro, dostojanstvo osobe, solidarnost i supsidijarnost.
„Vjera, naime, nije samo privatna stvar pojedinca već uključuje idruštveno-socijalnu dimenziju te se očituje i u suodgovornosti za opće dobro društva i države. Izlazak na izbore jedan je od načina očitovanja te suodgovornosti”, napisala je Iustitia et pax.
Marija, koju u ovom svetištu častimo, naziva se Majkom Milosrđa. Sutra čitava Crkva katolička, po odluci sv. Pape Ivana Pavla II. slavi Nedjelju Božjeg milosrđa. Jasno nam je da je milosrđe vlastito postupanju Božjem, da je Bog jedini koji može dati nekome svoje milosrđe, a koji je pogriješio, koji je učinio nešto za čim žali i želi promijeniti, a više ne može jer je došlo poslije tog krivog postupka još mnogo drugih postupaka i odluka, djelatnosti i čina koji se ne mogu više ispraviti. No, Bogu je sve moguće. On i krivim crtama ravno piše.
Zato zamolimo Mariju, koja svojim moćnim zagovorom može utjecati na Božje odluke, da nam po njoj Gospodin udijeli svoje milosrđe, da nam se smiluje jer smo griješili, jer ga nismo slušali, jer smo išli svojim putem a od njega se udaljili.
Marija je kadra svojim zagovorom, svojom molitvom, a prije svega svojom ljubavlju prema Bogu i nama ljudima, nama ljudima pomoći. Zato ju i zovemo u litanijama lauretanskim „pomoćnicom kršćana“. Otkad je Gospodin Isus na križu svoju majku dao Ivanu, svom ljubljenom učeniku, za majku i otkad se apostol Ivan brinuo za Mariju, i svi mi koji smo ljubljeni Isusovi učenici dobili smo tu zadaću: brinuti se za Mariju. Međutim, njezine su zemaljske potrebe prestale otkad je ona na nebo uznesena i ustupile su mjesto njezinoj brizi za nas ljude. Tako doista s pravom možemo nju zazivati i moliti da nam svojim zagovorom pomogne! A upravo Knjiga čudesa u ovom svetištu, ali i povijest svih marijanskih svetišta, svjedoči o nebrojenim milostima koje su vjernici primili od Boga po Mariji.
Stoga smo i mi danas ohrabreni moliti Mariju za pomoć i milosrđe Božje. Ona nam je donijela Sina Božjega na svijet, ona može i nama izmoliti potrebne milosti za koje se molimo, bilo u osobnom, obiteljskom, crkvenom i narodnom životu. Učinimo to s pouzdanjem i bit ćemo uslišani. Amen.