Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na blagoslovu crkve i posveti oltara u Gori

Gora, crkva Uznesenja BDM, 28. rujna 2024.

Dragi župniče Paško, dragi braćo svećenici, draga ministrice kulture gđo Nina Obuljen Koržinek s pratnjom – gđom Maricom Mikec, konzervatoricom gđom Ivanom Miletić, dragi zamjeniče župana sisačko-moslavačkog g. Mihael Jurić, draga petrinjska gradonačelnice gđo Magdalena Komes, poštovani projektanti, statičari, izvođači firme Spegra iz Splita i GME iz Sunje – Davor Vrbanek, dragi kipari Tomislave i Linda Kršnjavi, agencija Plavi partner, gđo Spomenka Jurić, dragi vjeroučitelji na čelu s predstojnicom K.U. s. Smiljom Čirko, dragi hodočasnici i svi vjernici,

Danas je velik i lijep dan za sve nas, osobito za Goru, za ovu župu i za našu Sisačku biskupiju!

Došli smo do kraja obnove u potresu teško oštećene crkve Uznesenja BDM u kojoj se sada nalazimo. To je crkva kakvu smo gradili od 2010.-2015. kad je bila posvećena (8.XII.2015.), no potres ju je 29. prosinca 2020. tešku oštetio pa otada do sada nije bilo moguće u njoj slaviti sveta otajstva. Od danas to ponovno započinjemo: ovdje se okupljati i ovdje, u našem biskupijskom svetištu i župnoj crkvi Majke Božje Gorske, slaviti Boga.

Za ovo su zaslužni mnogi stručnjaci i radnici, mnogi odgovorni i vrijedni službenici, mnogi zauzeti djelatnici: svima iskrena i velika HVALA! Na poseban način hvala Vladi RH i ministrici Obuljen Koržinek, preko čijeg ministarstva se iz EU fondova financirala ova obnova, i financira se i dalje mnogo obnova crkvi i sakralnih objekata u našoj Biskupiji – a nadamo se da će na red doći i one koje čekaju zeleno svjetlo Ministarstva. Riječ je o do sada obnovljenih 8 crkvi, a u postupku obnove je još 18 objekata, a na obnovu još čeka njih 17. Zašto obnavljamo crkve? – neki se čude i pitaju. Zato što su naše crkve spomenici kulture, a stradale su u potresu. I to je veliko ulaganje koje ostaje – konkretno ova crkva BDM u ovom gradu Petrinji, u ovoj županiji, u našoj domovini Hrvatskoj. Neće biti ni mene ni mnogih ovdje od vas, a ova će crkva stajati i svima svjedočiti da smo premda u teškim vremenima obnavljali svoje svetinje, da nismo dozvolili da one propadnu: ova crkva bila je triput rušena – sagrađena početkom 13. stoljeća kao gotička templarska crkva, bila je srušena od Turaka krajem 16. stoljeća; potom je podignuta u 18. stoljeću, ali barokizirana, s velikim zvonikom, kakvu ju još pamtimo mi stariji prije 1991., no nju su srušili Srbi u Domovinskom ratu; sada je – nakon što je bila loše podignuta – ponovno srušena u potresu 2020. i danas ju opet posvećujemo odnosno blagoslivljamo. Dao Bog da se više nikad ne sruši, ni od potresa ni od zlih ljudi, u nikakvom ratu. Već u prijašnjoj obnovi poslije Domovinskog rata crkvi je vraćen izvorni gotički stil, i to je jedna od ljepših crkvi u tom stilu u našoj Biskupiji. Zašto su se restauratori odlučili za gotiku a ne za barok? Željeli su spasiti njezinu povijesnu vrijednost. I mi to želimo i zato Bogu zahvaljujemo što se to ponovno dogodilo u ovoj obnovi nakon potresa. Dakako zahvaljujemo i Vladi i ministarstvu RH za pomoć i svima koji su to izveli. Doista, danas nas preplavljuju osjećaji zahvalnosti. Uputimo svoju zahvalu Bogu ali i ljudima.

Što znači crkva?

Nekima je to samo spomenik kulture. Nama kršćanima to je ujedno i hram Božji, mjesto gdje Bog prebiva i gdje čovjek može susresti Boga, u molitvi, u svetoj liturgiji slavlja mise i svetih sakramenata.
Spomenik kulture ne bi mogao postati ni jedan objekt, pa bio on ne znam kako star i znamenit, kad ne bi u njega bila utisnuta vjera ili neki drugi oblik nematerijalne kulturne baštine. Ono što se njeguje – a to je kultura – jest izraz čovjekove duše, onih vrijednosti koje čovjek živi. Ovdje više od 8 stoljeća u ovoj crkvi čovjek-vjernik slavi Majku Božju, Djevicu na nebo uznesenu, Majku naših stradanja i našu zoru nade jer ona nam je donijela Sina Isusa, našeg Spasitelja koji je jedini Sunce i Otkupitelj čovjeka.

BDM donijela nam je Isusa, omogućila svojim pristankom na suradnju s Bogom utjelovljenje Sina Božjega i tako postala naša najvjernija odvjetnica, zagovornica i Majka.

Knjiga o Juditi govori nam kako su Židovi bili zahvalni jednoj ženi koja se suprotstavila asirskom kralju Holofernu, koji je prijetio zatrti njezin narod, te ga na prijevaru ubila. Tako je spasila svoj narod i postala simbol nade i njegove budućnosti. To je slika Marije koja je pobijedila đavla i omogućila po svojem Sinu Isusu spasenje svim ljudima. Naš je otac hrvatske književnosti Marko Marulić opjevao njezin lik u spjevu Judita, a on je očito aludirao na Mariju i naš nacionalni otpor otomanskoj, turskoj opasnosti. Imamo i njegovu pjesmu „Molitva suprotiva Turkom“ koja završava molitvom Mariji: „Ti nas, Gospe, brani pridav sinku tvomu, U vas smo ufani, a ne u inomu“.

U Poslanici Rimljanima apostol hrabri sve nas da je Krist za nas umro i da nas ništa od njega ne može rastaviti. Ta on je za nas dao svoj život! Ima li veće ljubavi? Zato nema mjesta nikakvom strahu ni pred budućnošću ni pred sadašnjošću, pa ni pred prošlošću. Mi smo njegova ljubljena svojina, njegova baština.

Marija je bila pod križem Kristovim o čemu svjedoči evanđelista Ivan. Vidjevši ju Isus se obratio učeniku Ivanu te mu je dao za majku riječima: „Evo ti majke“, dakle želio je da se netko poslije njegova odlaska brine za nju, a njoj je rekao: „Evo ti sina!“ Mi smo dakle Marijina djeca, ako smo s Ivanom ljubljeni učenici Kristovi. Mi se više ne trebamo brinuti za Mariju, za njezin zemaljski život, ali ona se brine za nas. Zapravo svoju ljubav i brigu prema Mariji iskazujemo brigom za crkve koje su njoj posvećene, za njihovu ljepotu i sjaj. Neka doista Marija ovdje, u ovoj crkvi sve hodočasnike privlači svome Sinu koji po njezinu zagovoru neka tješi, podiže i ozdravlja duše klonule.

Molimo ju da zagovara za nas, da nas zaštiti od novih navala zloga, da pobjeđujemo s njezinim Sinom u dobru, u boju duhovnom, u zalaganju za vrijednosti koje su kršćani uvijek živjeli i za što su i život polagali. Iz ljubavi prema Kristu i njegovoj Crkvi.

Neka je ova crkva Blažene Djevice Marije znak naše pobjede, pobjede pod stijegom Marijinom, pobjede ne tek nad potresom nego i nad svim ugrozama koje su rušile ovu crkvu i bile znak da još ne živimo u raju jer je zidanu crkvu moguće srušiliti, ali da prema nebu putujemo, sigurni pod zaštitom Marijinom te da smo spremni sve porušeno obnoviti i ponovno podići.

Marijo, Majko Božja Gorska, Isusova Mati,

Majko naših stradanja, ne prestani nam sjati!

Amen.