Homilija na Dan obitelji Sisačke biskupij

Sisačka katedrala, 11. listopada 2014.

/Čit. blagd. Sv. Obitelji A: Sir 3,2-6.12-14; Kol 3,12-21; Mt 2,13-15.19-23/

Draga braćo svećenici, poštovani povjereniče za pastoral obitelji, mons. gen. Vikaru, Ekonome i Kancelaru, dragi đakoni, bogoslovi, časne sestre, drage osobe s invaliditetom, dragi članovi hrvatskih katoličkih obitelji Sisačke biskupije! Pozdravljam vas sve danas okupljene u našoj sisačkoj katedrali!

Danas slavimo Dan obitelji naše Biskupije, i to kao pripremu za 2. Nacionalni dan hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održati na Trsatu, 19. travnja 2015. godine. Geslo našeg Dana obitelji je poziv koji je obiteljima uputio sv. Papa Ivan Pavao II.: „Obitelji, postani ono što jesi!“

A što je Božja volja s obitelji, što on hoće da bude obitelj – o tome ćemo danas razmišljati i moliti se na tu nakanu za sve naše obitelji.

Danas, 11. listopada Crkva slavi i blagdan sv. pape Ivana XXIII. (jer on je na taj dan 1962. otvorio Drugi vatikanski sabor), pa bih vam pročitao izvadak iz njegova Dnevnika, naime dio pisma što ga je napisao svojim roditeljima na svoj 50.rođendan, 26.studenoga 1930.u Sofiji: „Dragi moji roditelji, ne želim završiti ovaj dan, prvi u svojoj pedesetoj godišnjici, a da ne uputim posebnu riječ vama kojima duguem svoj život… Najbolji način života jest ovaj: uzdati se u Gospodina, sačuvati mir srca, uzimati sve s dobre strane, biti strpljiv i činiti svima dobro, nikad zlo… Otkako sam otišao od kuće, negdje u dobi od 10 godina, pročitao sam mnogo knjiga, naučio mnogo toga što me vi niste mogli naučiti. No ono malo što sam od vas naučio kod kuće jest najdragocjenije i najvrednije i to podržava i daje život i toplinu tolikim stvarima što sam ih naučio tijekom tolikih godina studija i predavanja.“

Doista, obitelj je prva i najvažnija škola života za svakog čovjeka. Mnogo se toga mora naučiti kasnije u životu, no ono što kao djeca ponesemo iz svoga obiteljskog doma, temelj je svega ostaloga, svega što kasnije primamo i to ima smisla samo kad se gradi na tom prvom čvrstom temelju.

Jučer je bio 10. u mjesecu i jučer smo u čitavoj našoj Zagrebačkoj metropoliji započeli molitve za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca. A on je o obitelji ovako govorio:

Na otvaranju Hrvatskog socijalnog tjedna, u Zagrebu 25. listopada 1937. on je rekao: „Kao što se ne može urediti kuća ako se prije ne urede njezini temelji, tako se ne može urediti ni ljudsko društvo, ako se ne urede temelji na kojima ono počiva. Temelj na kojem počivaju narod i čovječanstvo jest bez sumnje obitelj.“ (Propovijedi, govori, poruke 1934.-1940., str. 191).

1940. god.na otvaranju Hrv. soc. tjedna rekao je: „Jake i sretne Hrvatske nema bez jakih, fizički i moralno zdravih i zadovoljnih hrvatskih obitelji. A tih opet neće biti bez čestitih moralno i fizički zdravih i sretnih pojedinaca, bez zdrave, brojne i valjane djece.“ (ib., 480).

Nadbiskup Stepinac često je govorio o potrebi da se obnove naše hrvatske katoličke obitelji. U nagovoru predstavnicima Katoličke akcije 22. lipnja 1941. je rekao: „Obiteljski život mora biti prožet Duhom Božjim. Oko toga nastojte! Duh Božji u sve obitelji, da djeca budu prava kršćanska, da muž i žena žive katoličkim životom. Hrvatska obitelj mora biti odraz nazaretske obitelji! I kad to postignemo, onda možemo biti uvjereni da će Hrvatska biti sretna.“ (Propovijedi, govori, poruke 1941.-1946., str. 27).

Sve nas to, braćo i sestre, obvezuje! Mi smo baštinici svetih, njihove riječi i njihov primjer želimo slijediti.

Kada smo ove godine, 23. kolovoza hodočastili kao Biskupija u Mariju Bistricu, otvorio sam ovu 2014./2015. pastoralnu godinu kao „Godinu braka i obitelji u službi života“ i progovorio sam o teškom demografskom stanju u našoj Domovini. Doista, od 1998.godine u Hrvatskoj se svake godine rodi oko 10 tisuća djece manje negoli što ljudi umre. Tako se naše stanovništvo rapidno smanjuje. Vodi li to k našem narodnom nestanku, pitamo se. Ako bi se taj trend nastavio, doista bi to značilo da hrvatski narod sigurno nestaje. To nas mora zabrinuti, mi se moramo više moliti, ali i organizirati da sve učinimo kako bismo poduprli obitelji s više djece, odnosno da se roditelji, koji to mogu, ne boje primiti barem još jedno dijete. Zamolio sam to sve naše katoličke obitelji da se otvore životu još jednog djeteta ove Godine braka i obitelji u našoj Biskupiji. Taj apel ponavljam i danas: Ne bojte se života, darujte život djeci koja žele kao novi članovi našeg naroda i Crkve ući u život! Oni će vam biti utjeha, oni će vam pružiti mnogo radosti, ljubavi i nježnosti, oni će biti uzdanica i našeg hrvatskog naroda i naše Katoličke Crkve.

Posebno sam želio da se na ovaj Dan obitelji u našoj Biskupiji okupe roditelji i djeca obitelji s više djece, tzv. „obitelji pet plus“. Htio bih vam reći, dragi očevi i majke, draga djeco, članovi brojnih obitelji u našoj Biskupiji: svi smo mi s vama! S vama je vaš biskup, s vama su vaši župnici, časne sestre i svi vjernici naše Sisačke biskupije. Mi se molimo za vas, želimo vam biti potpora i obećajemo da ćemo učiniti sve da vam pomognemo. Silno smo vam zahvalni za poruku koju svima upućujete, a to je da je život Božji dar i da se njemu treba veseliti i podupirati ga!

Riječ Božja koju smo danas čuli progovara nam o naravi obitelji, o odnosima koji u njoj moraju vladati, o vrijednostima za koje se trebaju zalagati naše obitelji, te o blagoslovu obitelji čije je uporište sam Gospodin koji je živio u ljudskoj obitelji i tako posvetio sve naše obitelji.

U Knjizi Sirahovoj govori se o članovima obitelji: ona je utemeljena na braku, tj. jedinstvenoj vezi muškarca i žene koji kao supružnici postaju otac i majka rađanjem i odgoje svoje djece. Biblija doista ne izbjegava nazive „otac“ i „majka“, kako bi to željela rodna ideologija koja nastoji razoriti instituciju obitelji uvodeći naziv „roditelja“, pri čemu bi se razlikovali „roditelj 1“ i „roditelj 2“, što znači da ne bi bilo važno kojega su oni roda nego samo da žele živjeti zajedno. Ovakve „moderne novosti“ želio je uvesti famozni „zdravstveni odgoj“, odnosno njegov 4. modul u školstvu, a na neki način su to već uveli u hrvatsko društvo Zakon o diskriminaciji i Zakon o istospolnim zajednicama. Premda je prošle godine naš narod na najdemokratskiji način, na referendumu, potvrdio svoje kršćansko uvjerenje i svoju vjekovnu vrijednost braka i obitelji, nasilno se uvelo u naše zakonodavstvo nešto što razara brak i obitelj. Na velika su se vrata, tj. s velikom medijskom promidžbom, uvele u naše društvo tzv. „povorke ponosa“, što bi trebalo značiti da se valja ponositi onim čega se svi pametni ljudi stide. Ta tzv. modernizacija naših obitelji sigurno neće poboljšati demografsku sliku u Hrvatskoj, ali će zato nekim lobijima, koji se agresivno nameću svojim protunaravnim stavovima, donijeti ne malu zaradu. Ne brinu se oni za ljudska prava, kojih su im puna usta, nego za svoj džep! Jer da se poštuju ljudska prava, pitala bi se većina – to naime znači riječ „demokracija“, vladavina naroda.

Odnosi koji trebaju vladati u naravnoj zajednici braka i obitelji jesu ljubav i poštovanje. Knjiga Sirahova govori o takvim odnosima između djece i roditelja, što pretpostavlja da muž i žena daju život svojoj djeci, da slušaju prvu zapovijed koja je ljudima – muškarcu i ženi – dao Bog nakon stvaranja, a ta je: „Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi ju podložite!“ (Post 1,28)

Pavlov tekst poslanice Kološanima govori o obiteljskim krepostima. To su: milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, međusobno podnošenje i praštanje. „A povrh svega – ljubav!“ (Kol 3,14) Za ljubav sv. Pavao kaže da je „sveza savršenstva – vinculum perfectionis“. Doista, tko želi biti savršen, treba upoznati ljubav. A ljubav se u obitelji na poseban način živi, ili bolje rečeno: od ljubavi se živi! Bez ljubavi obitelj ne bi postojala, ona je utemeljena na ljubav. No, ta ljubav mora neprestano rasti, i to „do punine uzrasta mjere Kristove“, odnosno da bude spremna – poput Krista – „dati život za druge“ (usp. Iv 15,13).

Uvijek se treba Bogu za sve zahvaljivati. Kad sv. Pavao savjetuje ženama da se pokoravaju muževima, ne savjetuje s druge strane muževima da vladaju nad svojim ženama, nego da ih ljube! To znači da i to pokoravanje žena jest prihvaćanje i uzvraćanje ljubavi, a ne neki podložni i drugorazredni stav. Muž i žena jednaki su, ali su pozvani na međusobnu ljubav. Od djece pak se traži da slušaju roditelje „jer to je ugodno u Gospodinu“ (ib.,20). Ali i to slušanje je odgovor na brigu majke i oca prema djeci, koju oni moraju prema njima iskazivati jer ne smiju „ogorčavati svoje djece da ne klonu duhom!“ (ib.,21).

Sveta nazaretska obitelj, koju opisuje Evanđelje, ostaje uvijek zajedno: kada Herod prijeti djetetu Isusu ubojstvom, Josip i Marija s njim bježe u Egipat. „Herod traži dijete da ga pogubi!“ (Mt 2,13). Zar ne traže toliki herodi i danas smrt djece? I u našem Sisku se do kraja ovog mjeseca listopada organizirano moli pred županijskom bolnicom da se u našem rodilištu prestanu činiti pobačaji. „Herod traži dijete da ga pogubi!“ Nije li to proturječno: začeti dijete i onda ga ubiti, a ne donijeti na svijet? Kako moraju biti te duše zbunjene i u kaosu, kad pomišljaju da ubiju vlastito dijete, umjesto da mu se vesele i da ga prihvate s ljubavlju! Kako duboko može pasti čovjek, kako lako može  postati nečovjek! A Josip je uzeo noću dijete i majku njegovu i pobjegao u tuđinu, samo da ih skloni od Heroda zatornika. I mi pomozimo da se djeca sakriju od onih koji ih žele ubiti, da se zaštite i da ih ne dostigne ruka zatorna.

Molimo se danas, braćo i sestre, za sreću i blagoslov naših obitelji. Molimo najprije našim zaručnicima da se ne boje ući u brak, da s radošću i oslonjenošću na Boga i njegovu pomoć započnu svoj zajednički život sklapanjem svetog sakramenta ženidbe.

Molimo se nadalje za vjernost i ustrajnost naših katoličkih supružnika, da ih ne rastavi prvi problem i teškoća, da se ne boje problema, već da ih rješavaju u molitvi i povjerenju da ih Bog neće ostaviti kad ih snađu nevolje, te da ni pod koju cijenu ne razvrgnu svoju svetu vezu savršenstva.

Molimo također za otvorenost naših suvremenih katoličkih obitelji životu i djeci, da poštuju začeti ljudski život kao najveću svetinju i Božji dar, da se ne boje poteškoća, već da hrabro prihvate dolazak brojne svoje djece na svijet.

Molimo danas Gospodina da ispuni Duhom Svetim, duhom svoje ljubavi, sve članove naših obitelji, muževe i žene, djecu, djedove i bake i sve ukućane, da se poštuju i međusobno pomažu, da znaju opraštati jedni drugima nanesene uvrede, da znaju da je Božja ljubav koja ih spaja veća od svake razlike i teškoće, zadane rane i nanesene nepravde, da se vrate svojoj prvoj ljubavi i zanosu, prihvaćajući jedni druge s poniznošću svjesni da su i sami povrijedili druge.

Molimo i za zaposlenost naših očeva i majki, naših mladih koji se školuju i koji su završili svoje obrazovanje i stekli diplome i stručne svjedodžbe da mogu kompetentno obavljati svoj posao i od njega živjeti, da se riješi nezaposlenost, da se podigne ljudsko dostojanstvo svih koji su ugroženi i svih kojima je danas teško.

Molimo Gospodina za naše starije i nemoćne u našim obiteljima, molimo za bolesne članove naših obitelji, da ih okružimo ljubavlju i pažnjom kad im je najteže, da nikad ne osjete da su sami ili zaboravljeni, da budemo s onima koji trpe znajući da tako služimo samome Gospodinu.

Molimo danas i za duhovna zvanja u našim obiteljima, za poziv u zvanje svećenika i redovnika, u zvanje časnih sestara redovnica te za potporu pozvanima da se radosno odazovu.

Molimo za sve naše svećenike i za redovnike, da budu potpora našim obiteljima, osobito kad im je teško, kad pate i kad im nedostaje snage, da ih upućuju na Boga i Božju snagu. Usliši nas, Gospodine, amen.