Homilija na Duhove 2017.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na blagdan Duhova/Krizma u katedrali

Sisačka katedrala, 4. lipnja 2017


/Dj 2,1-11; Ps 104,1ab.24ac.29bc-31.34; 1Kor 12,3b-7.12-13; Iv 20,19-23/

Dragi krizmanici, draga braćo i sestre,

Danas je poseban dan: blagdan kojim čitava Crkva slavi silazak Duha Svetoga ujedno je dan primanja svete Potvrde kojom se upravo podjeljuje dar Duha Svetoga i punina njegovih darova. Također po datumu, danas je 4.lipnja, dan nebeskog rođendana našeg zaštitnika svetog Kvirina, sisačkog biskupa i mučenika.

Znamo da je, prema Izaiji proroku, Bog odlučio ispuniti svoj narod duhom mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega. To je sedam darova Duha Svetoga, za koje je bl. Alojzije ovako je molio:

Duše Sveti Tješitelju, dođi u moje srce sa svojom milošću i svetom ljubavlju i daj mi dar mudrosti; da sa slašću razmatram Božje istine i da mi Bog bude jedino mjerilo u prosuđivanju svih božanskih i ljudskih stvari.

Daj mi dar razuma; da što dublje zaronim duhom svojim u otajstvo svete vjere koliko je to u ovozemaljskom vremenu moguće.

Daj mi dar savjeta; da se uklanjam zasjedama đavla i svijeta, a u dvojbi da uvijek prigrlim što je više na slavu Božju i naše spasenje.

Daj mi dar jakosti; da osobitom odlučnošću svladam sve napasti i ostale zapreke u duhovnom životu.

Daj mi dar znanja; da pravo spoznam što i kako treba vjerovati i da ne bih zastranio u duhovnom životu.

Daj mi dar pobožnosti; da Bogu, svetima i službenicima Crkve dužno štovanje i čast iskazujem, a nevoljnima za ljubav Božju u pomoć pritječem.

Daj mi dar straha Božjega; da se čuvam grijeha, bojeći se uvrijediti Boga iz sinovskog poštovanja prema Božjem Veličanstvu.“

I mi se pridružimo danas ovoj molitvi i posvojimo je, neka bude naša. Jer bez Duha Svetoga i njegovih darova, ne možemo živjeti kao kršćani.

Kada su apostoli primili Duha Svetoga, kojega im je obećao Isus, oni su bili radosni, slavili su Boga i nisu se više bojali za sebe nego su hrabro svima govorili o Isusu. Evo, to je ukratko i naša zadaća, a mogli bismo reći i definicija kršćanina: biti radostan, svojim životom slaviti Boga i biti hrabar u svjedočenju Krista.

  1. Sveti Ivan u evanđeoskom izvješću o susretu apostola s uskrsnulim Gospodinom kaže: „I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.“ I mi se trebamo obradovati, biti radosni jer radost je plod Duha Svetoga. On nas unutarnjom vatrom ražaruje da budemo radosni što smo kršćani. Mi znamo da postoje različiti uzroci čovjekova veselja, ali samo je Duh Sveti kojega daje Isus onima koji ga ljube, uzrok prave, duboke radosti. Mi ne želimo biti radosni samo kratko, jedan čas ili jedan dan – a poslije dođe ili tuga ili mamurluk ili depresija, ne! Naša radost treba biti potpuna i trajna. A uzrok joj može biti samo svijest da nas Bog voli, da se Bog brine za nas, da smo ljubljena Božja djeca koju on, naš dobri Otac nikada neće napustiti niti zaboraviti. I što god nam se dogodilo, i kad će nas Bog i život kušati, kad ćemo dapače morati i trpjeti i nositi svoj križ, znat ćemo da nas On nije napustio, jer on je s nama po svome Sinu Isusu, našem Spasitelju, u Duhu Svetome. „Radujte se, ponavljam, radujte se uvijek!“, kaže sveti Pavao.
  2. Život prolazi, ali on nije besmislen niti slučajan. Život je dar Božji i prilika da u vremenu koje nam je dano upoznamo i zavolimo Boga, ljude i sebe, te da naš život bude slava Bogu, kako je lijepo rekao već davni crkveni otac sv. Irenej: „živi čovjek je slava Božja“. Ali ako činimo što Bog želi, tada smo mi živi govor o Bogu i njemu smo na slavu jer ga svojim ponašanjem proslavljamo. Kao i svoje roditelje i učitelje, i svoj narod. Ako smo dobri i pošteni, ako marljivo i predano radimo i postižemo ono najbolje što možemo, na ponos smo svojim roditeljima, našim učiteljima, našim vjeroučiteljima i svećenicima, ali ako nismo takvi, tada svojim životom nismo na čast onima koji nas vole. Tako je i s Bogom: on je puno uložio u nas, u naš život, on se raduje svakom našem uspjehu i želi da budemo sretni ljudi, da idemo kroz život uzdignuta čela. On je ponosan na nas, svoju djecu. Zato ga molimo da nam podari svoga Svetog Duha koji je jedini kadar učiniti našu volju sukladnu Božjoj volji, koji je jedini sposoban naše slabe sile ojačati i od nas učiniti lijepo umjetničko djelo.
  3. Hrabrost koju su pokazivali učenici, kada su primili Duha Svetoga, on ulijeva i u nas. I mi smo često prestrašeni i nesigurni, često naši koraci nisu učinjeni u pravom smjeru, ali snaga za naš kršćanski život je upravo Duh Sveti i on može osnažiti naš duhovni život. On je ona nutarnja motivacija i snaga za život. Kad razmišljam o našim hrvatskim braniteljima, koji su u nemogućim uvjetima obranili i oslobodili našu Domovinu u nedavnom ratu koji je Hrvatskoj bio nametnut kada je naša zemlja bila najslabija, razoružana, bez sredstava da se brani, a još su joj nametnuli i međunarodnu zabranu naoružavanja, tada nisu Hrvatsku mogli obraniti nikakvi topovi ni oružje materijalno i fizičko. Bilo je to samo veliko srce čitavoga naroda i neizmjerna hrabrost naših branitelja koji su radije ginuli za slobodu negoli dopustili nepravdu. I tako je Hrvatska spašena. To trebamo uvijek ponavljati, osobito vama, dragi mladi koji ste već rođeni poslije tih događaja. Ali vaši roditelji i moja još starija generacija, koji smo to proživjeli, znamo da je to bilo čudo Božje. Ali čuda su moguća, kada Duh Božji, duh Božje snage prebiva u ljudima, u njihovim srcima. Tada su oni nepobjedivi. Takvu hrabrost Bog želi dati i svima vama danas, kada vam dariva svoga Duha. On je duh hrabrosti koji će vas voditi da činite dobro, da se ne umorite u dobru, da dobrom pobjeđujete zlo. I da uvijek svjedočite za Krista, da ga nikada ne zatajite, da ga nikada ne ostavite. Vjerni Kristu ostat ćete kršćani koji će uvijek i u svakoj prilici biti svjesni da njemu pripadate.
  4. Sveti Kvirin, naš biskupijski zaštitnik, bio je sisački biskup krajem 3. stoljeća. A onda je 303. godine započeo progon cara Dioklecijana u kojem su stradali mnogi kršćani te je i biskup Kvirin bio uhvaćen i na sudu primoravan da se odrekne Krista a prihvati cara kao svoga boga. On je to odbio i zato bio osuđen na smrt. Tu hrabrost da izdržite u vjeri i ne odreknete se Krista moli i vama, dragi krizmanici. Ne znam kakve kušnje došle, one nisu kadre odijeliti nas od Krista, ako u nama boravi Duh Sveti.

Iskreno vam želim, da uz darove Duha Svetoga, budete uvijek radosni, da proslavite Boga svojim životom i hrabri u ispovijedanju svoje vjere, u svjedočanstvu da njemu pripadate. Zato vam molim silazak Duha Svetoga, da vaša mlada srca on ispuni i uvijek vodi. Amen.

Pin It on Pinterest