Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Dan Sisačko-moslavačke županije

Crkva Sv. Martina Biskupa, Martinska Ves, 11. lipnja 2015.

Poštovani predstavnici civilne vlasti: sisačko-moslavački župane gosp. Ivo Žinić, zamjenice župana gđo Anita Sinjeri-Ibrišević, zamjeniče župana gosp. Mario Piletić, poštovana gđo Marijana Petir – zastupnica u EU parlamentu, poštovana gđo Ivanka Roksandić, predsjednice skupštine SMŽ, poštovani narodni zastupniče u Hrv. saboru gosp. Branko Hrg, predsjedniče HSS-a, poštovana župani – zagrebački gosp. Stjepan Kožić, križevačko-koprivnički gosp. Koren, predstavnici HV, HP, mjesne vlasti, gosp. načelniče općine, vodstvo Osn. Škole A. i S. Radić, gđa ravnateljice, poštovani gosp. župniče, članovi udruga iz Domovinskog rata, dragi hrv. branitelji, poštovani članovi obitelji poginulih i nestalih u DR, draga braćo i sestre u vjeri!

Danas, 11.lipnja, na dan rođenja braće Antuna i Stjepana Radića, SMŽ slavi svoj dan. Stoga vam čestitam, dragi župane s vašim suradnicima, Dan županije! Čestitam i svim stanovnicima i svima vam želim i molim da SMŽ napreduje u poštenju, u radu i uspjesima na svim područjima, želim da se smanji nezaposlenost, da se prvenstveno pokrenu svi ljudi u činjenu dobra, u solidarnosti i da svi pridonosimo  boljitku ukupne zajednice.

Upravo o tome govore nam i čitanja koja se čitaju na današnji blagdan sv. Barnabe apostola.

U današnjem prvom čitanju iz Djela apostolskih (Dj 11, 21b-26; 13, 1-3) čitamo kako  „Velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.“ Potom, kaže sv. Luka,  „vijest o tom doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju“. Iz ovih riječi možemo zaključiti kako se Crkva širila ne samo propovijedanjem apostola, dakle, onih koji su bili vođe u Crkvi, nego i običnih vjernika koji su već proširili vjeru u Antiohiji, a kad su to apostoli saznali, poslali su iz Jeruzalema Barnabu da vidi što je to i da ih pouči. On se obradovao kad je ustanovio da je to zajednica koja ispravno vjeruje i slavi Gospodina, no ostao je s njima, te ih zajedno sa sv. Pavlom godinu dana poučavao i utvrđivao u vjeri. Još se kaže da se „u Antiohiji učenici najprije prozvaše »kršćanima«“.

Poučak Antiohije je dakle da se dobro širi i odozdo, da se – štono bismo mi danas rekli – treba poštivati demokracija. Naime, ne ovisi sve o političkim ni drugim vođama u jednom narodu, nego sam taj narod zna i može često sam puno toga dobroga pokrenuti i voditi, organizirati i živjeti, a na vođama je da to vide i priznaju, da se tome raduju i da ih potom usmjeravaju i predvode. Dakle, ne ovisi sav život o vođama.

Mi smo narod koji je trebao i treba dobre vođe. Među takvima su sigurno Antun i Stjepan Radić, sinovi ove župe, ove naše Posavine, sinovi sela i veliki domoljubi, ljudi koji su stekli velik i širok pogled na život, školovali se u domovini i u inozemstvu, stekli mnoge prijatelje, ali se znali oduprijeti i boriti protiv mnogih neprijatelja. Oni su bili i često zatvarani, osobito Stjepan Radić, ali nije se pokolebao niti odstupio od svojih zahtjeva da i hrvatski narod ima pravo, kao i svaki drugi, živjeti u slobodi i miru. Međutim, htio bih to naglasiti: oni su bili učitelji običnoga puka jer su bili blizu svome narodu, svakom malom čovjeku, osjećali su njegove probleme i potrebe i artikulirali su ih u zahtjeve čitavoga naroda.

To je pouka i za sve koji su u politici i na čelnim mjestima u društvu, i danas u našem hrvatskom društvu: treba biti bliz čovjeku, osluškivati njegove potrebe i dati prostora njegovim opravdanim zahtjevima.

Evo tako je sv. Barnaba došao u Antiohiju graditi na onome što je već našao, tome se obradovao i na tome nastavio. Prvo je dakle zaživjela kršćanska zajednica, zajednica koja vjeruje u Krista, odozdo, od propovijedanja i svjedočenja bezimenih navjestitelja Evanđelja, da bi potom apostoli to prihvatili i na tome nastavili izgrađivati Crkvu.

Ako i na području narodnog života i politike u našem narodu naši vođe budu danas i sutra u tome slijedili primjer Antuna i Stjepana Radića – a koji su u tome slični sv. Barnabi – tada i naša domovina može računati da će napredovati. Inače, ako bi bilo obrnuto – a to na žalost često jest slučaj u nas – tj. da bi narod morao slijediti vođe, tada bi se mogla primijeniti ona latinska izreka Caecus caecum sequere et – kada slijepac slijepca slijedi, oba padaju u jamu.

Tekst iz Evanđelja po Mateju (Mt 10, 7-13) govori o Isusovom poslanju apostola. U tom govoru Isus šalje učenike i daje im jasne upute, zadaće, što im je činiti. Kaže: »Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!“ Kako su to sjajne riječi i upute! Treba ne samo govoriti, propovijedati, nego i činiti djela dobrote, pomaganja, zbrinjavanja. Treba jednom riječju služiti bližnjima za njihovu korist. Osobito jasno odzvanjaju njegove riječi: Besplatno primiste, besplatno dajte!

Na te se riječi nadovezuje još jasnija zapovijed: „Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina,

ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje…“ Isus traži potpunu raspoloživost za druge, traži da se zato njegovi učenici ne brinu za sebe. Oni ne smiju u službi drugima stjecati vlastitu korist, nego misliti samo na korist bližnjih kojima služe. Zna Isus da se ljudi brinu, svaki za sebe, pa dodaje – nakon uputa da ne smiju stjecati vlastite koristi – da je vrijedan radnik svoje plaće. Time ih tješi i obećava im da će se on za njih pobrinuti, a oni neka se brinu za druge.

Nije li to i te kako primjenjivo i na političare? Oni su preuzeli javne službe i ne bi se smjeli brinuti za sebe, već za dobro naroda kojemu bi trebali služiti a ne njime gospodariti.

Sjećam se jednog razgovora prije zadnjih izbora u SMŽ. Jedan mi politički čelnik reče kako bi on ušao u jednu koaliciju, ali pod uvjetom da mu veća stranka obeća jedno važno mjesto u budućoj vlasti. Ja sam ga tada upitao, zašto to traži? Odgovorio mi je da on ne može inače svojim članovima objasniti zašto bi ulazili u tu koaliciju, ako zauzvrat ne bi nešto dobili. – A mi? Pitao sam se ja, što ćemo mi kao narod dobiti? Pa mi smo većina, najveći broj ljudi koji nismo ni u jednoj stranci.

Doista što je važnije: hoće li biti zadovoljene želje pojedinca da on ostvari svoje želje te zasjedne na neko unosno mjesto od čega će imati osobnu korist ili je važnije što će time dobiti narod kojemu je sve teže i koji vapi za čestitim ljudima i rješenjima u teškim prilikama u kojima se nalazi?

Meni se čini da je bolji političar onaj koji se žrtvuje za dobro naroda i pomaže da svima bude barem malo bolje, pa makar i njemu bude na početku nešto manje dobro, negoli obrnuto kada se trudi da bude bolje njemu bez obzira što će narodu biti gore a ne bolje. Narod će međutim prepoznati prave nakane, pa će nagraditi one koji doduše neće u početku profitirati za sebe i svoju skupinu, ali će svi profitirati pa će na kraju i samom tom pojedincu biti bolje, premda ne ni toliko brzo ni toliko puno.

Oni koji su na čelu naroda moraju misliti na narod a ne na sebe. Svaki puta kad se pri donošenju odluka upitaju: hoće li time biti bolje samo meni ili mojoj skupini, ili pak će biti bolje svima, neka prvo slijede ovaj put koji su nam pokazali najbolji narodni vođe kao Antun i Stjepan Radić koji su se žrtvovali za narod, ali su ostali za uvijek veličine i primjer za sve koji su na čelu naroda da ih slijede.

Molimo danas sv. Barnabu apostola da naši političari znaju osluškivati i slijediti potrebe naroda, da mu služe i pomažu. Budimo zagledani danas u primjer braće Radić koji su se žrtvovali za dobro naroda, a nisu mislili na sebe i samo na svoje dobro, kako često mnogi danas čine.

Neka Gospodin naš Isus Krist koji se sam žrtvovao za sve nas bude naša snaga da poput svetih apostola njega slušamo i slijedimo, da ne stječemo prvenstveno korist za sebe, nego na prvom mjestu mislimo kako ćemo služiti ljudima, da osobito naši političari uvijek prije svega misle što učiniti da to koristi našem hrvatskom narodu, a ne tek njima i da nesebično služe svome narodu. Molimo na današnji dan za sve ljude naše Županije, molimo i za pokojne Antuna i Stjepana Radića i tolike domoljube i branitelje koji su se žrtvovali za našu Domovinu. Neka nas sve vodi, čuva i blagoslovi Trojedini Bog!

Amen.