Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na Hodočašću Majci Milosrđa
Kloštar Ivanić, 27. travnja 2019.
Draga braćo i sestre hodočasnici,
Ovogodišnje je hodočašće naše Sisačke biskupije u svetište Majci Milosrđa u Kloštar Ivanić obilježeno osobito prisutnošću mladih. Naime, ova je pastoralna godina posvećena mladima, o mladima je prošle jeseni, u listopadu raspravljala biskupska sinoda u Rimu, a prije mjesec dana /25.3.2019./ papa Franjo izdao je apostolsku pobudnicu „Christus vivit – Krist živi“ upravo kao zaključak tih rasprava. Stoga, osobito dobro došli, mladi i koji se mladima smatrate! S vama želim razmišljati, i vama uputiti posebnu poruku.
Želimo danas također slušati Božju Riječ, pročitanu u čitanjima Pisma.
Također želimo ovdje kod Majke Milosrđa, uoči blagdana Božjeg Milosrđa koji se slavi sutra na Bijelu nedjelju ili Mladi Uskrs, razmišljati o poruci milosrdnog Oca i naše milosrdne majke Marije.
I. Mladima je svojstveno da se odlučuju za nešto veliko i da se bore za ideale. Tako se na biskupskoj sinodi lani u Rimu govorilo o „mladima i razlučivanju zvanja“. Mladi su doista pred izborom: kao na raskrižju, kad dođeš pred nekoliko putova, a ti trebaš izabrati jedan. Često na tom mjestu mladi zastanu, u nedoumici. Kad pitate osmoškolce što žele biti, mnogi ne znaju odgovoriti. Kad zatim pitate srednjoškolce koji će fakultet upisati, također mnogi još traže svoj put. Pa i kad mladi već studiraju izabrani studij, mnogi ne znaju hoće li ga završiti i što će biti poslije kad steknu diplomu. A onda mnogi se ne mogu zaposliti i traže se još nekoliko godina. Da ne govorim o tome da se mnogi ne znaju odlučiti za svoj životni korak, hoće li stupiti u brak ili se uputiti putem svećeništva ili redovništva. Pa i kad to uspiju, neki odustaju na pol puta, kolebaju se, nisu sigurni što je njihov put.
Zato je potrebno moliti se za mlade, da im Duh Sveti rasvijetli pamet, da spoznaju za što ih je Bog obdario posebnim talentima i za što ih je izabrao, te da se hrabro upute tim putem, i da se ne okreću natrag kad jednom krenu. Premda sam rekao da se mnogi ili neki kolebaju, riječ je o jednoj klimi ili ozračju koje je stvoreno, a koje zahvaća dapače sve mlade da oni – u mnoštvu ponuda, ali i zavođenja i manipulacija – ne znaju što hoće i mogu pa su neodlučni.
Papa Franjo u pobudnici „Christus vivit“ kaže da su svi mladi pozvani na prijateljstvo s Isusom: „Temeljna stvar je razlučiti i izabrati ono što želi Isus od svakog mladog čovjeka, a prije svega njegovo prijateljstvo. To je temeljno razlučivanje. U razgovoru uskrsnulog Gospodina i njegova prijatelja Šimuna Petra bilo je veliko pitanje: ‘Šimune, sine Ivanov, voliš li me?’ (Iv 21,16) Drugim riječima: voliš li me kao prijatelj? Poslanje koje je Petar primio da se brine o njegovim ovcama i janjcima bit će uvijek u odnosu prema ovoj darovanoj ljubavi, ljubavi prijateljstva.“ (CV, 250)
Nadalje, Papa još navodi i suprotni primjer o susretu Gospodina s bogatim mladićem (Mk 10; Mt 19), koji je jasno izjavio što je od rane mladosti sačuvao, ali nije bio spreman ostaviti mnoge stvari koje je posjedovao… Kao što je papa Franjo u Panami ovog siječnja rekao mladima, „Isusov život nam daje povijest ljubavi, povijest života koji se želi ispreplesti s našim i uhvatiti korijena u svakom od nas…“ (CV, 252)
Papa nadalje tumači mladima da je važno da ne traže svoj put samo za sebe, nego ono što je dobro za druge: „Ovaj misionarski poziv tiče se našeg služenja drugima. Jer naš život na zemlji zadobiva svoju puninu kada se preobražava u darivanje…“ (CV, 254) Taj, kako Papa kaže, misionarski poziv znači „biti za druge“, temelj je svakog kršćanskog poziva koji može biti ljubav u obitelji ili poziv na posebnu posvećenost života. Oba su poziva sveta jer su od Boga. Treba se odazvati u ono na što nas Bog zove.
Molimo se, dragi mladi, danas kod Majke Milosrđa za vas, da znate čuti i poslušati Božji glas i poziv koji je on predvidio za vas. Imajte hrabrosti odazvati se, odlučiti se i strpljivo i s ljubavlju ostvarivati Božji i svoj izbor.
II. Božja Riječ nas danas ispunja radošću zbog Kristova uskrsnuća i njegova poslanja.
Apostoli – čuli smo u prvom čitanju – moraju odgovarati židovskim glavarima, starješinama i pismoznancima zbog toga što propovijedaju po Jeruzalemu ime Isusovo. Na njihovu riječ dogodilo se i čudo, ozdravljenje. I sad vijećaju glavari i i pitaju se: „Što ćemo s tim ljudima?“ Odlučili su da im zaprijete da nikomu više ne govore o imenu Isusovom. Međutim Petar im hrabro odgovori: „Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.« Kako jasno, kako hrabro! Petar je uvjeren u ono što je vidio i čuo, on je vidio Gospodina uskrsnuloga i čuo njegov nalog, i zato radije sluša Boga nego ljude.
I na nama je, braćo i sestre, da puni radosti zbog Krista uskrsnuloga i živoga, i mi hrabro naviještamo istinu. Istinu o sebi, istinu o našim obiteljima, istinu o našoj Domovini. „Doista mi ne možemo ne govoriti…“ ali naš govor treba biti svjedočanstvo o onome što se dogodilo, što se nama dogodilo!
Vidimo u Evanđelju po Marku (Mk 16, 9-15) kako uskrsnuli Isus prekorava nevjeru i okorjelost srca što apostoli ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. I reče im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.«
Poslanje učenika i Isusovo uskrsnuće idu zajedno, jedno bez drugog ne mogu: tek kad je Isus uskrsnuo, on šalje svoje učenike da idu po svem svijetu i navješćuju njegovu radosnu vijest. Naime, ta je radosna vijest upravo istina da je Isus živ – Christus vivit!
Od te se vjere živi, ta istina može ispuniti naša srca najvećom radošću i promijeniti naše slabe i nesigurne korake, da koračamo hrabro i sigurno. On nam daje snagu za život. Ima jedna pjesma – zove se „Gdje je put za raj“ – koja, ako se sjećam, ide ovako: „Kakva te to svjetlost okružuje, /kojom snagom živiš ti, /kakva te to ljubav nadahnjuje /da pravim putem ideš ti?“ Ta svjetlost, ta snaga i ta ljubav za naš život – Krist je uskrsnuli, on nas vodi pravim putem. Njega slijedimo!
III. I na kraju Nedjelja Božjeg milosrđa u svetištu Majke Milosrđa.
Božje je milosrđe bez mjere, i majka Isusova Marija upravo je zato majka Milosrđa što je to Božje milosrđe – sam Gospodin Isus koga je ona rodila i nama darovala.
Stoga ovih dana radosno pjevamo: Kraljice neba, raduj se!
Himan „Regina coeli laetare“ završava usklikom: „Gaude et laetare, Virgo Maria, alleluia! Quia surrexit Dominus vere, alleluia! – Raduj se i veseli, Djevice Marijo, aleluja – Jer uskrsnu Gospodin uistinu, aleluja!“
Veće radosti nije mogla iskusiti nego svoga sina vidjeti živa, u slavi. On je svojim uskrsnućem obradovao slomljena srca Marije Magdalene i žena, apostola i učenika svojih, a najviše njezino koje je „probo mač boli“.
U zajedništvu s Marijom slavimo Božje milosrđe. Ono je sažeto u raspetom i uskrsnulom Gospodinu. Njegovo je milosrđe iznad sve pravednosti i kazne koju bismo svojim grijesima zaslužili, ali Gospodin je zato umro za nas i uskrsnuo radi našega opravdanja da nam oprosti naše grijehe. A naš je najveći grijeh ako ne vjerujemo da nam je on sve oprostio za što smo ga zamolili, za što smo se pokajali. On nam ponovno vraća dostojanstvo i čast svojih sinova i kćeri, on nas milosrdno prima, poput onog oca u Isusovoj prispodobi o rasipnom sinu koji se ocu vraća…
„Milosrđe“ – latinski se kaže: „misericordia“, u grčkom je to „eleos kardia“, što daje malo drukčije značenje – to jest ne toliko „milo srce“ koliko „srce koje se smiluje, smilujuće srce“.
Krist se došao smilovati svim ljudima, cijelom čovječanstvu donijeti mir, spasiti nas od vječne smrti, darovati nam svoga Duha, duha ljubavi da bismo mogli biti njegovi učenici i vršiti njegove zapovijedi, on nas uvodi u kuću Očevu, gdje je otišao pripraviti nam mjesto, jer on želi da budu s njim oni koje mu je dao Otac … on poziva i nas u svoje kraljevstvo nebesko, u Božji svijet jer nas želi pobožanstveniti… Sve je to čista milost, gratia gratis data, kako je rekao sveti Augustin: sola gratia tua! Bez Božje milosti ne možemo se Bogu svidjeti, jer samo nas on može učiniti dostojnima. Na nama je da taj njegov bespatni dar primimo i uzvratimo mu svojim djelima zahvalnosti, vjernosti, ljubavi…
Marija je ne samo Isusova majka nego i njegova prva učenica, suradnica u otkupljenju i stoga Majka Milosrđa. Jer Milosrđe je drugo ime za Isusa, za Otkupitelja, za našeg Spasitelja. Marija je tako tijesno povezana s Isusom da bez njega nje ne bi ni bilo, a opet Bog je tako htio da ni bez nje ne bi došao Spasitelj. Per Mariam ad Jesum – po Mariji k Isusu! To je danas i naš put: doći po Mariji i s njom do Isusa uskrsnuloga, Isusa milosrdnoga, Isusa našeg Spasitelja – kako bi rekla pjesma: našeg spasa /pisano i velikim i malim slovom: Spas = Spasitelj; spas = spasenje.
Poput apostola ni ona nije mogla šutjeti o tome što je doživjela, čula i vidjela. No ona je to svjedočila svojom poniznom šutnjom i tihom ljubavlju. Ona to svjedoči i propovijeda u našim svetištima u Crkvi Božjoj.
Neka za nas moli, za naše mlade, za njihov izbor, životne odluke, za opredjeljenje za Krista! Neka moli za našu Biskupiju, neka nas sve obujmi milosrđem svoga Sina! Neka nas dodirne ta neizmjerna ljubav, oproštenje, naše spasenje, da se s Marijom i mi radujemo.
Amen.