Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na Dan posvećenog života
Glina, crkva sv. Ivana Nepomuka, 1. veljače 2026.
Draga braćo i sestre,
osobito dragi redovnici i redovnice, Bogu posvećene osobe u našoj Sisačkoj biskupiji na čelu s povjerenikom fra Robertom Ćibarićem,
Danas su zapravo ove nedjelje dvije proslave: i Dan života jer je prva nedjelja u veljači, i anticipacija Dana osoba posvećenog života.
Samo želim napomenuti kako za Dan života poruka naših biskupa je da se trebamo zalagati za život od njegova začeća do prirodne smrti. Na tom je tragu i poruka nadbiskupa zagrebačkog Dražena koji je jučer u zagrebačkoj katedrali na ređenju biskupa Marka i Vlade njima, ali i svima nama poručio, da moramo biti glas onih koji nemaju glasa: nerođenih, progonjenih, obespravljenih…
Blagdan Prikazanja Gospodinovoga u Hramu dan je osobite molitve za sve redovnice i redovnike te za nova redovnička zvanja u Crkvi. Taj blagdan zovemo i Svijećnicom jer je to 40. dan od Isusova rođenja, dan prikazanja Krristova u Hramu. Tada je, kako smo čuli u evanđelju po Luki (Lk 2,22-40), Isus bio prikazan u Hramu, a prorok starac Šimun je ispjevao prekrasni himan: „Nunc dimittis servum tuum Domine secundum verbum tuum in pace – Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodine, po riječi svojoj u miru.“ Starac Šimun iščekivao je Spasitelja i obradovao se njegovom dolasku te je ushićen zahvaljivao Bogu što je vidio Mesiju i što sada može u miru umrijeti. Tom je prigodom nazvao Isusa: „svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga“. Isus je to Svjetlo svijeta, on prosvjetljuje svaki narod ne samo izraelski.
No, pita prorok Malahija (Mal 3,1-4), „tko će podnijeti dan njegova dolaska?“ Naime, Gospodin dolazi da pročisti sinove Izraelove kao zlato i srebro.
I nama je to, braćo i sestre, a osobito redovnicima i redovnicama ispit savjesti: jesmo li mi svjetlo? Znamo li mi u tami ovog svijeta, u tami vlastitih lutanja i tami ljudskih srdaca paliti svjetlo, donositi Isusa, Svjetlo na prosvjetljenje svih naroda?
Za Krista autor Poslanice Hebrejima (Heb 2,14-18) kaže „Trebalo je da u svemu postane braći sličan… Doista, u čemu je iskušavan trpio, može iskušavanima pomoći.“
Šimun reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«
To nam govori o nužnosti trpljenja koje je i sam Sin Božji na zemlji morao prihvatiti, kao i njegova bezgrješna majka Marija. Sigurno bilo je za nju u njezinom životu više tih križeva, mačeva koji su joj proboli dušu, ali najgori je svakako bio onaj koji joj je probo dušu kad je pod križem gledala svoga Sina kako raspet umire na križu.
Sjetimo se tu svih majki koje su morale doživjeti smrt svoje djece, bilo od ratnog stradanja, bilo od bolesti i drugih uzroka. Najteže tada pati upravo majka, dakako i otac. Roditelji su posebno pogođeni trpljenjem svoje djece, i kad ne uspijevaju u životu, kad dožive probleme u odrastanju, u ženidbi koja se raspada, u upadanje u droge i ovisnosti… No, Marija je znala da njezin Sin trpi za spasenje svega svijeta i svakog čovjeka. I zato je stajalo uz njega pod križem.
Uime Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života, mons. Zdenko Križić, predsjednik i uime Hrvatske redovničke konferencije, s. Lidija Bernardica Matijević SSFCR, predsjednica uputili su PORUKU ZA DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA, 2.2.2026. U njoj ističu da ovogodišnji Dan posvećenoga života 2026. godine slavimo s još uvijek svježim dojmovima na prošlu, 2025. godinu, koju smo proslavili kao redovitu jubilejsku godinu u čitavoj Crkvi s geslom „Hodočasnici nade”, a biblijsku poruku „Nada ne razočarava” (Rim 5,5) papa Franjo, koji je preminuo na Uskrsni ponedjeljak (21. travnja 2025.), izabrao je za početne riječi bule kojom je proglasio jubilejsku godinu.
Tijekom jubilejske godine, kako je to u Crkvi običaj, hodočastile su u Rim različite skupine vjernika pa su tako od 8. do 12. listopada 2025. godine posebno jubilejsko slavlje proslavile i osobe Bogu posvećenoga života. Za tu prigodu Dikasterij za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života još u lipnju 2023. godine pripremio je poseban program za jubilej Bogu posvećenih osoba s naslovom u kojem je geslo jubilejske godine „Hodočasnici nade” prošireno riječima „na putu mira”. Stanje u svijetu, nažalost, takvo je da razlog za taj naslov, u kojem se ističe potreba za mirom, ne treba objašnjavati, ali je u njemu istodobno izražena i nada u njegovo ostvarenje, kojemu na poseban način, kao graditelji mira, mogu doprinijeti upravo osobe Bogu posvećenoga života. O potrebi za mirom i nadom govorio je i papa Lav XIV. tijekom audijencije u kojoj je prigodom jubilejskoga hodočašća primio osobe posvećenoga života i potaknuo ih da svojim životom budu „širitelji sloge riječju i primjerom, nositelji pomirenja i jedinstva”.
„Prepoznajte znakove vremena kako biste služili potrebitima”, rekao je isti Papa jednom drugom prigodom obraćajući se također skupini redovnica i redovnika, a prepoznatljivi znak našega vremena svakako je potreba za mirom među ljudima i narodima…
Papa Lav XIV. zaključio je 6. siječnja o.g. jubilejsku godinu pozivajući kršćane da nastave jubilejski hod ljubeći i tražeći mir, kloneći se svakoga nasilja i iskrivljenoga gospodarstva, koje pokušava iz svega izvući dobit, te da postanu znak Crkve koja širi „miris života”, naviještajući Boga koji nas ponovno stavlja na put.
U odazivu na taj poziv, upućen svim kršćanima, trebale bi kao svjedoci prednjačiti upravo osobe posvećenoga života ustrajno nastavljajući svoj životni hod u posvećenom služenju Bogu odgovarajući na potrebe čovjeka, osobito kao nositelji mira i sloge među ljudima i narodima.
S tom porukom želimo da Dan posvećenoga života 2026. godine bude još jedna prigoda za rast u trajnom evanđeoskom služenju koje je put istinskoga Kristova mira i prave radosti.
Neka nam, braćo redovnici i sestre redovnice, proslava ovogodišnjeg Dana posvećenog života donese novu hrabrost živjeti donoseći svima mir, svjedočeći Krista koji je Svjetlo svijeta, pokazujući kako je i danas naša vjera u Boga dostatna da nas cijele zaokupi i da njemu posvetimo sav svoj život u ljubavi.
Amen.