Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Dan Hrvatske policije

Sisačka katedrala, 26.rujna 2014.

Poštovani redarstvenici na čelu s gosp. Markom Rašićem, načelnikom PU Sisačko-moslavačke, draga braćo svećenici, braćo i sestre vjernici!

Za Dan hrvatske policije u moderno Hrvatskoj izabran je blagdan sv. Mihaela. Zašto? Rekao bih, ima tomu više razloga. Prvi je što je sv. Mihael u Bibliji prikazan kao Božji ratnik, dapače vođa Božjih anđeoskih četa koje se bore protiv đavla i njegove vojske, i pobjeđuju; drugi je razlog, rekao bih, što je sv. Mihael anđeo, a svi znamo kako se osobito djeca rado mole svojim anđelima čuvarima i vjeruju da ih oni čuvaju, osobito od različitih opasnosti. Ostale razloge pokušat ćemo također pronaći i na njih ukazati. Najprije, pogledajmo upravo ove dvije karakteristike sv. Mihaela, a koje trebaju krasiti i pripadnike Hrvatske policije.

Najprije: biti borac, ratnik, znati povesti borbu, reagirati na vrijeme i spriječiti svojom borbom zlo. To je bio sv. Mihael, o kojem – čuli smo – Knjiga Otkrivenja kaže: „Nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada.“ (Otk 12,7). Svi smo svjesni da se hrvatska policija rodila u Domovinskom ratu. Dapače, prve organizirane otpore srpskoj agresiji na našu Domovinu Hrvatsku pružili su upravo policajci. Nije li prva žrtva na tzv. krvavi Uskrs, Josip Jović, bio pripadnik specijalne policije? I nisu li u Vukovarskoj obrani prvi poginuli u Borovu selu upravo dvanaestorica policajaca? Sjećam se i sam, kao župnik Hrastovice, u to vrijeme samo su policajci i lovci imali oružje i pokušavali organizirati obranu protiv neprijatelja naoružanog do zuba. Tada nije bilo oružja, ali je bilo veliko srce spremno za obranu Domovine koja je bila napadnuta. Mnogi su se i dobrovoljno javljali i odlazili u obranu, na prve crte, znajući da riskiraju živote, ali bili su svjesni da drugih nema i da, ako oni zataje, moguće i Domovina padne. Bili su to prije svega hrabri mladići, dakako i djevojke, muževi i žene. Sjećam se pjesme koju sam i sam tada rado pjevao, a izvodila ju je Gabi Novak. Pjesma se zove „Hrabri ljudi“, a među ostalim pjeva: „Neću život miran, tih /Moje mjesto je uz njih /Hrabre ljude“.

Crkva i njezin moralni nauk uvijek je bila protiv ratova i nasilja, protiv ubijanja i primjene sile. Ipak, ako je pojedinac nepravedno napadnut i ne može se sam braniti, kršćani su se uvijek osjećali pozvani pomoći mu i braniti ga. O obrambenom ratu – ako što je bio i naš, Domovinski rat – riječ je i u izvješću Knjige Otkrivenja. Sveti arkanđeo Mihael takav je ratnik, dakle, branitelj. U istom tom, 12. poglavlju Knjige Otkrivenja, sv. Ivan prikazuje Majku koja je obučena u sunce, s glavom ovjenčanom s 12 zvijezda i mjesecom pod nogama, koja rađa Sina, a Zmaj vreba da joj ga otme i proždre čim ga rodi. Slika je to Marije koja rađa Spasitelja Isusa koga đavao želi uništiti. I tu onda nastaje rat na nebu, pojavljuje se anđeo Mihael koji predvodi rat protiv đavla i pobjeđuje ga. Na kraju se međutim veli da je „zbačen tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim, ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti.“ (ib.,10-11). Dakle, pisac sv. Ivan zna da nije Mihael sam pobijedio, nego da je pobjeda nad đavlom ostvarena „krvlju Jaganjčevom“, tj. mukom i smrću Spasitelja našega Isusa Krista, ali važna su i svjedočanstva braće tj. nas vjernika koji se trebamo žrtvovati, ne ljubeći svoje živote više od Krista.

Evo, to je zadaća i hrvatske policije. Boriti se zato da se pobijedi zlo i zloga, da se zaštiti slabe, da se napadnute obrani, da se suzbije nepravda i laž, a da pobijedi pravednost i istina. To nije moguće tek samo vlastitim našim, ljudskim zalaganjem, već do kraja to je moguće – jedino snagom i pomoću Božjom. On se sam bori za nas, on se sam prvi za sve nas žrtvuje, on i nama daje snage da se zajedno s njime borimo za pobjedu dobra i pravednosti.

Druga je karakteristika sv. Mihaela da je on – anđeo. Znamo kako su najpoznatiji anđeli čuvari. Pa i Isus, u današnjem evanđelju, kaže kako u nebu „anđeli Božji uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega“ (Iv 1,51), a na drugom mjestu veli učenicima: „Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega koji je na nebesima.“ (Lk 18,10-11). Premda sama grčka riječ „angelos“ ima značenje „glasnik“, ona se najčešće koristi u značenju „čuvar, zaštitnik“. Jer onaj koji od Boga dolazi nezaštićenima i slabima, glasnik je Božje zaštite jer Bog je sama dobrota i ne može ostaviti same one koji trpe nevolju, a da im ne pomogne.

Tako ste i vi, dragi policajci, nebrojeno puta pokazali i pokazujete da ste zaštitnici i nas, sudionika u prometu, i kad treba održavati red na našim svečanostima, kada je puno ljudi, zatim stalo vam je osobito da štite djecu koja pohađaju školu, da im se ne dogodi nikakva nesreća na putu, vi štitite i branite ugrožene od poplava, vi priskačete u pomoć onima koji trebaju zaštitu i pomoć.

Stoga je vaše zvanje plemenito i trebate biti svjesni važne uloge koju imate u našem društvu. Vi ste i branitelji, kao i u Domovinskom ratu tako i danas u miru, vi branite red i mir u našoj Domovini. Vi ste i zaštitnici slabih i čuvari djece, slabih i nezaštićenih, pomoćnici u nevolji i donositelji nade u pobjedu dobra, pravde i čestitosti.

Zato ste pozvani biti i sami, poput sv. Mihaela, neporočni i čestiti, puni dobrote i pravednosti.

Mogli bismo tako otkriti, kako rekoh na početku, i druge značajke sv. Mihaela a koje bi trebale krasiti vas i vašu službu, dragi redarstvenici.

Samo ime svetog arkanđela Mihaela, u hebrejskom ima tri dijela: „Mi – ka – El“, a što znači: „Tko kao Bog“. Taj prijevod se može pretvoriti u pitanje: „Tko je kao Bog?“, ali i u tvrdnju: Nitko nije kao Bog! Naime, đavao je zaratio protiv Boga na nebu želeći se sam ustoličiti za boga, no Mihael mu samim svojim imenom poručuje: Nema drugog boga doli Boga jedinoga!

I na zemlji, bilo je to tako kroz svu prošlost, a tako je to i danas, uvijek je bilo ljudi, bili to carevi Rimskoga ili Egipatskoga carstva, bili to diktatori ovih ili onih država, osvajači Europe, Azije, Amerike i Afrike, zavojevači ratova koji su željeli proširiti svoja područja vlasti – kao Aleksandar Veliki, Džingis kan, Atila, Napoleon, Hitler, Staljin, Tito – pa do današnjih đihadista i onih koji, na drugoj strani, uvode „novi svjetski poredak“! Svi su takvi tobožnji velikani htjeli, vođeni đavolskom mišlju, zbaciti Boga i postati sami bogovi na zemlji. Na žalost nisu stvorili raj na zemlji, dapače samo pustoš i pakao, bezbroj jama punih ljudskih leševa, od Katinske šume do Sibira, od Bleiburga do Macelja i Križnog puta, neko su vrijeme strahovladom vladali, ali su na kraju propali i nestali. U povijesti ime im je zabilježeno u popisu svjetskih mega-zločinaca. A Bog zauvijek ostaje. Stoga doista nitko nije kao Bog i Bogu se jedinome treba klanjati! Njemu koji je sama ljubav i dobrota treba se podložiti i zbog njega dobro činiti svima, štiti slabe i boriti se protiv zla na ovom svijetu.

Na kraju, Bog je pobjednik i on daje jedini pobjedu i snagu onima koji mu vjeruju, koji ga slušaju i koji ga slijede. Sveti Mihaele, moli za nas. Amen.